Komentari

karakterclub.blog.hr

Dodaj komentar (23)

Marketing


  • CHOCO

    Teška tema za jutarnju kavu, ali potpuno se slažem... strašno je što djeca u školi jedu... mi smo još do 4. osnovne imali relativno ok prehranu, ovo dalje je bila katastrofa... nadam se da će karakterclub uspijeti prenijeti glas širje i pokrenuti neku akciju da se te stvari promjene... jer "kad se male ruke slože - sve se može" ;-))

    definitivno tema koja zaslužuje naslovnicu i praćenje u medijima...

    a salatu ću probati prvom prilikom... izgleda njami, very njami

    avatar

    23.03.2007. (08:28)    -   -   -   -  

  • TheLittleone

    Ja se naježim svaki put kad vidim kako školsku djecu koja dolaze na izlet u Zagreb organizirano učiteljice vode u McDonalds. Na to poludim. Bila sam u još većem šoku kad sam načula da škole imaju nekakav deal s McD-om. Prestrašno! Pa gdje je pamet tim ljudima u školi, pa i roditeljima koji to dozvole. Ovo pismo tvoje kćeri bi trebalo dati negdje u novine. I znaš što, nemamo mi Golog Kuhara, al' imamo Ledenu. Ako se ne slože "mali" ljudi i počnu graktati oni "veliki" sigurno ne će! Bravo na temi!

    avatar

    23.03.2007. (08:54)    -   -   -   -  

  • zezalica

    problem je što u školi jelovnike sastavljaju, za to needucirane osobe, kao ja, npr... niti sam nutricionista, niti znam energetske vrijednosti niti mi je to struka, ali jelovnik moram sastaviti i cijenu odrediti...
    e, onda ja sjednem i napravim jelovnik, onak kak bi htjela da jede moje dijete, mada to nije u potpunosti izvedivo, a i cijena bi trebala biti puno veća od ove sada, na što se opet roditelji bune i tak u krug...
    uglavnom bude svaki dan neki mliječni napitak, od bijele kave, kakaoa, jogurta do čokoladnog mlijeka u tetrapaku... i znate kaj - klinci su najzadovoljniji kad je ovo zadnje na meniju jer tad ne moraju biti u blagovaoni...pokupe čokoladno i pecivo i trk van...
    od jabuka drugi dan spremamo štrudle jer pola njih iste ostavi...

    provedene ankete pretežito daju porazne rezultate - klinci bi sendviče, hambije, pizze i sl....

    ma, trebalo bi napraviti nešto na višem nivou... svaka se škola snalazi kako zna!

    avatar

    23.03.2007. (09:06)    -   -   -   -  

  • Jana

    Mene naročito pogađa situacija sa sportom i sportskim dvoranama - i ja sam trenirala, plesala, a da roditelji ni kune nisu morali platiti. Također je katastrofa što smo se pokondirili, pa nam je Domaćinstvo kao predmet postalo nepotrebno.

    avatar

    23.03.2007. (09:23)    -   -   -   -  

  • opaljena

    Ja osobno mislim da sve prehrambene navike proizlaze iz obitelji.Koliko puta roditelji,da bi smanjili brige i pojednostavnili stvari,vode svoju djecu u Mc.Donalda i ostala sranja brze prehrane?Koliko roditelji sami pridonose lošoj ishrani svoje djece?
    Trebaju se svi zapitati.Djeci treba kuhati normalnu hranu,navikavati ih na raznolikost u prehrani.Moja Ella je tek sada u pubertetu postala izbirljiva,ali još uvijek voli ono što joj ja skuham....tu nema konkurencije.Moje je najbolje.I ja sam voljela spizu moje mame i bake.To mi je bilo najdraže.Nikada nisam radila rođendane u Donaldsu,nego kući ili u nekom prostoru,ali kolaći su bili domaći.Neosporno je činjenica da djeca vole razne bučkuriše koji su lako dostupni,ali u tome treba imati mjeru.Što se tiće školske prehrane, u moje vrijeme nije bila bog zna što,pa ne očekujem ni sada.Ipak žao mi je predmeta domačinstva,jer je to jedan lijep i kreativan predmet u kojem se mnogo toga moglo naučiti.Ja sam ga obožavala,jer sam svoje prve palačinke,upravo tamo ispekla.

    avatar

    23.03.2007. (09:41)    -   -   -   -  

  • fotkam, kuham, putujem...

    samo sam preletjela preko teksta i oko mi je zapelo na djeci i kuhanju kao i kuharicama u skoli koje pripremaju hamburgere. nas mali je jedno vrijeme bio u vrticu u kojem su 4 puta tjedno sluzili raznorazne masne kobasice i slicno. stvari koje ja ni u ludilu ne bih stavila u usta, iz straha da to odmah ne ispovracam. kad je konacno napunio 3 godine, krenuo je u vrtic iz nasih snova, u kojem bismo i sami zeljeli biti da smo ponovno djeca. ovdje nije mjesto za opisivanje vrtica ali par rijeci moram reci - radi se o montessori vrticu (montessori pedagogija funkcionira po principu: "pomozi mi da to ucinim SAM") u kojem postoji kuhinja s zenom koja djeci svaki dan pripremi uzinu i rucak. i sve to za nekoliko centi po danu vise nego sto smo placali u ovom prvom vrticu. mesa uglavnom nema precesto, mozda dva-tri puta mjesecno (pretpostavljaju da se meso konzumira kod kuce za veceru). uzina se sastoji od kruha, maslaca (kojeg djeca sama mogu mazati na kruh), narezanih jabuka, krastavaca i rajcica...itd. a kako djeca obozavaju kuhati i zele sami rezuckati i mijesati, uvedena je lista za "kuhinjske pomocnike". meni je takodjer bilo uvijek drago da moj malisan zeli pomagati pri kuhanju i obavezno mu dajem da sudjeluje u pripravi svojih obroka, ako on to zeli. tako da on sjecka, mijesa, prosipa kroz sito itd. ponekad i sam nesto zeli muckati sto takodjer smije, ako ce to i pojesti :-)...

    i moram naglasiti, iako mi nije jasno zasto je to tako - on hamburger ili pomfrit ne zeli niti staviti u usta. kobasice isto rijetko. ribu obozava. pizzu i sendvic isto nece okusiti. ali zato ce uzeti komad parmezana, rezuckati ga sam i jesti. obozava sushi. ja sam kao dijete obozavala variva pa iako moj mali danas nece pojesti bas svako, ja se i dalje nadam da ce jednog dana njegova radoznalost pobijediti.
    djeca su gotovo u svemu ogledalo svojih roditelja pa tek onda okoline. ono sto mi budemo jeli, to ce zeljeti jesti i nasa djeca. mozda ne sve sad i odmah ali vremenom sigurno.

    avatar

    23.03.2007. (09:46)    -   -   -   -  

  • majstorica

    tvoja kćer je uvidjela ono što sam i ja uvidjela kad sam bila njezinih godina.
    gledala sam tu jamiejevu kampanju, kako se mučio samo da bi djeca mogla zdravo jesti. nisam baš sigurna je li uspio jer je jedan od problema bio novac i koliko ga smije potrošit na jedan obrok. ma stvar je i kućnog odgoja, jer ako djeca doma znaju što je zdrava hrana i što junk food može uzrokovat, malo će se zamislit prije nego kupe neko smeće.

    avatar

    23.03.2007. (10:03)    -   -   -   -  

  • mima

    problem s prehranom djece je i općenit problem koji se ukorijenio u zadnje vrijeme-roditelji nemaju vremena/ne da im se baviti vlastitom djecom, pa onda biraju jednostavno rješenje. da bi se iskorijenile loše navike treba puno truda-što nažalost u današnje doba rijetko tko ulaže. roditelj koji se i inače bavi svojom djecom vjerojatno može svom djetetu objasniti štetnost loše ishrane i poduzeti nešto po tom pitanju, onaj koji i inače zanemaruje djetetov odgoj teško da će se zanimati i za prehranu.
    ---
    što se tiče meksičke salate ja u nju stavljam crveni grah, kukuruz, kisele paprike, kisele krastavce, crveni luk, maslinovo ulje i malo octa,i prefina mi je:)

    avatar

    23.03.2007. (10:53)    -   -   -   -  

  • jja

    Kao majka zelis svojoj djeci sigurno dugo biti zdrava i dugo biti uz njih. To za sve one koji zaista misle da oni nisu vazni. Ovi ostali su ionako ovdje.

    Istina je da ljudi ne znaju kuhati, par puta sam pokazala mladim curama ovdje kako sam spremila nesto sto im je bilo fino i bile su zapanjene da je to zapravo jednostavno. Tuzno je i to da ce vecina ljudi danas sjesti u auto da ode po peciva u pekaru iza ugla. Nas cesto pitaju zasto imamo auto kad ga rijetko palimo, imamo ga za ono za sto auto i sluzi - za dulje streke, za tjednu nabavku hrane, za ostalo je super bicikl. Puno mama hrano klince hrenovkama, pa im jos i tepaju "hrenovcice" valjda da ta glupost dobije simpaticniji prizvuk.
    U mom kvartu je vrtic koji spominje lipa mare i moram reci da si isti takav zelim jednog dana za svoje dijete. I ne samo zbog prehrane. Nego zbog zdravog stava i o kretanju i o medjuljudskim odnosima i o nacinu na koji se igra itd.
    "ponekad i sam nesto zeli muckati sto takodjer smije, ako ce to i pojesti :-)..."
    LOL
    Lipa Mare prehrambene navike tvog djeteta su kao iz snova. Najvecim dijelom zahvaljujuci tebi. Dakle primjer koliko se zapravo moze uciniti.

    avatar

    23.03.2007. (11:07)    -   -   -   -  

  • fotkam, kuham, putujem...

    JJA - hvala....iako, ako se mene pita, njegove prehrambene navike jos uvijek nisu "kao iz snova"...ali vjerujem u njegov zdrav razum ;-).

    Ovo sto pises o svojem kuhanju me podsjeca pomalo i na moju situaciju. Obicno mi se prijatelji narucuju na obrok i mole da im pripremim odredjena jela koja su im se kod mene posebno svidjela (npr. salatu od hobotnice). I uvijek se cude kad vide koliko je to sve jednostavno i brzo za pripremiti, koliko su sastojci zdravi i ukusni. Jos mi je simpaticnije kada me cure mole da ih uzmem na "tecaj kuhanja" ili kad vidim da ti isti ljudi na svojim zabavama preuzimaju moje ideje i nude npr. zdjelu sjeckanog povrca (mrkve, celerove stabljike, korabe, paprike, krastavca itd) uz umak od sira i jogurta (taj sam objavila u mojoj kuharici) sa snitlauhom ili pak umak od avokada ili patlidzana, tahinu (umak od sezamove paste s cesnjakom - mljac) itd itd....
    pohvala za izbor vrtica, nikako se nemoj maknuti iz tog kvarta ;-)...

    avatar

    23.03.2007. (11:56)    -   -   -   -  

  • Angie

    Kako mi je djed obolio od diabetesa rije nekih 20-tak godina od tada se bakina kuhinja počela modificirati van grugova one tradicionalne kontinentalne mesina ,variva s "ajmpremom",pohanici do besvjesti.danas me ona zna upozoriti da jedemo premalo ribe ,premalo znači jednom tjedno.danas kuham kombinaciju 3 obroka un,dijetetski za bolesnika sa čirom na želucu i dječji .nije jednostavno no iskustvom i kombinacijama čine se čuda .kao što sam nedavno spomenula fascinirala me nećaka kad je između čokse i prutića korabice i svježe mrkvice odabrala ovo drugo.mame idu linijom manjeg odpora šnicla,hrenovka,zumba zumba na brzinu pa se priča svede na 4-5 obroka uglavnom nezdrava.mislim da prehrambene navike od malena trebaju graditi upravo roditelji i ustrajati na istom čak ponekad i strogošću,nikako ucjenama "ako pojedeš ...dobit ćeš"djeci treba pričati i objasniti im zašto je ba neka hrana danas na tanjuru.vole priče i rado će poslušati uz grašak varivo ručak ,izmišljenu priču o graškogradu.pustite mašti na volju ,dajte si pola sata više vremena za pripremu obroka i uspijeh neće izostati.

    avatar

    23.03.2007. (13:40)    -   -   -   -  

  • Nessa

    Uh... Jako teška tema za komentirati...
    Ja sam išla u osnovnu školu tijekom 90-tih godina i imali smo nekakvu kuhinju gdje se za marendu mogao dobiti sendvič i čaj ili krafna i čaj, uglavnom neka kombinacija. Znam da su djeca u cjelodnevnom boravku dobivala i ručak, samo ne znam kakav jer nisam bila u cjelodnevnom boravku. U srednjoj školi nismo imali kuhinju nego smo kupovali što se moglo kupit za 5-10 kn u dućanu ili nosili spizu od doma. Sada kad sam na fakultetu izbor je još gori: u menzi, tj. nekoj čajnoj menzi koju dijele KTF i PMF u Splitu izbori su ovakvi: štrudel, burek, topli sendvič, čokoladna krafna, lisnato tijesto, obična krafna i integralni štapić koji je tako osušen da ga je šteta nazvat integralnim štapićem. U cijelom tom nazovi izboru nema ništa pristojno za pojest, ma da je makar pristojno ispečeno i pripremljeno, ali ni to. Danas sam uzela krafnu, jer više stvarno ne znam što da pojedem između predavanja, a o okusu krafne da ne pričam. Srećom menze u kojim nam serviraju ručak su poboljšane, imaju dosta izbora, čak i vegetarijansku spizu. Ali opet koliko je to zdravo, koliko je to dobro skuhano, a koliko je to pripremljeno štrc-brc kako bi mi Dalmatinci rekli.
    Uopće ne znamo koliko je ono što jedemo u menzi zdravo, niti se itko brine za to da bi mi možda mogli jesti zdravo... Najgora stvar mi je kad imam predavanja doslovno od 8 do 20 i kad popodne imam 1,5 pauze da bi stigla na laboratorijske vježbe što nemam ni mogućnosti, ni vremena da pojedemo nešto normalno, nego trpamo u sebe suhu hranu: sendviče i slično. I tako 3 do 4 puta tjedno. Da makar imamo mogućnost da kupimo neko voće u menzi, banane ili jabuke – vjerojatno bi puno studentica to odabralo, nego da piju sokiće (usput pitanje koliko su ti sokovi iz tetrapaka zdravi) jer ne mogu više gledati hranu, a kamo li je okusiti jer je toliko bljutava.

    avatar

    23.03.2007. (13:49)    -   -   -   -  

  • Wanda

    ja sam napravila revoluciju u svom domu u zadnjih mjesec ipo po pitanju hrane, ali je to sve još daleko od onog što bih ja željela. a na moju veliku žalost, moji bi i dalje najradije pizzu, sendviče i hamburgere:-(
    @lipa mare... nisi nam rekla kako je bilo sa chillijem, jesi li ga uvalila klincima u hranu. da probam ja to sa moja dva ovna il radije ne, da ne pobenave još više?:-)))

    avatar

    23.03.2007. (16:05)    -   -   -   -  

  • izazov

    djeca će uvjek padati na sve te šarene lizalice, šuškave čipseve, čokoladice, žvake sa sličicama... jer ih stariji odgajaju da je slatkiš nagrada za nešto, a još kad krenu u školu... kud svi tu i mali mujo..

    avatar

    23.03.2007. (16:15)    -   -   -   -  

  • fotkam, kuham, putujem...

    wanda - i tako si ti procitala da se chilli treba uvalit klincima ;-)....a ja sam bila sigurna da sam napisala upravo suprotno - da se klincima NE stavlja chilli :-)...ja se evo spremam ponovno raditi guacamole, ovaj put prema originalnom meksickom receptu (3 rajcice, 1 avokado, 2 chilija, pola limuna ili limete, pola crvenog luka, par kapi ulja)...joj sto cu ga za-chilliti....nek se malo otopi salo :D....mljac ;-)...pa sve to s tortilla chipsom (oni mali trokutasti, paziti da nema koji E :-))

    izazov - ako je slatkis ili hrana nagrada za nesto, na najboljem si putu da djeci stvoris losu naviku prehrane. kod mene postoje samo "dan za slatkise" i "dani koji nisu za slatkise". (kao i "dan za TV", nema nekontroliranog buljenja satima u bilo sto. TV nije babysitter)da samo vidis kako mali pita: jel danas "slatki dan" ? i strpljivo ceka taj dan, druge dane ce cak sam odbiti slatko jer eto, nije "slatki dan". klinci ovakve granice rado prihvacaju, mada prva dva dana mozda i protestiraju. smatram da je vazno zadrzati mirnocu, sve objasniti (zasto ne smije jesti previse slatkog) i ne dati se iznervirati napadima "histerije" i zahtijevanja slatkog. ako dva puta ostanes ovako dosljedna, dijete ce tu cinjenicu prihvatiti i biti mozda cak i sretno zbog te "granice".

    avatar

    23.03.2007. (17:24)    -   -   -   -  

  • Wanda

    ma @lipa mare... zafrkajem te za ovaj chilli, i sjećam se da nije bio u receptu za djecu, ali ja sam ti vizualni tip. pa sam zamislila da bi ona moja dva divlja doma od tog bila još divljija... zato i zafrkavam:-)

    avatar

    23.03.2007. (17:27)    -   -   -   -  

  • seoska idila

    jedna od osnovnih prehrambenih navika polako i kod nas - u društvu kad roditelji dolaze doma iza pet sati popodne - polako nestaje - a to je KUHANI OBROK. Sve više obitelji živi na onaj brzi način - nešto naglo baciti u tavu, nešto pregrijati u mirkovalci (kako nam pokazuju reklame na teve-u).. i onda se jede tzv. junk-food, uključujući McDonald i sl. home-made hrana. Ja svaki dan redovito kuham i natjeram djecu da to jedu. Onda će manje pojesti slatkiša, sendviča (s bijelim pecivom), čoko-nešto i sl. stvari! I da - potrebno je najmanje četiri do pet obroka koji se jedu za stolom!

    avatar

    23.03.2007. (17:34)    -   -   -   -  

  • ledena

    @ svima - nažalost, nisam do sada bila u mogućnosti odgovarati pojedinačno na komentare. No, čini mi se da su neki pogrešno shvatili poantu posta. Ne posipam se pepelom zbog bilo koje pogrešne stvari koju sam napravila sa svojom djecom. Čak šta više. Možda u zadnje vrijeme samo malo kvalitetnije jedu nego inače. I to se samo odnosi na grickalice. Što se tiče ostalog - pa u našoj kući se najradije jede riba. I žganci, od domaćeg brašna. Sir i vrhnje. Čušpajzi (da, tako se kod nas kaže) svake vrste. Možda ne jedemo neka egzotična jela, ali svakako vrlo hranjiva, domaća i sa što manje umjetnjaka.
    Nažalost, ja spadam u zaposlene roditelje. I dolazim evo, sad sa posla, vrlo često. Ono ostalo vrijeme su moja djeca ili u školi, ili u vrtiću, gdje ih ostavljam na brigu institucijama u koje bih trebala imati povjerenja. No, što dalje, to manje. Svaka škola košta, pa je i mene ova. Neke stvari naučite na svojoj koži, većinu, jel.
    Ono na što je upućivao ovaj post je briga ovog društva za djecu danas. Ne pričamo o naprednijim zemljama u kojima možeš birati vrtić, školu, bolnicu. Ovdje kod nas je situacija ovakva. Osim možda u par većih gradova u Hrvatskoj, znam za Zagreb i nikog drugog. Samo u Zagrebu, koliko znam, postoji Montesori vrtić. Voljela bih da mogu i ja birati, no nažalost, ne mogu. Na ovo smo osuđeni.
    Hoću reći - što hoću reći? Tragično je što se izleti školske djece organiziraju tako da je posjet McDonaldsu najveći doživljaj. Tragično je što se po školama postavljaju aparati za kupovinu slastica i gaziranih pića. Tragično je što se po školama stavljaju sponzorirane reklame. Sve zbog para.
    Tko pita nas, roditelje da li se slažemo sa tim?
    Nitko. A djeca su nam pod utjecajem medija, škole, okoline...I iskreno, meni je bio lako moje dijete odgajati dok je bila u vrtiću. Donekle još i u nižim razredima. Sada sam sretna jer još uvijek imamo dobru komunikaciju i možemo se dogovoriti i što mi ispriča mnogo toga što druga djeca ne bi. I što mi vjeruje.
    Ali ona je jedna. Ostaje more druge djece koji...koji su na vjetrometini. Ne svi, ali dobar dio njih. A društvo, naše - nije odgovorno. Jednostavno, o tome se radi post.

    avatar

    23.03.2007. (19:05)    -   -   -   -  

  • piplica

    Kod mene je kuhani ručak svaki dan, nabavljam domaće meso i frišku ribu, nešpricano povrće i voće iz organskog uzgoja (ima jedan štand na tržnici), sojine i pšenične klice,kruh od cjelovitih žitarica, mliječni proizvodi, grickalice od mrkve, eventualno nemasne kokice (imamo aparat) i integralni keksi ili domaći kolači......... A moji bi se klinci PRODALI za ČIPS I HRENOVKE!

    avatar

    23.03.2007. (19:55)    -   -   -   -  

  • happywedding

    mogu ti reći kako u posljednjih godinu dana, od kad je moja najdraža uvela poseban jelovnik (i smršavila) ja teško mogu podnijeti recimo pečenu svinjetinu češće od jednom u dva mjeseca...riba mi je postala draža od bilo koje druge hrane...sve je navika...navikneš se i hrana ima bolji okus bez suvišne masnoće...i još se bolje osjećam jer znam da je to korak bliže za očuvanje zdravlja...

    avatar

    23.03.2007. (20:34)    -   -   -   -  

  • sve za zdravlje

    i ja sam jedna od onih koji se zgrazaju kada vide sto ta djecica jedu. a kao i ostali problemi, tako se i ovaj gura pod tepih, sve dok posljedice ne budu takvo grozne da nas svih osvijeste. sjecam se kada je mcdonalds dosao u lijepu nasu. hm, bila sam jedna od malobrojnih osoba koje u tome nisu vidjele nista dobro. a roditelji su se veselili jer su mogli odvesti svoje sinove i kcerke da tamo proslave rodendan. i to je bilo super simpaticno. Kao sto je bilo super cijeli dan jesti fornete, buhtle i kroasane...i nikad mi nije jasno zasto ljudi moraju proci to da nesto prihvate s odusevljenjem, a da lose stvari toga vide tek kada bude (pre)kasno. ali, srecom neki se ipak osvijeste. isti ljudi koji su mi prije desetak godina govorili da cu umrijeti ako ne jedem meso i to crveno sada se okrecu prehrani sa sto manje mesa. mislim da bi odrasel trebalo informirati o zdravoj prehrani, kao i o posljedicama nezdrave na njihovo zdravlje, pa nek sami odluce sto ce sa sobom. ali, ipak, sto se djece tice, ovdje je puno veci problem. vec se govori o promjeni jelovnika u skolama i vrticima i skolama, ali se o tome za sad govori...velik je to projekt, ali bi ga svakako sto prije trebalo provesti. o vrticima u kojima djeca jedu jabuke i ljesnjake za meduobrok rade se posebne emisije u kojima takve vrtice predstavljau kao nesto "posebno", a takvi bi svi trebali biti. Nadam se da ce kada ja budem rodila djecu sitaucija biti barem malo bolja. Da neces biti kul i super ako jedes cips i pijes kolu i slavis rodendan u mcdonaldsu. ili cu se nekako teleportirati u npr englesku u kojoj sam u svakoj trgovini mogla kupovati vegetarijansku ili vegansku hranu, u kojoj ce moja djeca moci ici u vegetarijanski vrtic u kojem nutricionisti pazljivo sastavljaju jelovnike, a da pri tome ne budu u manjini.

    avatar

    23.03.2007. (20:39)    -   -   -   -  

  • AGLOCOhr

    Zarađuj na internetu. Prijavi se u AGLOCO

    avatar

    23.03.2007. (22:39)    -   -   -   -  

  • LoveAddict

    mene živciraju tvrdnje debelih ljudi kako su oni zapravo zdravi i sretni i šta sve već jesu... prvo, nema šanse da me netko može uvjerit da je debeo i sretan... svatko od nas je imao bar jedan sramotni šoping gdje je isprobao sve hlače, sa znojem na leđima i na kraju nijedne nisu štimale... kako se možeš osjećat bolje ako moraš kupovat u 2 dućana u cijelom gradu.-" s posebnom modom za pretile" ... i dobro, ništa zato... ima dosta razloga zašto je netko debeo, ali ugl je to baš kako kažete manjak edukacije o hrani... i kad malo pogledate oko sebe, ljudi imaju takva suluda uvjerenja o hrani da je to nešto prestrašno... čitala sam čak negdje neki drugi forum o un-dijeti gdje su cure na proteinski dan trpale u sebe razne salame i kobasice.. o drugoj prerađenoj hrani da ne govorim... i šlag na kraju da se sve makrobiotičare i bilo kog drugog tko se malo dublje bavi zdravom hranom smatra luđakom-frikom koji je skrenuo s uma.. kod nas je uvriježen taj stav da svatko tko se ne pretrpava fast food-om par puta dnevno da je osoba s poremećajem u prehrani ... ma, preteška tema da bi se o tome samo tako govorilo... trebalo bi to past nekom na višoj poziciji na pamet pa da se možda javnost na to upozori...

    avatar

    23.03.2007. (23:09)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...