Komentari

topsicret.blog.hr

Dodaj komentar (20)

Marketing

  • Divan -skitnje

    Prijatelju, znam što je i kako se vezati uz životinju. Često ti se učini da je to jedino biće koje sluša i razumije.

    avatar

    20.03.2007. (22:54)    -   -   -   -  

  • Kinky Kolumnistica

    Strašno... sva sam se naježila dok sam čitala i mogla sam si vizualizirati svaku riječ... jer sam i sama nedavno napisala post o svojoj papigi koja je bila ljudskija od većine ljudi koje poznajem... i umrla je. Isto tako sam pričala s njom i da, životinje doista čuju i razumiju. Opaka bol koja me još uvijek probode pri samoj pomisli, pri samome prisjećanju... :( Kao i dosad, post s vrijednošću.

    avatar

    20.03.2007. (23:48)    -   -   -   -  

  • anspik.

    frendici mi je nedavno umro labrador. neću joj proslijedit tekst, takav je da me strah da će je slomit :(

    avatar

    21.03.2007. (00:38)    -   -   -   -  

  • xiola bleu

    Zivotinje su svugdje oko nas.

    avatar

    21.03.2007. (00:48)    -   -   -   -  

  • borut

    @Imala sam psa, vragolasti, mladi pointer. Nasa medjusobna ljubav bila je...,a onda je su se pojavili puzevi, koji su se tako razmnozili, da smo ih se morali rijesiti ne bioloskim metodom. Kupili sredstvo na kome je pisalo da ne skodi toplokrvnim zivotinjama. Medjutim nas pas, je vjecito sakrivao kosti, praveci rupe u zemlji. I polako, polako u njegovom mladom tjelu nakupilo se otrova... Imala sam divnog psa kojega sam bezgranicno voljela.

    avatar

    21.03.2007. (08:42)    -   -   -   -  

  • Day

    Mala točkica svjetlosti u "debelom" moru odrastanja, bez ikoga bliskog pri ruci.
    Medo je ispunio misiju a meni je drago da su se tata i Marko vratili živi i zdravi.
    Baš lijepo.

    avatar

    21.03.2007. (09:16)    -   -   -   -  

  • 012 STATION posada

    Sad ću ja zvučat čudno u ovoj situaciji sveopćeg naricanja nad tužnom psećom sudbinom, ali jel se možda netko sažalio nad tim dječakom koji prosi po selu? Zar se naš humanizam danas očituje u žaljenju životinja više nego pripadnika vlastite vrste? Zar i to nije primjer otuđenja i degradacije do sada prihvaćenih etičkih normi u odnosima među ljudima?

    avatar

    21.03.2007. (16:38)    -   -   -   -  

  • ...Reklamiranje...

    zanimljiv blog ... otvoren je novi centar za oglašavanje ... posjeti ga ...

    avatar

    21.03.2007. (17:39)    -   -   -   -  

  • happywedding

    istina, istina...danas su zaštićenije životinje od ljudi...a taj dječak...to je jedna posve druga priča...bit će vremena i za to...nemam baš toliku sposobnost pisanja za ugurati toliko simbola u jednu priču...mislim da priča ne osuđuje dječaka...tek konstatira kako je dječak u želji za blizinom životinje i svojoj prostodušnosti otvorio vrata...pustio psa na slobodu...a sloboda je puna zamki...na slobodi se može nastradati ako nemamo iskonske instinkte za preživljavanje...

    avatar

    21.03.2007. (20:46)    -   -   -   -  

  • vjeverica24

    Stvarno me rastužila ova priča.i podsjetila na dan kad sam kao mala došla iz škole, i saznala da mi je pas pobjegao iz dvorišta te ga je netko jako zao pretukao na smrt.
    Sad imam dva psa, dvije mace i zeku i oni su mi najdraži prijatelji.
    Jako tužno.

    avatar

    21.03.2007. (23:46)    -   -   -   -  

  • Danči

    Moje je pas član obitelji... Dogodi li mu se nešto ne mogu ni opisati koliko bi bili tužni!

    avatar

    22.03.2007. (11:25)    -   -   -   -  

  • Random

    Grozno.Točno se sjećam kako je meni bilo kad sam čula sličnu vijest.
    Ponekad su životinje bolji prijatelji od ljudi koji te okružuju.

    avatar

    22.03.2007. (13:15)    -   -   -   -  

  • slaven178

    joj..sve me to podsjetilo na moju macu Cicu

    avatar

    23.03.2007. (00:16)    -   -   -   -  

  • pticabezkrila

    jako lijep blog...bez riječi ostavljaš

    avatar

    23.03.2007. (01:16)    -   -   -   -  

  • tinčica u tramvaju

    lijepa, tužna priča

    avatar

    24.03.2007. (08:58)    -   -   -   -  

  • Irida

    slijedi li priča o tom tužnom dječaku?

    avatar

    24.03.2007. (15:38)    -   -   -   -  

  • atlantida

    Žao mi je životinje. Mislim da je najbolniji taj nijemi pogled pun boli na kraju. U djetinjstvu sam imala pse, ali bi ih otrovni susjedi otrovali . Sada živimo u stanu i njegujemo jednu ribicu... Ali ako ikada budem imala kuću, pas je obavezan.
    Priča o dječaku se sluti u zraku...:))

    avatar

    24.03.2007. (15:44)    -   -   -   -  

  • reginaelena

    ubijanje životinja ne mogu da podnesem do te mjere da sam prestala da jedem životinjsko meso zbog toga...psa imam godinama i ne znam šta bih da se njemu nešto slično desi....ali kiflice sa džemom, gde ih pomenu..hehehe....kissssssssss

    avatar

    24.03.2007. (15:52)    -   -   -   -  

  • Marginalna Društvena Kronika

    Lijepo napisana priča, samo veoma me rastužila. Mnogi koji imaju životinje za kućne ljubimce znaju što to znači imati jedno takvo stovrenje koje će ti dati svoju bezuvjetnu ljubav, dok, nažalost, ima onih koji to nikako ne mogu shvatiti i namjerno zlostavljaju jadne i bespomoćne životinje. - Koliko tužno, toliko i lijepo...

    avatar

    24.03.2007. (15:53)    -   -   -   -  

  • Majstorica s mora

    Kao prvo, majstorski ispričana priča, čini se kao dio nekog romana i vuče na nastavak...
    I ja sam imala psa Medu, vratilo me u prošlost, umro je onog dana kad je djed prodao kuću, kao da je predosjetio...
    Nagradnog pitanja nema jer je inspiracija presušila , a i zaželjeh se malo tuđe maštovitosti...ali, već za koji dan stiže, napisala sam ga sinoć, to ovako u povjerenju...

    avatar

    25.03.2007. (13:08)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...