- Božica Majka, egipatska Maat i Izida, grčka Gea, hinduistička Maya, hebrejska El Ruach i En Soph, kineska Yin je,iako stvorenje iskonskoga duhovno muško-božanskog principa - ipak je stvorenje u apsolutu prije Stvoritelja i iznad njega. To je misterij rođenja žene.
- Čovjek Evi nikad ne vjeruje potpuno i bez ostatka, njoj ne može popustiti, ne može se s njom sjediniti. Čovjek u svojem najdubljem biću prima zemaljsku ženu uvijek sa zadrškom. I to najdublje biće zna, da ljepotu ne predstavlja Eva nego Nebeska Djevojka.
- Eva nije lijepa. Eva je čarobna. Eva je biće koje je svoju ljepotu ostavilo u duhovnom svijetu i zamijenilo je za čari. Zemaljska žena nije lijepa nego zavodljiva. I čovjek , kada kaže da je žena lijepa, pobrka Djevojku Ljepote, pravo biće koje potječe iz čovjekovog bića, sa zavodnicom i sa zavođenjem.
-Cijelo postojanje i cijelo biće zemaljske žene se iscrpljuje u tom čarobnom zavođenju. Čar je materijalnost žene. To je njoj biljeg Moći i to je u njoj i na njoj: značaj, obraz. Žena se šminka, oblači i voli izokrenuti svoju vanjsku izvornu tjelesnu zbilju, da i ne govorimo o unutarnjem biću; da promijeni i svoju materijalnu konstituciju i da je zastre. Ima jedan cilj: zavoditi. Biti čarobna.
- Zavođenje je jalovo i prazno, besciljno i besmisleno. Zašto? Zašto zavodi? Što hoće? Vladati, gospodariti? Svojoj plodnosti naći oploditelja? Ne. Zavođenje shvaća samo onaj koji u njem prepoznaje praznu taštinu, rodni grijeh ženskog Ja - ženski hybris. Iz zavođenja ne niče ljubav, brak, vladavina, moć, slava, pobjeda, sreća, smirenje, pročišćenje, plemenitost. Iz zavođenja ništa ne niče: cijelo je magijska igra šarenog, zanosnog i iluzionističkog majstorluka koje očara i opsjeni, ali ako se rasprši, i zavodnica i zavedeni ostaju sami, razočarani, siromašni, gorki i prazni. Zavođenje i čar nadomjestak su i krivotvorenje ljepote i mudrosti: u grijeh pala i obogaljena ljepota i mudrost. Jer Sophiina ljepota i mudrost su ljubav i bude ljubav; Evin čar budi opsjenu. Sophiina ljepota zauvijek vezuje, s njom se sjediniti u ljubavi znači vratiti se Jedinstvu za vječna vremena. Evin čar omamljuje, ali nakon buđenja iz omame ispostavlja se da se sjedinjenje nikad nije ni dogodilo; sve je bilo samo opsjena i čar. I to stanje krivo shvaćaju oni koji misle da zavodnica Eva nije jednako na gubitku, prevarena, očarana, isto tako kao i Adam, kojeg je Eva prevarila i očarala. Žena je jednako žrtva čari kao i muškarac. Jer Eva je bila ta koja je donijela čar i preko koje je čar prodro u svijet. Putem nje je i svijet postao opsjena, čar, čarolija, puki privid, slika, maska i iza nje nema ničega, jer kad se čovjek probudi iz čarolije zna da je prevarenn. Jedini cilj zemaljske žene je čar, ne svjesno, ne namjerno, od toga mnogo dublje: po svojem biću. To je ženi kob. Čega se žena najviše boji: biti stara i ružna. Ako bi bila lijepa, nikad ne bi mogla biti ružna, ni stara. Ljepota nije značajka koja se može izgubiti; ljepota nije osobina, ona je sličnost Bogu. To što se može izgubiti a što žena i gubi, to je čar. Zato postaje ružna i stara. Ljepota nije nešto što je puka vanjština. Poznata nam je otud gdje zbilja postoji:u umjetnosti. Tamo postoji i tamo vječno ostaje. U umjetnosti se ljepota realizira. Ljepota je moćna vatra i svjetlost koja vlada cijelim bićem. Što je puka izvanjskost, to je čar: haljina, šminka, uloga, naučeni smiješak i kretanje, ponašanje. I to je što žena izgubi, ta sredstva čari i kob je čarobnice da mora proživjeti i prepoznati da je izabrala masku, a ne lice.
- Ženin pad je izazvao onesviještenost duše, to da u čaroliji oslijepljeno tumara. U toj onesvještenosti kao što Egipćani kažu: " duša se nemoćno pretvara u to što zaželi ". Zato se pretvara i mijenja u mnogostrukost bića, u šarenilo, u karneval što je sve puko pseudosa, puka maska. Duša je izgubila svoju iskonsku sliku, Sophiu, svjetlost Mudrosti, Ljubavi i, jer je izgubila iskonsku svjetlost, sada sve zaželi i uslijed svoje sposobnosti bezgranične promjene luta preko stupnjeva i nijansi bezbrojnih metamorfoza. To je jedno od simboličkih tumačenja iskonske misli - seljenja duše.
Bela Hamvas, Scientia Sacra
09.03.2007. (09:08)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
tania
pooka, što ono kažu filozofi što je istina?jesu li je logikom mogli izvesti dokraja?
što je istina?
09.03.2007. (09:04) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
vertebrata
evo još malo o evi i lilith(sofiji):
- Božica Majka, egipatska Maat i Izida, grčka Gea, hinduistička Maya, hebrejska El Ruach i En Soph, kineska Yin je,iako stvorenje iskonskoga duhovno muško-božanskog principa - ipak je stvorenje u apsolutu prije Stvoritelja i iznad njega. To je misterij rođenja žene.
- Čovjek Evi nikad ne vjeruje potpuno i bez ostatka, njoj ne može popustiti, ne može se s njom sjediniti. Čovjek u svojem najdubljem biću prima zemaljsku ženu uvijek sa zadrškom. I to najdublje biće zna, da ljepotu ne predstavlja Eva nego Nebeska Djevojka.
- Eva nije lijepa. Eva je čarobna. Eva je biće koje je svoju ljepotu ostavilo u duhovnom svijetu i zamijenilo je za čari. Zemaljska žena nije lijepa nego zavodljiva. I čovjek , kada kaže da je žena lijepa, pobrka Djevojku Ljepote, pravo biće koje potječe iz čovjekovog bića, sa zavodnicom i sa zavođenjem.
-Cijelo postojanje i cijelo biće zemaljske žene se iscrpljuje u tom čarobnom zavođenju. Čar je materijalnost žene. To je njoj biljeg Moći i to je u njoj i na njoj: značaj, obraz. Žena se šminka, oblači i voli izokrenuti svoju vanjsku izvornu tjelesnu zbilju, da i ne govorimo o unutarnjem biću; da promijeni i svoju materijalnu konstituciju i da je zastre. Ima jedan cilj: zavoditi. Biti čarobna.
- Zavođenje je jalovo i prazno, besciljno i besmisleno. Zašto? Zašto zavodi? Što hoće? Vladati, gospodariti? Svojoj plodnosti naći oploditelja? Ne. Zavođenje shvaća samo onaj koji u njem prepoznaje praznu taštinu, rodni grijeh ženskog Ja - ženski hybris. Iz zavođenja ne niče ljubav, brak, vladavina, moć, slava, pobjeda, sreća, smirenje, pročišćenje, plemenitost. Iz zavođenja ništa ne niče: cijelo je magijska igra šarenog, zanosnog i iluzionističkog majstorluka koje očara i opsjeni, ali ako se rasprši, i zavodnica i zavedeni ostaju sami, razočarani, siromašni, gorki i prazni. Zavođenje i čar nadomjestak su i krivotvorenje ljepote i mudrosti: u grijeh pala i obogaljena ljepota i mudrost. Jer Sophiina ljepota i mudrost su ljubav i bude ljubav; Evin čar budi opsjenu. Sophiina ljepota zauvijek vezuje, s njom se sjediniti u ljubavi znači vratiti se Jedinstvu za vječna vremena. Evin čar omamljuje, ali nakon buđenja iz omame ispostavlja se da se sjedinjenje nikad nije ni dogodilo; sve je bilo samo opsjena i čar. I to stanje krivo shvaćaju oni koji misle da zavodnica Eva nije jednako na gubitku, prevarena, očarana, isto tako kao i Adam, kojeg je Eva prevarila i očarala. Žena je jednako žrtva čari kao i muškarac. Jer Eva je bila ta koja je donijela čar i preko koje je čar prodro u svijet. Putem nje je i svijet postao opsjena, čar, čarolija, puki privid, slika, maska i iza nje nema ničega, jer kad se čovjek probudi iz čarolije zna da je prevarenn. Jedini cilj zemaljske žene je čar, ne svjesno, ne namjerno, od toga mnogo dublje: po svojem biću. To je ženi kob. Čega se žena najviše boji: biti stara i ružna. Ako bi bila lijepa, nikad ne bi mogla biti ružna, ni stara. Ljepota nije značajka koja se može izgubiti; ljepota nije osobina, ona je sličnost Bogu. To što se može izgubiti a što žena i gubi, to je čar. Zato postaje ružna i stara. Ljepota nije nešto što je puka vanjština. Poznata nam je otud gdje zbilja postoji:u umjetnosti. Tamo postoji i tamo vječno ostaje. U umjetnosti se ljepota realizira. Ljepota je moćna vatra i svjetlost koja vlada cijelim bićem. Što je puka izvanjskost, to je čar: haljina, šminka, uloga, naučeni smiješak i kretanje, ponašanje. I to je što žena izgubi, ta sredstva čari i kob je čarobnice da mora proživjeti i prepoznati da je izabrala masku, a ne lice.
- Ženin pad je izazvao onesviještenost duše, to da u čaroliji oslijepljeno tumara. U toj onesvještenosti kao što Egipćani kažu: " duša se nemoćno pretvara u to što zaželi ". Zato se pretvara i mijenja u mnogostrukost bića, u šarenilo, u karneval što je sve puko pseudosa, puka maska. Duša je izgubila svoju iskonsku sliku, Sophiu, svjetlost Mudrosti, Ljubavi i, jer je izgubila iskonsku svjetlost, sada sve zaželi i uslijed svoje sposobnosti bezgranične promjene luta preko stupnjeva i nijansi bezbrojnih metamorfoza. To je jedno od simboličkih tumačenja iskonske misli - seljenja duše.
Bela Hamvas, Scientia Sacra
09.03.2007. (09:08) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...