|
Prema Prvom izvještaju o stvaranju Bog je šestog dana stvorio svakovrsnu zvjerad, stoku i gmizavce svake vrste. Istog dana načinio je i čovjeka:
''Na svoju sliku stvori Bog čovjeka,
na sliku Božju on ga stvori,
muško i žensko stvori ih.''
Prema Drugom izvještaju o stvaranju – Raj zemaljski, zemlja je bila pusta jer Bog još nije bio pustio kišu da padne, ali voda je izvirala i sve natapala pa je bilo šteta da nema nikoga da to obrađuje tako da je Bog napravio čovjeka od praha zemaljskog i u nosnice mu udahnuo dah života, tako je čovjek postao živa duša. Bog je potom zasadio Edenski vrt, napravio od zemlje razne životinje da čovjek ne bude sam. Ali tom je čovjeku trebala pomoć kao što je on pa je Bog pustio tvrdi san na čovjeka, izvadio mu jedno rebro i prazno mjesto zatvorio mesom. Od rebra je Bog napravio ženu.
Kad bi ova dva izvješća bila agencijske vijesti netko bi izgubio kredibilitet vjerodostojnosti jer u prvom su i čovjek i žena stvoreni zajedno, na sliku Božju, a u drugom je žena naknadno izvedena iz čovjekovog rebra.
Kad bi Kabala bila Reuters, prva bi žena bila stvorena zajedno sa muškarcem, jednaka muškarcu, ''selfevident(ly) created equal'', ona bi se posvađala sa Adamom i razbjesnila te izgovorila ime Onoga Koji Jest (JHVH) i pobjegla, započinjući svoju demonsku karijeru. Njeno ime bilo bi Lilith i ona bi bila 'onkraj dobra i zla' jer nije ni došla u iskušenje da jede zabranjeno voće. A i znanje imena Božjeg bio bi simbol njene moći.
Kad bi Kabala bila Reuters Eva, stvorena od Adamovog rebra i samim time odredbeno uvjetovana njime, ne bi imala onu nesputanu Slobodu, onu Nietscheovu 'imoralnost', već bi bila okovana zakonom koji je stvorila nagovorivši svoju originalnu verziju da zagrize u onu jabuku koja im je darovala sramotu grijeha i Slobodu u njenom negativnom smislu, kao odsustvo uvjetovanosti.
Kad bi Kabala bila Reuters Lilith bi bila Iskon, Eva bi bila Zakon, a Adam bi bio dokon.
Da citiram mog srednjoškolskog profesora iz fizike, Antuna Nodila, čovjeka koji me je naučio da je 'odnos' matematički izražen kao razlomak i da je fizika zdanje sagrađeno od razlomaka:
''Lilit čuva Iskon od svega Zakonitog, od svega onoga što je Iskon ostavilo ZA sobom. Ali ne tako da konačnu vezu Iskona i Zakona života prekida i tako čini od života beskonačno lutanje. Demonska jestost (NARAV) samoprikrivanja Iskona, kao u Lilit otjelovljena jestost Slobode, izaziva demonsku ljubav otkrivanja iskonske mudrosti i zacjeljenja – FILOZOFIJU!
Sloboda je bezdan! Spustiti se u bezdan slobode 'poput pauka na vlastitoj niti', prava je demonska borba (DAIMONOMAHIA) za ISTINU u svemu jestvujućem.''
Antun Nodilo, Filozofijska duga, RO Festival Dubrovnik, 1990.
Mala digresija... jasno mi se urezalo u pamćenju kako je Antun Nodilo, kad je ne znam kojim povodom spomenuo Kanta, jasno naglasio kako se zbog dva 'm' u Immaneuel, to ime izgovara sa naglaskom na prvom slogu... iMManeul, a ne imaNUel.
Elem, Lilith... žena bez srama, sloboda u svom pozitivnom izrazu, iskonska žena nikad okovana inherentnom griješnošću, ona žena zbog koje Homo Sapiens ima ovoliku kubikažu mozga, ona žena koja je u 130 000 godina ljudske nepisane povijesti vodila kroz preživljavanje svoju djecu, žena iz onog Bachoffenovog matrijarhata, ona MUDROST koja je ZAKONOM zagubljena i može se naslutiti bljeskanjem ISTINE.
Lilith je mit. Kabala je zbirka neuvjerljivih priča. Stari Zavjet je Riječ koja je jedan mali narod digla iznad moćnog tisućljetnog egipatskog kulturnog kontinuiteta. Evolucija je znanstveni pojam koji hipotezu, teoriju, spekulaciju rijetko kad može potkrijepiti dokazima, evolucija je neodoljiva, otvorena za bezbrojne interpretacije.
Darwin je pojavu ljudskih rasa objašnjavao seksualnom, unutarvrsnom, selekcijom. Kinezi imaju kose oči jer je ta fiziološka značajka bila smatrana lijepom, privlačnom... možda je postojala priča da su ljudi sa užim razmakom između kapaka zdraviji, bogu miliji... možda je čovjek kosih očiju bio prepoznat kao 'naš' i samo se kao takav uopće uzimao u obzir pri izboru partnera. A partnera su birale žene. Što je, naravno, moja hipoteza.
''You who build these olatars now
to sacrifice these children, you must not do it any more
scheme is not a vision, you have never been tempted by a demon or a god...
when it all comes down to dust, I will help you if I can, I will kill you if I must,
when it all comes down to dust, I will help you if I must, I will kill you if I can,
have mercy on our uniforms,
man of peace are men of war,
and peacock spreads his fan.''
L. Cohen – Song of Isaac
Konrad Lorentz, bihevioralni zoolog, čovjek koji je pri preuzimanju Nobelove nagrade izjavio kako žali zbog činjenice što je, poput mnogih Austrijanaca, mislio da nacional-socijalizam pruža neke nove, bolje perspektive. Čudno kako Karl Popper nije tako mislio. Stvarno čudno, sa obzirom na rasne zakone prema kojima bi izgubio sva građanska prava samo zato što je bio Židov. Konrad Lorentz, nacist, koji je kratko vrijeme držao Kantovu katedru na sveučilištu u Koenigsburgu (uuuhhhhh!!!), smatrao je da su paun i rajske ptice slijepi putovi evolucije, da je mužjak toliko opterećen kičenim ukrasima da je praktično nesposoban za efikasno preživljavanje. Tvrdio je da je 'nerazumni' kriterij prema kojem su ženke birale partnera bio dokaz da evolucija nije nepogriješivi, efikasni, selekcijski ustroj već da može imati i svojih stranputica. Meni je palo na pamet da to ženke opterećuju mužjake idiotskim perjem samo da vide koji će uspijeti pobjeći predatorima i preživjeti da bi se šepurio pred njima te postao izabranik njihovog srca. Ali sviđala mi se ta ideja da prirodna selekcija, evolucija, nisu efikasne i nepogriješive... povezivao sam onu Cohenovu 'and peacock spreads his fan' sa tom svojeglavošću prirode, živog praha neokovanog zakonima.
Geoffrey Miller, u svojoj knjizi 'Razum i razmnožavanje' (koju nisam pročitao), stoji uz tvrdnju da je paunov rep teret i efikasna strategija za izbor sposobnijeg partnera, koja je i meni pala na pamet, kad sam čitao kako Konrd Lorentz (Takozvano zlo) to smatra 'dead end' strategijom. Miller, uz to tvrdi i da su bitne smjernice ljudske biološke i kulturne evolucije bile uvjetovane ženskim izborom partnera prema vrlo različitim kriterijima od onih koji su prevladavali u 'standardnom' životinjskom svijetu. Recimo, netko sa smislom za humor je imao više šanse da odgoji djecu koja će se lakše uklopiti u društvo jednakih (oh... opet mit o matrijarhatu) nego netko tko je prvo udarao pa onda pitao (riječi kojima je moja prva djevojka opisala svog muža), tako bi ženke, u tom vremenu obilja i jednakosti, izabirale zajebante, pametne, uvjerljive, nježne, miroljubive... DOBRE muškarce. Ta žena bila je ona Lilith sa početka priče, predvodila je ljudsku vrstu 130 000 godine koliko je Homo Sapiens bio biološki identičan današnjem čovjeku.
Dok na evolucijsku scenu nije stupio taj ultra-efikasni selektivni kriterij, taj ultra-efikasni selekcijski mehanizam, taj ultra-efikasni 'mem-anihilator-mutacija zdarvog razuma'... redom unazad... mit... rat... grupa (grupa je skupina vezana iracionalnim odnosima, ne više krvno povezana skupina).
Eva je kriva za sve što pođe krivim putem, Eva je univerzalni krivac, Eva je grijeh, sramota, nedostojnost, nečistost... Eva je Lilith svrgnuta sa svog evolucijom predviđenog mjesta nekoga tko će MUDROŠĆU potjeru za ISTINOM učiniti podnošljivijom.
I da ponovim, ljubav je BIOLOŠKI fenomen koji se manifestira vezanošću za samo jednog partnera, vjernost i kao takav fenomen ukazuje na urođenu monogamnost (ili barem serijsku monogamnost) ljudskih bića.
Zadnjih dvadeset tisuća godina ljudske evolucije, obilježene zemljoradničkim, teritorijalnim, hijerarhijskim patrijarhalnim ustrojem društva povezanog mitološkim idiotizmima, okovanim nasiljem rata i vojnim terorom, brutalnom selekcijom kojom su sve različitosti smatrane heretičkim ispadima i brisane bez milosti, sve to pod jarmom onih koji su jedini sebi mogli priuštiti pravo da budu drugačiji, da za razliku od ogromne večine svojih podanika, oni IMAJU jer ovi prvi NEMAJU. To je jedina razlika koja se tolerirala kao normalna, koja se tolerira kao normalana, koja se propagira kao poželjna, koja nas polako ali sigurno žive proždire.
Lilith spava u svakom od nas, u ženama, u muškarcima... najočiglednije u djeci... Lilith je ljudska solidarnost i pristojnost, sloboda u njenom najširem transcendentnom smislu.
Eh, da... Konrada Lorentza je trebalo strijeljati, a ne mu dati Nobelovu nagradu... čudno da su i on i Leni Reifenstahl puno vremena provodili plutajući nad koraljnim grebenima i diveći se šarenilu evolucijskog iskonskog bezakonja... to dvoje eklatantnih simpatizera političkog sustava koji je pokazao kako je samo ekstremno efikasna i brutalno temeljita unutarvrsna selekcija kad ljudskom kulturnom evolucijom zavladaju rasni zakoni.
|