Komentari

siberians.blog.hr

Dodaj komentar (5)

Marketing


  • Replay

    E pa moja je jednako lijepa kao tvoja...
    razmaženi klinac

    avatar

    28.02.2007. (00:22)    -   -   -   -  

  • Vladimir Ordanić

    Koliko ste Vi zapravo i ovdje i ondje.
    Nesreća s našim mjestima je što uopće
    ne mare za hiljadarke s likom Vikinga
    na danjim mjerištima za daljine.
    Kakvo velebno cijepanje!
    A nije samo u mjesta zašlo nevjerje jednine.
    Isto nam čini i vrijeme, samo još gore,
    sjeckavije, ponosnije bolnije.
    Kao da smo u nekom sumanutom liftu
    vlastitosti bez upaljača zaboravili
    gdje su nam okrugle tipkice.
    (Tako je lijepo ponekad stati u mraku
    i pritisnuti golemo crveno dugme.
    Ništa nije ravno osjećaju kad sav
    svijet stane.)
    Razumijem Vas. Svetogrdne li riječi!
    Zapravo osjećam poneku malenkost
    u pjevu Vaših nijansi.
    Nisam Vas sanjao. Valjda zato
    što sam danju mislio na Vas
    i pitao se, kakva mora biti cijena
    da se postane takvo divno i drago stvorenje.
    (Ja vjerujem da ništa istinski vrijedno
    ne može iznići bez patnje.)
    I zato strepim za Vas.
    Zato bih radije da ste površna i prozaična
    pa da nestane te cijene.
    Da samo umišljam i da se u hodu života
    mogu činiti veličanstvene preinake.
    Volio bih da se negdje, nekako
    sujetnim osvetoljubivim Boginjama omilite,
    pa da svako malo munjama sprže
    Vaše neprilike, boli, prepreke.
    Ja sam jedno doista naivno biće.
    Prije će biti da ćete izmamiti nešto
    iz repertoara njihove grozne ljubomore.
    Dakle, čuvajte se.
    Imate čovjeka koji će pred sve zle sile
    razdrljiti košulju i mjesto Vas
    ponuditi sebe.
    U bajkama piše da je Ljubav
    nenadmašno oružje. Zato volite
    i ne stišćite u vožnji svu svoju dugmad
    vremena, doba i daljine.
    Ponekad zastanite, barem malčice...

    avatar

    28.02.2007. (08:52)    -   -   -   -  

  • Grof V.

    D.

    Oprostite mi. Misao bješe preglasna, pa još u pjesmu stavljena.
    Imamo to jedno jedino sredstvo komunikacija, pa me ponese
    iluzija da ravnice ne slušaju vjetar, da drveće nije velika
    usmena predaja što naši stari je zvahu šuma. Ljudi su oko nas
    a mi kao kraj ograde na riječnoj lađi zborimo slobodni
    kao dva stranca izuzeta od tajni, od neiskrenosti, od boli
    da ne vrijedi pričati ni vjetru, ni kiši ni ljudima. Jer, sve se zna.

    Oprostite mi što Vas izložih u pjesmi, kao dragocjen trag,
    jer Vama je milija tišina i skazanje neučinjeno riječima.
    Oprostite što Vam ponekad osjetim oči, čujem glas
    i razumijem trag. Nisam ja poslan ovome svijetu vidjet Vaš korak.
    Puno je mostova pod kojima će prenoćiti noćas Skitnice Duša.
    Puno je mjesta gdje će divljač prije nas predosjetiti lovca
    i priprosta seljanka u brvnari poznati kročaj Gospodara,
    i samotna ptica nad mračnim lugom tražiti zečja legla.
    Puno je virova gdje će noćas štuka zavrtjeti mala riblja jata.
    Oprostite mi što Vam u takvoj noći riječima pišem ja.

    avatar

    28.02.2007. (22:11)    -   -   -   -  

  • petra

    nisi se javila .... razumijem....

    avatar

    28.02.2007. (22:40)    -   -   -   -  

  • kamovic

    bila si krasna djevojcica :)

    avatar

    02.03.2007. (12:52)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...