*snovi, proslost, i rodbinske veze
Sutra je taj dan. Dan kad ce se proljevi odvojiti od cvrstih govana, kao u vicu. Kad ce se vidjeti, da li su želja i trud dovoljni za postizanje svojih ciljeva. Da se razumijemo, ciljevi mi nisu vezani uz fakultet. Jesu djelomicno, ali ne svi. Ciljevi su mi vezani uz znanje. Volim znati. Ne skrivam, volim se bahatiti znanjem, sepiriti se njime kao kurtizana svojom novom lepezom. Opet, tko zna cime se ja bahatim. Sepirili su se i prije znanjem da se Zemlja nalazi u sredistu svemira... Ne znam... sad sam u onoj fazi da bih najradije zaspala na malo dulje vrijeme. *Sanjala sam cudne snove danas. U stvari, jedan san, ali se sjecam samo nekih dijelova, i ne znam kako su bili povezani. *Sanjala sam da sam na krovu neke povijesne građevine u Leningradu (makar su tamo skoro sve građevine povijesne). Snijeg je bio razbacan naokolo, bilo je hladno, a ja sam bila gola. *Sanjala sam da sam u svojoj sobi od koje je ostao samo jedan zid. Zid s ovim mojim ormarom/stolom, s kompom i knjigama na policama. Zid je bio postavljen prema parkiralistu s kamionima i bila je buka. Odjednom, zazvonio je telefon (nemam telefon u sobi). Dizem slusalicu i muskarac s druge strane linije pita za mene. Kazem da sam to ja i skoro padam sa stolice kad covjek kaze da je Grof V. (!). Dalje, ubio me grom ako se iceg sjecam sto mi je rekao, samo se sjecam boje glasa i da je svirala neka muzika u pozadini. Dala bih se okladiti da su bili ksilofoni. Ima jedan ruski slager, i pjevac iam jako slican glas onome u snu, steta sto ne mogu staviti rusku glazbu na blog (nista drugo skoro ni ne slusam). *Sanjala sam da sam u kuhinji kod bake i perem sudoper u mrklom mraku, jer je pet ujutro (bas pet, ni 4 ni 6) i svi spavaju a meni je dosadno (kad mi je dosadno, inace uzmem knjigu ili crtam, ali sudopere sigurno ne ribam). Ulazi baka, a ja se skrivam pod stol iz nepoznatih razloga. Primjecuje me (bem mu male stolove!) i grlimo se jer se nismo vidjele vec dvije godine i nedostajale smo si. Ulazim u sobu od bake i djeda, da i njega pozdravim, zato sto se ona bas ne dize iz kreveta cesto (bolna leđa, reuma – obiteljska boljka), ali on stoji pored ležaja, bas onakav kakvim ga se sjecam kad sam isla u vrtic (imam sjecanja od jako rane dobi) i grli me. Prostorija se odjednom uvecava nekih tri puta, uljeću plesaci i svi plesu mambo (ne znam zasto mambo). Ja plesem s Zoranom, deckom iz osnovne skole, koji mi je tada bio umjereno sladak. Sve nema veze s vezom, inace puno bolje pamtim snove. I takav mi je bio cijeli dan, uspjela sam nagurati jos malo znanja u moj ekspres lonac na ramenima i opcenito se osjecam prilicno sugavo jer bih najradije bila bilo gdje, samo ne ovdje, u svom kužnom sobičku. Recimo popodne sam imala zov u planine, a sad su stepe one koje zovu. *A ja sam bila u stepama! Beskraj. Beskraj korova, poljskog cvijeca, vjetra i ničeg više. Evo jedne, a ova se stepa moze podiciti sto na njoj stojim ja s devet godina i Majka (godine dame necemo otkriti). Tu imam svoji najdrazu haljinicu i slamnati sesir. Idila.  *Kad smo vec kod slika, bas sam, da se malo razvedrim, prebacivala stare slike u digitalni izricaj, pa eto mene s mojim prvim ružama. Ako se netko pita tko je ovaj prpošan momak pored mene, e pa to je moj djed sa svojim licem starog morskog vuka. Obožavam tu sliku.  *A ovo je jedna od ranijih fotki i posvecena je svima koji vjeruju da je njihova mama najljepsa. E pa nije! Moja je! Djeca u vrticu masovno lazu, jer nemogu sve mame biti lijepe kao sto je moja. Klinci, mogu vam samo reci – Smola!  *tu imam tri godine... covjece, kako vrijeme leti... I da, na cemu sam stala? A da, ucenje... Odoh, odoh... *ne ne ne!!! Jos samo ovo! *San Znam samo jedno, Kad spavam Ne znam ni straha ni nade, Ni muke ni blaženstva. Hvala onome tko je Izumio san. To je jedina valuta za sve, Jedina vaga koja Izjednačava I kralja i prosjaka, I mudraca i glupana. Samo je jedno loše kod Čvrstog sna. Kažu da previše Liči na smrt. Slusa se: Pilot – Raznocvjetnyje stjokla (raznobojna stakla) Zeli se: poloziti Osjeca se: da necu. |
*I onda je Bog stvorio ženu. Stvorenje ispalo zlobno, ali simpatično.
*I tvoju mamu također! *I need to believe that something extraordinary is possible
*There were things I wanted to tell him. But I knew they would hurt him, so I buried them, and let them hurt me.* *R.I.P. Kurva
Credits
duckdz. - xo xo xo
|
