Komentari

ordinarylove.blog.hr

Dodaj komentar (22)

Marketing


  • almost Poznata

    a jebiga,radit se mora i ne možeš birat suradnike....

    avatar

    27.02.2007. (09:46)    -   -   -   -  

  • Wanda

    već ćeš naći neki drugi posao jednog dana. sad budi tu di jesi i nastoj stavit prst u uvo.

    avatar

    27.02.2007. (09:57)    -   -   -   -  

  • tija

    Dobrodošla u klub! :D Ma ja kad sam bila na godišenjem bila sam ko mladica ( LOL LOL ) ,a kad sam jučer sila za uredsku stolicu,odmah sam dobila napadaj u križima i vratu i naravno osip od priča,preseravanja,i još koje kakvih gadarija.

    avatar

    27.02.2007. (10:20)    -   -   -   -  

  • Penellope

    Poznato mi. Vidiš im u očima da te ne podnose i da čim im okreneš leđa prišapnut će onoj drugoj koliko si glupa/jadna/_______(nadopuni slobodno) a svejedno ti se smješkaju u facu smješkom "drago dijete ja te volim".
    Najgore su kao što si rekla babe u klimakteriju koje te smatraju prijetnjom opasnom po život zašto što znaš za razliku od njih upaliti računalo i isprogramirati si speed dial na telefonu:D

    avatar

    27.02.2007. (10:22)    -   -   -   -  

  • tita

    ma dočekat ćeš i ti klimakterij pa će biti bolje ;D

    avatar

    27.02.2007. (10:52)    -   -   -   -  

  • ordinarylove

    ALMOST POZNATA, da, znam, ali zbog toga mi nije lakše :(
    WANDA, tribala bi, u najmanju ruku, držat bumbak cilo vrime u ušima.
    TIJA, e, vidila san da ti je post bija na tom tragu. ma znaš sve, već san jučer počela a danas sam samo nastavila sa zvocanjem i mukom po Ordinary.
    PENELLOPE, točno, upravo to!
    LAPRDAVA, blago meni :D

    avatar

    27.02.2007. (11:20)    -   -   -   -  

  • raymond

    kad čitam ovaj post lagano mi se prestaje žuriti da što prije završim fax...=(

    avatar

    27.02.2007. (13:03)    -   -   -   -  

  • klodica

    Eh, da barem mogu radit u nekoj kancelariji...samo što dalje od trgovina i ljudi...

    avatar

    27.02.2007. (15:47)    -   -   -   -  

  • misteriozo

    meni u trenucima totalnog radnog kaosa pada na pamet ideja da dignem sidro i odem čuvati ovce na djedovinu.

    avatar

    27.02.2007. (18:17)    -   -   -   -  

  • etotako

    Sve to tako na gomili složeno, namenjeno penzionom fondu, automatski potrošiti na kupovanje nekog hladnog oružja. U slučaju nužde može i nešto kratkotrzajuće. Ono kamikazno!
    I kad okoliš stekne saznanje da si u stanju, aj što razneti njih (to odavno znaju), nego pri tome i sebe "vinuti u nebesa", slabije će povređivati tvoj mentalni i vazdušni prostor ofisa. Ovim stavom rizikuješ naravno još veći nalet ogovaračica-nedojebačica...ali ima jedna divna istina i radi: jebeš ti te živote kad je potrebno da preturaju po tvom da bi osmislili svoj. Tako da, samo lagano prekrsti noge, i možeš slobodno u dokonim minutama da im dodaš materijala.
    Ako posao krene da trpi, zna se, igra se prljavo.
    Stoka je stoka, i drugačije ne ume.

    avatar

    27.02.2007. (19:51)    -   -   -   -  

  • etotako

    i da. player je potpuni hit.
    čuvanjem ušiju se ovih dana stvarno čuva mozak.

    avatar

    27.02.2007. (19:52)    -   -   -   -  

  • xiola bleu

    Nuspojava radnog odnosa.

    avatar

    28.02.2007. (00:35)    -   -   -   -  

  • elektrokuhinja

    Ja se nikako ne slažem sa jednom koleginicom. Totalno različita talasna dužina, kao nebo i zemlja. Juče kulminacija u vidu svađe, gde je čak i šef morao da izigrava diplomatu, te sa smeškom da nas smiruje. Užas. Saosećam u potpunosti.

    avatar

    28.02.2007. (06:51)    -   -   -   -  

  • angelina_smb

    dobro došla u klub:)) kada se ja uskukam tako o uredu i kolegama prisutnim moja carica majka obično prokomentira "i to ide u staž" ha ha jebo staž, i to ide u moje živce kažem ja, ali se tješim još smo mladi ( a jaka mi utjeha) :)))

    avatar

    28.02.2007. (13:48)    -   -   -   -  

  • pomich

    a sranje. :(
    ne znan, nikad ne reci nikad, al sad kazen da se nikad nisan vidila u uredu. to mi je prestrasno. stari mi je provea 30 godina u jednoj zgradi u ono, 3 razlicita ureda i 10 razlicitih ljudi. uzas jedan! ne mogu to niti zamislit.
    inace, sta se tice ovog kolektiva međusobno nepodnosljivog, imaju su sad neke fore kojima se u radnim sredinama organiziraju grupe koje bolje funkcioniraju. naprave se anketice ko bi s kim radio, ko koga voli i tralala i tako ih se podjeli. produktivnost je veca, stres je manji.
    al nista to mene ne tjesi, ja se i dalje drzin dalje od uredskog stolca. :)

    avatar

    28.02.2007. (14:37)    -   -   -   -  

  • aibreann

    ja ti vjerujem, eto... sigurno je pravi pakao raditi u takvom okruženju. pokušaj nešto smisliti i pronaći drugi posao, nije sve ovo vrijedno živaca...

    avatar

    28.02.2007. (18:16)    -   -   -   -  

  • Lupi glavom o zid

    Jebeš to. Nemoj ništa shvaćati osobno. Dođi odradi svoje i stvori si život izvan te kancelarije... Ipak je to samo posao... I to za nekog drugog!

    avatar

    28.02.2007. (18:48)    -   -   -   -  

  • anspik.

    a hebeš ga, one će biti klimakterične i tračave živcirala se ti ili ne. zato bolje nemoj. :)

    avatar

    01.03.2007. (00:42)    -   -   -   -  

  • furba

    tribaš se potrudit da in nađeš bolnu točku, i da te niko ne izbaci iz takta...nemoj ti popižđivat radi njih, neka one malo izluđuju zbog tebe...to ti je otprilike ka i kartanje i sport, igra općenito...ja recimo kad igran na karte smijen se i zajebajen kad izgubin i kad dobijen(onda pogotovo volin testirat kako drugi podnosi poraz)...tako se navikneš na sve i to ti postane normalno...klimakterij ženetine se vjerojatno nikad neće prominit, al ti još možeš prominit pristup i onda se nećeš sekirat oko toga šta ti ko govori iza leđa...:)

    avatar

    01.03.2007. (02:42)    -   -   -   -  

  • bullying

    zavrsis skolu, fakultet, sve.. i eto sto te ceka..ahh..

    avatar

    01.03.2007. (21:01)    -   -   -   -  

  • tyche

    MA BOLIIIITEEEEEONAAASTVAAARRR !!! Kad sam pocela raditi, skoro dvije godine sam bila u tocno istoj poziciji - prvo mi nije bilo svejedno, a onda - ma tko su one da se ja zbog njih zderem? Pomoglo je sto sam po naravi samoziva otporna kucka LLLLOLLLL PROBAJ I TI BITI, DOBRO JE! Ali zato sam shvatila lekciju i kad sam dobila prve pripravnike mlade i zelene , a ja bila u dobi od 34 godine, nije mi na pamet padalo da ih nipodnistavam i cinim im zivot mizernim. I danas mi salju private mailove i u kontaktu smo, a proslo ih je preko dvadesetak kroz moje ruke - i tako je lijepo znati da si nekom pomogao i da te taj po dobru pamti. Te kravetine medu kojima ti sjedis ocito nemaju kliker to razumjeti.

    avatar

    02.03.2007. (10:52)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...