Ejla, subota je, i novi post je tu. U tvoje uobicajeno vrijeme, valjda jedino kad se uspijes posvetiti nama. Ma meni je drago da si tu. Sjetim li se bivsih ljubavi rado? Samo jedne. I to one prve, kad sam imala nekih 17 godina. I jako bih ga rado srela opet danas. Da se ispricamo, sjetimo onih vremena, zajednickih prijatelja, nekih vise ni nema. Da ga pitam kako je proveo ovih dvadesetak godina, jesu li mu se ispunili snovi o kojima je sanjao. Da, zaista bih rado na jednu prijateljsku kavu s njim. No kako on ne zivi u Rijeci, tesko da ce se to ikada ostvariti. Nije Zagreb daleko, ali nemam blage gdje bi mogao biti, Zagreb je velegrad. Nijednog drugog bivseg se ne sjetim rado. Uopce ih se ne sjetim. Ne zelim. Nisu vrijedni toga. Nisu ostavili onaj trag koju bi ljubav trebala ostaviti bez obzira na kraj. Nekako gledam naprijed, u buducnost. Pa makar zauvijek ostala ptica koja leti sama, ali volim sto mogu letjeti. Ne dam moja krila. Jer tako je lijepo zrak udisati punim plucima i ne imati uza sebe nekog tko te sputava i gusi. Zrak mirisi, svijet oko mene mirisi. Zivot mirisi. I napokon osjetim taj predivan miris.
17.02.2007. (11:29)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
izroni jedno lišce s plavim okicama. sjedio je u klupi ispred mene. i zvao se zvonko. kako li sada izgleda? nisam ga vidjela od tada. uvijek će ostati dječak u mojem sjećanju. a ja, kad ga se sjetim, opet postanem djevojčica.
ima još dragih lica, koja ne blijede. roditelji, prijatelji. no, ta lica izranjaju s onoga svijeta, nažalost. sjetim se bake aurele koja je u starosti rekla: što sam starija, imam sve više mrtvih, a sve manje živih poznanika i prijatelja.
17.02.2007. (11:57)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
kora, ni ja ne dam svoja krilca. no, volim da ponekad poletim zajedno. s Onim koji mi je drag. jer, on svoja krila ne širi tako da mi zaklanja svjetlo. unatoč tomu, ja ne dam ni svoj solo let. jer, leptir sam koji ne voli mrežu.
17.02.2007. (12:00)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Možda se ne mogu sjetiti lica (što kod mene i nije ništa čudno jer ih teško pamtim :))), ali to i nije tako bitno, lica se s vremenom mijenjaju, ono što ostaje trajno zapisano u nama su osjećaji koje smo gajili prema tom nekom, a nekim predivnim čudom s vremenom ostanu samo oni lijepi, pa su i sjećanja lijepa, te osjećaje ne može izbrisati ništa, pa ni vrijeme!
17.02.2007. (13:38)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
bok! Dijelim umor sa tobom, i ja sam tak nekak. Ja nisam imao "previse ljubavi" prije tak da bas i ne mogu reci. Al nema nista lose u tome da se sjetimo neceg sto je bilo lijepo, pa i to da to podjelimo sa sadasnjom ljubavi. Po mom bi to trebali temelji zdravog odnosa. Najgore je kad se covjek u potpunosti odrekne sjecanja na prijasnje lijepe trenutke samo zato sto je npr. upoznao nekog novog, pa mora skrivati osjecaje.. bljack
17.02.2007. (14:35)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Pamtim poprilično. Ali to nije dovoljno da bih prema nekome gajila poneke osjećaje, čak i ako je neki poseban dan. Sjetiti se nekih trenutaka, lijepo je to, ali osjećaj pri tome je samo to - sjećanje. I ništa više. Ono što osjećam je uvijek prema onome tko mi je ljubav SAD. Ne negiram ono prije, ne žalim za nečim što je prošlo, ali i ne vraćam se natrag.
17.02.2007. (15:51)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Vizualno blijede. No ja sam već pisala o tome kako teško pamtim crte lica i lako se mogu u tome zabuniti. Postoji nešto što ne blijedi, kombinacija izgleda, okruženja, osjećaja, mirisa i dodira, neobična čarobna mješavina od bezbroj različitih sastojaka koja nikada ne nestaje. A sam lik, eh, pa čemu nam služe slike i fotografije... Pozdrav! :)))
17.02.2007. (17:46)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
dobra večer! Horsy je! napravila sam novi blog - sad imam dva. ovaj stari ću još uvijek pisati, ali na ovom novom ću uglavnom objavljivati slike, kojih imam užasno puno. slobodno me posjeti i komentiraj. doviđenja!
17.02.2007. (22:41)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ne blijede, naprotiv... Što sam starija to su mi slike i sjećanja izražajnija, a tako to i ide u životu. Moja nona se do najsitnijeg detalja sjećala 30-ih godina prošlog stoljeća. Još malo, pa ću kao Gabi zapjevati: pamtim samo sretne daneeee (I lica, naravno!)
17.02.2007. (22:48)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
adams family
samo sjećanja i ostaju. i stare fotke.
17.02.2007. (23:22)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ne pitaj.. neki dan sam trazila vjencani list. kako smo se seljakali zametnuli smo ga medju nevazne paprire i papirice iz moje mladosti i pronađem tamo "famoznu" listu, ajme... tesko bi ih bilo sve popamtiti... ali zanimljivo, kako sam citala imena, nako navaljuju sjecanja, ali onako trezveno bez osjećaja, zapravo nasmijavaju. kako sve u zivotu dodje na onu "kako cemo se tome jednog dana slatko smijati"
17.02.2007. (23:25)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ponekad pomislim da se to samo meni događa. Znam da je s mnogima isto. Zato se sjetim nekih trenutaka. Ali lice? Lica? Teško. Jako teško. Skoro nikako. Skoro da bih pitanje postavio Lastanu: Je li normalno da mi se to događa? :P
18.02.2007. (09:48)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Blijede, blijede...ali začudo, neke daleke, daleke uspomene, življe su od ovih mnogo mi vremenskih bližih...pamćenje je, kao i sjećanje, čudna stvar! Pozdrav lijepi večernji!
18.02.2007. (19:33)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ma naravno da se sjetim lica. Trenutačno. Samo mislim da mi na Valentinovo ni jedno nije palo na pamet, nekako možda prije kad hodam gradom ili me neki dogadjaj na nesto podsjeti.
18.02.2007. (21:55)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mislim da je najvažnije da sjećanja postoje...pa, bilo to stare ljubavi, neki prijatelji iz djetinjstva ili slično...Točno je da sjećanja blijede, ali ipak je naša prošlost dio nas!: )))
18.02.2007. (23:42)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Moram priznati da imas prekrasan novi post - sa zadovoljstvom sam ga citala...Vrlo lijepo, emotivno, a i sama sam takva. A sada komentar: za mene osobno je svaki covjek, kojeg sam voljela na bilo koji nacin ostao zapisan u srcu. A ta sjecanja nikada ne blijede. Mogu u svako doba prizvati u misli i moju zadnju ljubav... Hvala na komentaru. Potupuno se slazem s Tobom vezano za gatanje (vracanje) - kako god mi to nazvali: sigurno da postoje neki ljudi, kojima je dano da neke stvari koje ce se dogoditi vide unaprijed. I sa time se ne treba igrati ni izazivati. No, uvjerena sam da neke sitne korekcije mozemo napraviti, ukoliko znamo da smo na nekakvom krivom putu. Znam da mi to osjecamo iznutra, i automatski se ispravljamo. Ne trebaju nam ni vracare...Iapk, kad je covjeku tesko - posegne i za alternativnim metodama, da sebe uvjeri da ce sve biti O.K. Od danas se ponovno bacam na pisanje doktorata...Pusa, Luki+Goldie (wuf)
19.02.2007. (09:55)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
......nisam ni imala neke ljubavi, samo simpatije.....ali sam imala prekrasno društvo i ne biti sa njima i smijati se bilo mi je najteže,zato mi nije ni bilo do nekih veza........ali tih simpatija i nekih ljubakanja na takmičenjima po tri-četiri dana se rado sjetim.......
19.02.2007. (12:32)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ah ta ljubav? Što se sjećenja tiče, bilo je tu ljepih trenutaka i ružnih. A ta sjećanja su nula nasprem sadašnjeg života. To su bila vremena koja se dešavaju jednom u životu i nikad više. Draga moja ljubav je trenutak koji jednom doživiš, a ostatak života ga gajiš.
19.02.2007. (15:16)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
kora-kri
Ejla, subota je, i novi post je tu. U tvoje uobicajeno vrijeme, valjda jedino kad se uspijes posvetiti nama. Ma meni je drago da si tu.
Sjetim li se bivsih ljubavi rado? Samo jedne. I to one prve, kad sam imala nekih 17 godina. I jako bih ga rado srela opet danas. Da se ispricamo, sjetimo onih vremena, zajednickih prijatelja, nekih vise ni nema. Da ga pitam kako je proveo ovih dvadesetak godina, jesu li mu se ispunili snovi o kojima je sanjao. Da, zaista bih rado na jednu prijateljsku kavu s njim. No kako on ne zivi u Rijeci, tesko da ce se to ikada ostvariti. Nije Zagreb daleko, ali nemam blage gdje bi mogao biti, Zagreb je velegrad.
Nijednog drugog bivseg se ne sjetim rado. Uopce ih se ne sjetim. Ne zelim. Nisu vrijedni toga. Nisu ostavili onaj trag koju bi ljubav trebala ostaviti bez obzira na kraj. Nekako gledam naprijed, u buducnost. Pa makar zauvijek ostala ptica koja leti sama, ali volim sto mogu letjeti. Ne dam moja krila. Jer tako je lijepo zrak udisati punim plucima i ne imati uza sebe nekog tko te sputava i gusi. Zrak mirisi, svijet oko mene mirisi. Zivot mirisi. I napokon osjetim taj predivan miris.
17.02.2007. (11:29) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
rU
izroni jedno lišce s plavim okicama. sjedio je u klupi ispred mene. i zvao se zvonko.
kako li sada izgleda? nisam ga vidjela od tada.
uvijek će ostati dječak u mojem sjećanju. a ja, kad ga se sjetim, opet postanem djevojčica.
ima još dragih lica, koja ne blijede.
roditelji, prijatelji.
no, ta lica izranjaju s onoga svijeta, nažalost.
sjetim se bake aurele koja je u starosti rekla: što sam starija, imam sve više mrtvih, a sve manje živih poznanika i prijatelja.
17.02.2007. (11:57) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
rU
kora, ni ja ne dam svoja krilca.
no, volim da ponekad poletim zajedno. s Onim koji mi je drag.
jer, on svoja krila ne širi tako da mi zaklanja svjetlo.
unatoč tomu, ja ne dam ni svoj solo let. jer, leptir sam koji ne voli mrežu.
17.02.2007. (12:00) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Jana
SJECANJA NE BLIJEDE,UVIJEK CE OSTATI U MOJIM MISLIMA I SRCU...
17.02.2007. (12:39) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
TheLittleone
Možda se ne mogu sjetiti lica (što kod mene i nije ništa čudno jer ih teško pamtim :))), ali to i nije tako bitno, lica se s vremenom mijenjaju, ono što ostaje trajno zapisano u nama su osjećaji koje smo gajili prema tom nekom, a nekim predivnim čudom s vremenom ostanu samo oni lijepi, pa su i sjećanja lijepa, te osjećaje ne može izbrisati ništa, pa ni vrijeme!
17.02.2007. (13:38) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Toxic
bok! Dijelim umor sa tobom, i ja sam tak nekak. Ja nisam imao "previse ljubavi" prije tak da bas i ne mogu reci. Al nema nista lose u tome da se sjetimo neceg sto je bilo lijepo, pa i to da to podjelimo sa sadasnjom ljubavi. Po mom bi to trebali temelji zdravog odnosa. Najgore je kad se covjek u potpunosti odrekne sjecanja na prijasnje lijepe trenutke samo zato sto je npr. upoznao nekog novog, pa mora skrivati osjecaje.. bljack
17.02.2007. (14:35) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
pegy
Pamtim poprilično. Ali to nije dovoljno da bih prema nekome gajila poneke osjećaje, čak i ako je neki poseban dan. Sjetiti se nekih trenutaka, lijepo je to, ali osjećaj pri tome je samo to - sjećanje. I ništa više. Ono što osjećam je uvijek prema onome tko mi je ljubav SAD. Ne negiram ono prije, ne žalim za nečim što je prošlo, ali i ne vraćam se natrag.
17.02.2007. (15:51) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
aquaria
Vizualno blijede. No ja sam već pisala o tome kako teško pamtim crte lica i lako se mogu u tome zabuniti. Postoji nešto što ne blijedi, kombinacija izgleda, okruženja, osjećaja, mirisa i dodira, neobična čarobna mješavina od bezbroj različitih sastojaka koja nikada ne nestaje. A sam lik, eh, pa čemu nam služe slike i fotografije... Pozdrav! :)))
17.02.2007. (17:46) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
piskaralo Tixi
Sve blijedi, pa i Murakami!
17.02.2007. (18:47) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
grintavac
Preporucan i Lov na divlju ovcu
17.02.2007. (18:57) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mima
Ni jedan mi ništa ne znači.Za nijednim ne žalim.
17.02.2007. (19:21) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
horsy
dobra večer! Horsy je! napravila sam novi blog - sad imam dva. ovaj stari ću još uvijek pisati, ali na ovom novom ću uglavnom objavljivati slike, kojih imam užasno puno. slobodno me posjeti i komentiraj. doviđenja!
17.02.2007. (22:41) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
zmajka
Ne blijede, naprotiv...
Što sam starija to su mi slike i sjećanja izražajnija, a tako to i ide u životu.
Moja nona se do najsitnijeg detalja sjećala 30-ih godina prošlog stoljeća.
Još malo, pa ću kao Gabi zapjevati: pamtim samo sretne daneeee
(I lica, naravno!)
17.02.2007. (22:48) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
adams family
samo sjećanja i ostaju. i stare fotke.
17.02.2007. (23:22) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
kvinna
ne pitaj.. neki dan sam trazila vjencani list. kako smo se seljakali zametnuli smo ga medju nevazne paprire i papirice iz moje mladosti
i pronađem tamo "famoznu" listu, ajme...
tesko bi ih bilo sve popamtiti... ali zanimljivo, kako sam citala imena, nako navaljuju sjecanja, ali onako trezveno bez osjećaja, zapravo nasmijavaju.
kako sve u zivotu dodje na onu "kako cemo se tome jednog dana slatko smijati"
17.02.2007. (23:25) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
sklblz
Ponekad pomislim da se to samo meni događa. Znam da je s mnogima isto. Zato se sjetim nekih trenutaka. Ali lice? Lica? Teško. Jako teško. Skoro nikako. Skoro da bih pitanje postavio Lastanu: Je li normalno da mi se to događa? :P
18.02.2007. (09:48) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
rU
do onog lica, čija slika briše sve ostale.
koje ostale?
18.02.2007. (14:00) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
mama sepia
i prečesto :(((
18.02.2007. (18:29) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
misko
Blijede, blijede...ali začudo, neke daleke, daleke uspomene, življe su od ovih mnogo mi vremenskih bližih...pamćenje je, kao i sjećanje, čudna stvar!
Pozdrav lijepi večernji!
18.02.2007. (19:33) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
chablis
Ma naravno da se sjetim lica. Trenutačno. Samo mislim da mi na Valentinovo ni jedno nije palo na pamet, nekako možda prije kad hodam gradom ili me neki dogadjaj na nesto podsjeti.
18.02.2007. (21:55) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
stereokemija
Mislim da je najvažnije da sjećanja postoje...pa, bilo to stare ljubavi, neki prijatelji iz djetinjstva ili slično...Točno je da sjećanja blijede, ali ipak je naša prošlost dio nas!: )))
18.02.2007. (23:42) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
luki 2
Moram priznati da imas prekrasan novi post - sa zadovoljstvom sam ga citala...Vrlo lijepo, emotivno, a i sama sam takva. A sada komentar: za mene osobno je svaki covjek, kojeg sam voljela na bilo koji nacin ostao zapisan u srcu. A ta sjecanja nikada ne blijede. Mogu u svako doba prizvati u misli i moju zadnju ljubav...
Hvala na komentaru. Potupuno se slazem s Tobom vezano za gatanje (vracanje) - kako god mi to nazvali: sigurno da postoje neki ljudi, kojima je dano da neke stvari koje ce se dogoditi vide unaprijed. I sa time se ne treba igrati ni izazivati. No, uvjerena sam da neke sitne korekcije mozemo napraviti, ukoliko znamo da smo na nekakvom krivom putu. Znam da mi to osjecamo iznutra, i automatski se ispravljamo. Ne trebaju nam ni vracare...Iapk, kad je covjeku tesko - posegne i za alternativnim metodama, da sebe uvjeri da ce sve biti O.K.
Od danas se ponovno bacam na pisanje doktorata...Pusa, Luki+Goldie (wuf)
19.02.2007. (09:55) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
katrida
......nisam ni imala neke ljubavi, samo simpatije.....ali sam imala prekrasno društvo i ne biti sa njima i smijati se bilo mi je najteže,zato mi nije ni bilo do nekih veza........ali tih simpatija i nekih ljubakanja na takmičenjima po tri-četiri dana se rado sjetim.......
19.02.2007. (12:32) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Papučica
Ah ta ljubav?
Što se sjećenja tiče, bilo je tu ljepih trenutaka i ružnih.
A ta sjećanja su nula nasprem sadašnjeg života.
To su bila vremena koja se dešavaju jednom u životu i nikad više.
Draga moja ljubav je trenutak koji jednom doživiš, a ostatak života ga gajiš.
19.02.2007. (15:16) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
piskaralo Tixi
Pozdrav i hm, kako ti reći, kod mene je nešto za tebe!
19.02.2007. (22:17) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...