Komentari

anamarija.blog.hr

Dodaj komentar (24)

Marketing

  • levant

    Lijep post

    avatar

    15.02.2007. (15:20)    -   -   -   -  

  • ljelja

    U ta "zabranjena" vremena bila je misa za mlade u 11 i po i trajala do 12. Bila nas je gomila, i mladih roditelja s kolicima, i puzavcima ... nikog nije smetalo a najmanje svećenika.

    avatar

    15.02.2007. (15:31)    -   -   -   -  

  • jja

    Prvo me nasmijalo ono "u dosta vremena" jer vidim da je to relativna stvar. Neki ju mjere tjednima a neki mjesecima. Meni su modernije crkve draze, ima manje kica i idolopoklonstva i lakse se covjeku usredotociti na ono ecencijalno. Grozan komentar svecenika, no ujedno me podsjetio zasto nemam potrebe ici na mise. A zapad je sam po sebi kontradiktoran - najvise buke i guranja i stvara on sam a istodobno mu smetaju.

    avatar

    15.02.2007. (15:49)    -   -   -   -  

  • ..neke ljubavi su vječne..

    Zanimljiv post..
    Ne slazem se sa svime sto određuje Crkva i ne slazem se npr. ni sa svecenikom svoje zupe; kojem se misa od 10 do 11 produzi i do 15 do 12; ali nevermind, neka, reci cu.. Samo sto je taj tzv 'produzetak' samo o politici, a odes li prije, zna vikati po Crkvi zasto su se otvorila vrata, zna imenovati ljude koji su izisli.. Zaista svasta..
    I da, htjedoh reći 'sretno Valentinovo' , ali kasnim a i zelim da ti budu sretni i ostali dani, stoga samo SRETNO :) ..
    Čitamo se. Iv.

    avatar

    15.02.2007. (16:04)    -   -   -   -  

  • Nilo

    Prema mom skromnom mišljenju i nekom zaključku kojeg sam sama donijela, rekla bih da se vjera (mislim sada na rimokatoličku zato jer za druge ne znam) općenito distancira od dječaka i djevojčica kakve si ti spomenula. Ne zato jer joj je to cilj i zato jer sama to želi nego možda zbog nemogućnosti pronalaska balansa između njene ozbiljnosti, koju je neophodno svakom vjerniku razumjeti, i želje da u Crkvu ipak dolaze djeca i mladi (i to ne samo dok ne obave sve sakramente, što je nažalost prečesta pojava). Pa se tako događa da postoje svećenici koji nisu toliko skloni shvaćanju dječje potrebe za igrom (neki zbog godina, neki zbog naravi, štoli već) i onda oni, koliko god njihova namjera bila plemenita, ipak na koncu na neki način suzbiju dječju želju za upoznavanjem vjere. Ima naravno i suprotnih primjera, no ja osobno ne bih to prepuštala slučaju nego "probirala" kadar. Znam, kadar nije prava riječ, no eto. Tako netko možda nije za vođenje župe ali bi pronašao ispunjenje u samostanu. Nisam sigurna kako to biranje ide, no mislim da mi je netko bio rekao da sjemeništarci sami biraju što i kako. Inače, uvijek kad je neka priča o svećenicima padne mi na pamet onaj film u kojem je Robert de Niro glumio svećenika, onaj u kojem su oni dječaci bili silovani u popravnom domu (ne mogu se sjetiti imena, sorry.:)) Što se tiče molitve i onog indijskog jezuita, slažem se da je to izazov (i ujedno velika velika vježba), ali nekako sam sklonija misliti da za molitvu treba biti sam. P.S. Hvala na komentaru, ide nekako, ali još čekam udar inspiracije da napišem nešto o trenutnoj situaciji. Pozdrav ti.

    avatar

    15.02.2007. (17:01)    -   -   -   -  

  • beijos

    Kako mu je bas Peugeot dodijelila? :)

    avatar

    15.02.2007. (17:36)    -   -   -   -  

  • "NEMAM DECKA,ni netreba mi"

    super blog.....ostavi koji komm..posjeti me kad mos.....pozz

    avatar

    15.02.2007. (18:33)    -   -   -   -  

  • The Malleus Maleficarum

    Ovaj blog posvecen je svim blogerima koji su pretrpili i onu ruznu stranu interneta ili ju jos trpe. Naime ukoliko ste pretrpili neugodne situacije vezane uz korisnike bloga te nebi htjeli da se vase iskustvo ponovi nekom drugom iskoristite ovu priliku te nam posaljite MAIL sa svojom pricom te upozorenje na odredeni blog ili blogera potpuno anonimno. Nadamo se punoj suradnji najdrazeg nam BLOGA te eliminaciji takvih psihopata. A ukoliko zelite vasu pricu cemo i objaviti!!!

    avatar

    15.02.2007. (19:10)    -   -   -   -  

  • pegy

    Teško je od svećenika očekivati da bude savršen. Doživljavam ih kao i svakoga od nas koji to nismo. Stoga me ovo ne čudi, i sama sam čula jednom takav komentar. S jedne strane, to u crkvi baš i nije nešto što mi paše uhu. S druge strane, ne volim ni roditelje kojima dijete gdje god stigne radi buku. Ne mislim tu na male bebe koje još ne razumiju ništa, mislim na djecu koju se tada već trebalo početi odgajati da svugdje ipak nije mjesto za trčanje, vikanje i sl.

    avatar

    15.02.2007. (23:17)    -   -   -   -  

  • LittleMissG

    i svecenici su samo ljudi ... a tek kad gledamo djecu u igri postanemo svjesni koliko smo spontanosti i slobode izgubili, koliko smo normi ponasanja prihvatili.

    avatar

    15.02.2007. (23:19)    -   -   -   -  

  • Kemoterapija

    Ti si slobodna dama i tvoje je pravo da vjeruješ. Djeca bi također trebala biti slobodna, jer je vjera stvar slobode. Zato se za vjeru treba odlučivati svako sam. A ne da djecu još u kolijevki opterećuju nečim što ona uopće ne mogu razumjeti. Držim da veliki broj vjernika uopće ne razumije vjeru. Rečeno im je da vjeruju i ti vjeruj. Svećenici bi trebali biti primjer vjere, a 99 % njih to nisu. Međutim, zbog onih 1 % vrijedi vjerovati. To doista mislim, kao što mislim da je usvajanjem jednog boga potpuno ukidanje demokracije. Svaki je čovjek poseban, čak ni jednojajčani blizanci nisu sasvim identični. Ja sam ateist. Nemam nekog određenog boga, fućka mi se za njega. Međutim, za razliku od svećenika znam prepoznati boga. Dijete kad se igra je Bog. Zato mi je posebno drago što si i ti to prepoznala.

    avatar

    16.02.2007. (18:59)    -   -   -   -  

  • aquaria

    Ne opravdavam postupak, no možda je svećenik imao loš dan, a uistinu je teško koncentrirano govoriti uz neke ometajuće faktore... Kod nas u crkvi ima puno male djece i nijedan svećenik se na njih nije osvrnuo ni kad se igraju pored ambona. No veću djecu, školarce, opominju kad brbljaju, opravdano. Pozdrav! :)))

    avatar

    17.02.2007. (18:28)    -   -   -   -  

  • hood life

    iman novi post ako ti se da dodi i komentiraj

    avatar

    18.02.2007. (14:26)    -   -   -   -  

  • marinac26

    Zanimljiv blog, ako te ikad bude zanimalo klađenje dođi do mog bloga, otvori si račune na kladionicama i zaradi si nešto novaca. Samo trebaš prepisati parove koje objavljujemo. I sam možeš vidjeti našu statistiku. Pozdrav.

    avatar

    19.02.2007. (11:14)    -   -   -   -  

  • MonoperajAnka

    levant, hvala)))
    ljelja, eto opet malo nostalgije za "dobrim starim vremenima", makar su bila navodno lošija)))
    JJA, zapravo sam mislila na to da sam tek nakon Božića dospjela u domaju, a u međuvremenu sam, ako se ne varam, bila i ovdje ne misi. NE radi se o evidenciji, već o iskrenoj potrebi da odem na misu,premda je u zadnje vrijeme umjesto toga na programu klizanje sa djevojčicom, a ja se odan priklonim većini. Ma mene taj jedan komentar ne može, a mislim da i nije poanta u tome, otjerati iz Crkve jer znam da bi mi to bio izgovor koji me ne bi zadovoljio jer niti ostavljam muža svaki puta kada me naljuti. Ovo za zapad je zanimljiva primjedba)))
    Nilo, jako mi se svidio tvoj komentar. Ima istine u tome i zaista bi trebalo raditi na tome da se svećenici rasporede po svojim afinitetima i mogućnostima. Gledala sam taj film, ali ni ja se ne sjećam kako se zove)))
    moja afrika....nemam pojma, sad učimo marke automobila a taj joj je uz Škodu najupečatljiviji, ali Škodu vozi deda, ap onda (valjda) ne može i Bog)))
    pegy,lijepo si to izbalansirala kao i obično i to je u teoriji izvedivo, ali kod mene postoji i neka unutranja intuicija koja me ponekad pokreće, unatoč razumskim objašnjenjima)))
    LittleMissG, naravno da su i svećenici "samo ljudi" ali moja reakcija bi bila jednaka da je to učinio i bilo koji dugi "samo čovjek". Istina je ovo što kažeš za djecu i gubljenje spontanosti. Pitam se je li i tu moguće odraditi spoj socijalizacije i ostavljanaj barem nekog dijala spontanosti?)))

    avatar

    20.02.2007. (20:11)    -   -   -   -  

  • rabljeni sin

    Pozdravljam te. Stvar je u tome da dječica nemaju moć. Kakvu? Davati novac jer ga ne zarađuju. I tad ispada da su neozbiljna i da ih ne treba slušati. Svašta. Nema ničeg ljepšeg i prirodnijeg od dječje igre.

    avatar

    20.02.2007. (20:19)    -   -   -   -  

  • ljelja

    Mono nije nostalgija već konstatiranje činjenice negativnog odabira. Što me jako žalosti, bez obzira na kojem se polju događa.

    avatar

    20.02.2007. (20:22)    -   -   -   -  

  • MonoperajAnka

    Gospon Kemoterapija, ugodno iznenađenje...već ranije sam se pitala kako je završila blogerska akcija hodanja Lijepom našom i zašto je nestao taj dragi mi (ne)istomišljenik-blog(er)...Istina je da čovjek sam odlučuje, samo što ja pojam slobode malo drukčije vidim. Čovjek može još kao dijete učiti i razne druge stvari kao što su razlike između dobra i zla, lijepog i ružnog ponašanja i sl. a onda se kao odrastao čovjek uvijek može "pobuniti" protiv nečeg nametnutog ili protiv njegove volje usašenog. I tu je potpuno slobodan. A usađivanje vjerskih istina ne vidim kao oduzimanje te slobode, dapače mogu mu pružiti dobar temelj, ako ništa drugo čak i za jedno odbacivanju u zrelijoj dobi i tako onda neko novo definiranje sebe, zašto ne?
    Što se tiče svećenika kao primjera u vjerskom životu bih tu baratala postocima, jer u krajnjoj liniji ne vjerujem u Boga zbog svećenika, već preko ili uz njihovu (ne)pomoć.
    Mislim da jedan Bog ne isključuje našu ljudsku različitost, univerzalnost...pa to su baš karakteristike koje proizlaze iz katoličanstva, a to što su sjedinjene u jedinstvu vjere ne označuje neku univerzalnost.
    Slika djeteta koje se igra je zaista prekrasna i vjerojatno je najbliža onoj slici po kojoj smo i mi stvoreni. Ali to je ipak slika, ne sam Bog, barem za mene. NE zato jer su me tako naučili, nego zato jer sam dobro promislila i osjetila to u srcu.
    U svakom slučaju, jako mi je drago da smo opet malo porazgovarali i voljela bih znati ima li neki link ili nova adresa na kojoj se još možemo susresti?)))
    aquaria, hvala na tvom iskustvu)))
    I na kraju pozdrav svim rap-erima, kladioničarima, poniženmima i uvrijeđenima....

    avatar

    20.02.2007. (21:49)    -   -   -   -  

  • Rib@rnica

    Mono odličan ti je ovaj post. Upravo kako smo prije godinu i nešto i tada konstatirali zar ne? Koliko se sjećam bilo je riječi o potrebama, a ne o odlascima ''da me svijet vidi''Pozdravljam te Anko...

    avatar

    21.02.2007. (02:01)    -   -   -   -  

  • MonoperajAnka

    ...neke ljubavi su vječne...oprosti, htjela sam komentirati tvoj komentar, ali mi je nekako promaklo. Pa evo sada...Ma ti politički govori sa propovjedaonice i mene znaju uzrjati. I ovaj odlazak nakon upozorena o djetetovoj igri i još jedan s mise na kojoj je don Živko Kustić urlao o crvenim vragovima su zapravo moja dva odlaska iz crkve zbog svećeničke neprimjerene reakcije. NEdostatak inspiracije, loše govorništvo i neke druge ljudske slabosti me toliko en diraju, jer ne izviru iz nekih svjesnih namjera, već su pokazatelj ljudske nesavršenosti i po tome su mi i bliske. A vikanja i prozivanaj po crkvi sva sreća nisam nikada doživjela. Problem je često i u prešutnom odobravanju vjernika koji nisu naučili uputiti kritičku opasku svome dušobrižniku, pa se onda samo prelazi preko nekih ponašanaj umejsto da se ukaže na njih)))
    ljeljo, skužila sam ja odmah što si htjela reći, malo sam to nespretmo komentirala, čisto onako nostalgičarsku u mom stilu, što niej uvijek primjereno, priznajem)))
    Ribarnica, fala. Da, sjećam se te naše male prepiske i istina je to što pišeš, samo što nenekada ta naša potreba kao što vidiš bude poljuljana nekim okolnostima. Ali i to valjda spada u ispit zrelosti naše vjere.)))
    Pozdrav svima

    avatar

    22.02.2007. (12:06)    -   -   -   -  

  • dva

    krasno, kao i obično :))
    a vidiš..ja sam nedavno imala priliku čuti za posve suprotan slučaj. mama mi prepričala, potaknuta mojm pričom kako je Mali na misi bio nesnosan. Moj bivši župnik ( o kom e ta mamina pričica) je već podosta star čovo, i bolestan i tak. i na jednoj misi neko malo dijete, puza i plazi oko oltara, po sterpenicama, njemu oko nogu, a on drži propovijed. i sad, brižna majka svako malo to dijete sklanja odatle, ne voli da smeta i tak, dijete malo bude kod mame, pa opet..i na koncu, obratio joj se svećenik s propovijedaonice: pustite ga gđo, neka ga, neka dođe... dao Bog da bude tako ovdje i za 15 godina.... mislim..eto...
    puse i pozdravčići :))

    avatar

    22.02.2007. (14:53)    -   -   -   -  

  • MonoperajAnka

    dvojko, hvala. Nego, baš mi je drago da si spomenula ovaj lijepi primjer. I stvarno je to istina, svećenici se često žale kako nema mladih u Crkvi, a s netaktičnim izjavama i pristupom, teško je očekivati neki pozitivan pomak)))

    avatar

    27.02.2007. (16:04)    -   -   -   -  

  • I-vo

    Dođite u moju župu na misu i vidjet ćete djecu koja me uistinu vole i koja me se ne plaše. To su oni koji redovito dolaze na misu. Djeca šeću i hodaju u crkvi i nikad im nisam ništa rekao. Štoviše kad pružamo ruke jedni drugima odlazim do najmanjih i pružam im ruku. S druge strane opominjem one koji su došli iz interesa za krizmu i prvu pričest i koji stvaraju nemir! A sada vi sudite kako nemam pravo!
    Župnik

    avatar

    01.03.2007. (13:12)    -   -   -   -  

  • MonoperajAnka

    Župniče, rado ću doći na misu u vašu župu, samo mi javite koja je to župa da znam. Ovo sa dolaskom iz "interesa" ja dobra tema, samo mislim da bi ju trebalo okrenuti možda u priliku da se osim opmene i špotanja iskoriti prilika kada su mladi u crkvi i privuče ih se da ostanu. Treba dati do znanja da ste svjesni te "trgovine", ali ako se ostane samo na tome ne vjerujem da ste postigli nešto za promjenu na bolje, ili privukli neko srce. Suditi o "pravu" i "krivu" ne volim, volim dato opis svojeg osjećaja za neki događaj...Pozdrav

    avatar

    07.03.2007. (09:30)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...