Komentari

majstoricasmora.blog.hr

Dodaj komentar (34)

Marketing

  • nepoznata_plavojka

    meni se uvjek činilo da fora kad su ti starci razvedeni... možeš iskorištavat i jednog i drugog, al sad mislim da to nije baš tak...:) a i ova komedija mi je fenomenalna

    avatar

    27.01.2007. (12:26)    -   -   -   -  

  • rU

    ja sam imala samo jednog tatu i jednu mamu. i jednu sestru.
    i jednu polusestru.

    ocu je to bio drugi brak. a kćer iz prvoga braka s majkom se preselila u drugi grad. i stekla očuha, kojeg je jako zavoljela i počela smatrati ocem. pa su je posjeti ocu, njezinom i mojem, počele mučiti i uznemiravati. ulazila je u pubertet, i upala u strašnu krizu.
    otac se, moj i njezin, odrekao posjeta. bilo je to privremeno, pa se pretvorilo u trajno.

    bila sam sasvim mala dok je jasenka k nama dolazila, pa je jedva pamtim.
    poslije se više nismo vidjele. nije odgovarala na očeva pisma.
    sad nema više ni mojeg i njezinog oca, umro je prije osam godina. a ona je umrla ovoga ljeta, vidjela sam osmrtnicu u vijesniku.
    imala sam dvije sestre. a ipak uvijek samo jednu.

    osjećam se krivom što je nisam potražila. mislila sam kako za to ima vremena. no, vrijeme nas je sve prevarilo. mene i nju. i našeg oca, mojeg i njenog.

    avatar

    27.01.2007. (12:39)    -   -   -   -  

  • katrida

    ........meni se tata mlad razbolio i predugo ležao u toplicama,do svoje smrti.Mama je bila bila udovica.Bio mi je život ispunjen školom i sportom i u socijalizmu smo imali matrijalnu sigurnost i nije mi bilo ništa neobično.........

    avatar

    27.01.2007. (13:12)    -   -   -   -  

  • Irida

    postoji i kniga istog naslova, napisao ju je katolički svećenik Đuro (e baš se ne uspijevam sjetiti prezimena) negdje krajem 60-tih i nije ni malo komična, dapače uz svu sentimentalnost stila i kazivanja, ozbiljno propituje problem razbijene obiteljei koji je sve rašireniji...

    avatar

    27.01.2007. (13:14)    -   -   -   -  

  • katrida

    .......povirila i promišala ručak,dobro sam se sitila da ne zagori. Isključila plin.
    Tek kad sam ostarila,shvatila sam da bi bilo dobro imati oca jer muški imaju prijatelja pa bi mi on pronašao posao, a kako je bio zidar,odličan majstor-radio je i na Titovoj vili Dalmacija, moga je kome i izgraditi kuću za meni posal.I u matrijalnom smislu,moga je i meni izgraditi kuću, i puno pomoći....
    Mama je imala ljubavnika,onda mi nije smetalo, ali sa godinama smatram da ga nije smila dovoditi u naš stan i to joj jako zamjeram........možda bi itako izašli vanka,a ovako imam osjećaj da sam izbacivana na ulicu.........i da je nju bilo samo briga da mi izađemo vanka, da njih dvoje ostanu sami......

    avatar

    27.01.2007. (13:21)    -   -   -   -  

  • Majstorica s mora

    Rusalka me podsjetila da nisam zaokružila priču:
    Imala sam Novu Mamu koja nije dozvoljavala, na moju sreću, da imam upliva u njihovu obitelj...kad im je brak propao propalo je i troje djece...nakon očeve smrti smo se vidjeli i zaključila sam da jedino što imamo zajedničko je pedeset posto gena koje smo od oca naslijedili. Nije malo, ali očigledno nije bilo presudno na naše različito formiranje...bili smo potpuni stranci.

    avatar

    27.01.2007. (13:36)    -   -   -   -  

  • mandarinica

    i dan danas patim sto nisam rasla u kompletnoj porodici...surove okolnosti su htele drugacije. eto sad kada tako razmisljam, nikada se ne bih odlucila imati dete samo radi sebe, kao sto je to cesto u danasnje vreme...morala bi to biti kompletna garnitura, i mama i tata :)

    avatar

    27.01.2007. (14:46)    -   -   -   -  

  • zmajka

    Iskustvo nemam jer sam odrastala u stabilnom braku svojih roditelja, (koji fizički bijahu razdvojeni dugo, spletom životnih okolnosti, a emotivno spojeni jače od mnogih koji su cjeli život zajedno. Dio njihove ljubavi hrani me i danas.) i već 18 godina gradim i radim na stabilnosti vlastitog. A opet, u onoj mojoj hrpi poznanika ima svakojakih priča.
    I na blogu mogu pročitati štošta i znam čitati među redovima.
    Što mislim?
    Rijetko će ti ovdje tko progovoriti iskreno.
    Rijetko će ti tko ovdje reći zaista ono što misli.
    Navukle su se rukavice i podilazi se, da bi bili možda malo više cijenjeni, da se ne bi zamjerili.

    Mislim da djeci prenosimo svoj vlastiti predložak.

    Hipotetički: ako imam kćer i otac njen me ostavi i ode s drugom, oženi se i stvori novu obitelj, moja će kćer pronaći upravo takvog životnog partnera, iz jednostavnog razloga što ne zna da može drukčije i zato jer je muškarac koji ostavlja svoju obitelj zbog druge, sasvim normalna osoba.
    (Dodala bih: djevojke, onaj koji je jednom ostavio, ostavljat će ponovno. I ponovno. Ne zanosite se ako je neku ostavio zbog vas. Kad vam takav kaže: tebe sam čekao, ti si ta i krene vam pričati protiv prethodne, bježite glavom bez obzira. Ne želite biti jedna u nizu. Nađite si nekoga koji će biti samo vaš, bez fige u džepu.
    Zvučim si ko Žuži i otišla sam od teme.

    Što mislim?
    I da ode, ne bih tražila drugog. Poput tvoje majke, učvrstila bih još jače svoje gnijezdo i čuvala ga od nevera...

    avatar

    27.01.2007. (16:44)    -   -   -   -  

  • piskaralo Tixi

    I moji su se nakon niza godina natezanja rastali ( po njihovim riječima, ostali su u braku radi mene, šteta, mogli su me poštedjeti mnogih ružnih slika popraćenih još ružnijim riječima), iako si je svaki od njih i prije same rastave pronašao novog partnera, uvijek sam imala i imati ću: jednog tatu i jednu mamu!

    avatar

    27.01.2007. (17:10)    -   -   -   -  

  • cantabile

    mozda nikada u zivotu nisi pokazivala u biti kako se ti osijecas tj. kako si se osijecala. Naravno da nije lako biti bez jednog od roditelj, ne moze jedan roditelj zamijeniti drugoga. I mama i tata imaju svoju vaznu ulogu u zivotu dijeteta. Mozda je tvoja mama ubiti mislim da se je potrudila pruziti ono sto ti je bilo potrebno ali nije mogla zamijeniti ulogu oca... Vas dvije ste zaist dvije hrabre zene..:):):)

    avatar

    27.01.2007. (17:45)    -   -   -   -  

  • atlantida

    Moji su, na sreću ostali zajedno dok ih smrt nije rastavila. Imam dvije sestre, buraza, znači, četvero nas. Pored toliko djece i kuće u izgradnji, vjerojatno nisu stigli ni misliti na preljube.
    Ali kada bi se starci svađali (uglavnom oko gluposti, ili majčine - neosnovane- ljubomore), ja bih sjedila u sobi i mislila - da se barem rastanu-.
    Ne znam kako bi bilo da jesu. Ne znaš dok ti se ne dogodi. Ali vjerojatno je bolno. I ružno. I tužno. Iako "novi" roditelj može biti bolji od biološkog - barem tako kažu.
    Ja vjerujem u tradicionalni brak, sve dok jedan od partnera ne ugrožava svojim ponašanjem živote obitelji (alkoholizam, agresivnost, burtalnost...), tada treba van.

    avatar

    27.01.2007. (20:55)    -   -   -   -  

  • armin

    majstorice draga, dezinformiraš nas kao pravi biolog. Zaboravljaš na mitohondrijski dna majke. no to nije predmet priče. jedan moj znanac, koji je profesor u srednjoj školi je izjavio da je u stanju prepoznati dijete rastavljenih roditelja, odnosno da ih je on prepoznavao i bez izjava tih učenika, a on je koliko ja znam izuzetan pedagog. što hoće reći da su ta djeca obilježena i teško se rješavaju tog biljega tokom čitava života. no kakav bi to svijet bio kada bi bio savršen.

    avatar

    27.01.2007. (21:07)    -   -   -   -  

  • misko

    Zbilja ne znam štobih rekaoo...ah, što, pa rijetki su ti koji ne dožive neke traume...

    avatar

    27.01.2007. (21:12)    -   -   -   -  

  • playera

    Odrasla sam samo (ovo "samo" je uvjetno rečeno) s majkom. Divnom, plemenitom, hrabrom ženom s kojom sam se nedavno oprostila jer im je gore jako nedostajala.
    Tata se ponovo oženio, gore u Italiji pa tako ja imam mačehu i dvije polusestre :), kako sam nedavno napisala jednoj meni dragoj osobi. I napisala sam još da se nikad nisam osjećala Pepeljugom, samo princezom.
    Kažu ovako; optimalna sredina za odrastanje je ona u kojoj stoluju otac i mati.
    Jest. Nudim optimalnu sredinu svojoj djeci. Jer se njihovim djetinjstvom, mladosti, provlači zajedništvo. Ono ne uspijeva hinjeno. Ne mora biti idealno. Djeca tome niti ne teže.
    Otac mi nije nedostajao. Ma, zapravo, kad razmislim, vjerojatno i je u nekim segmentima, ali ne presudno. To nije formiralo moje stavove, nije me odredilo. Mogu reći da sam bila sretno dijete, sretna djevojka i da sam sada sretna žena.
    Taaataaaaaaaaaa!!!!!!!!!!
    Zezam se. Joj. :))

    avatar

    27.01.2007. (21:18)    -   -   -   -  

  • Demetra

    Moji se roditelji nažalost nisu rastali, pa sam tako često bila osuđena biti tihi svjedok njihovih svađa i nesuglasica.Puno puta sam poželjela da on ode.Nije otišao. Danas su to dvoje starih ljudi koji se vole najviše na svijetu,ovise jedno o drugom. A ja? Ja živim sama sa svojom kćerkom.

    avatar

    27.01.2007. (22:54)    -   -   -   -  

  • Mima

    Sin mog bivšeg muža iz njegovog prethodnog braka (sad se sprema ući u treći) nije baš dobro prihvatio mojih dvoje. Dok oni njega obožavaju.Dok je bio maloljetan i financijski ovisio o tatinoj alimentaciji, bio je u redu prema svojem polubratu i polusestri, ali i prema meni, no kad je navršio dvadesetak godina prestao je potpuno kontaktirati sa nama, tako da nakon razvoda svog tate od mene, on uopće više ne kontaktira ni sa mojom djecom. Ne mogu mu to zamjeriti, jer ne znam što se sve dogodilo u toj maloj dušii pod kojim je pritiskom živio sve te godine. Sada će možda moja djeca biti u ulozi da moraju prihvatiti novog bracu ili seku i željela bih da im ne bude tako teško to prihvatiti kao što je bilo njihovom velikom braci. jer djeca nisu nikada ničemu kriva.

    avatar

    28.01.2007. (10:46)    -   -   -   -  

  • aquaria

    Moji su do dana današnjeg uspjeli izdržati u braku s relativno malim trzavicama, osim jedne. Brat, sestra i ja živimo u stabilnim brakovima, ili oni tako izgledaju. Teško je procijeniti, no kad bih bila žrtva obiteljskog nasilja rastala bih se gotovo sigurno... Pozdrav!

    avatar

    29.01.2007. (01:00)    -   -   -   -  

  • mama sepia

    uf, ja sam iz obitelji koja je sva naopačke. rastave, samohrane majke, više brakova...svega kod nas ima...možeš film snimit :)))
    pozdrav :)))

    avatar

    29.01.2007. (06:47)    -   -   -   -  

  • ledena

    Ne znam kako to izgleda. Niti sam doživjela, niti se na mom obzoru pojavljuju takvi oblaci..Hm, oblaci? kako kome, vjerojatno...
    Znam, samo, da se štogod dogodi ovom mom obiteljskom gnijezdu...ne bih bila spremna ponovo na istu priču. Na nove kompromise, učenja, prilagodbe. I znam da bi moje dvije princeze uvijek imale mene samo za sebe. Uvijek i potpuno....

    avatar

    29.01.2007. (22:36)    -   -   -   -  

  • GAJINE GLUPOSTI

    ma to mi bedasto kad vele na koga tko više sliči..........na nikoga nisam sličil dok sam bil mali, a sad sam pljunuti stari, osim kaj imam mamine oči i trepavice......pa svi se mjenjamo.........od pelena pa nadalje..........ma ne mora na nikoga ni sličiti, pa neki imaju klince kaj su ijepi, ao ni ružni ko gabori...............................a kaj se tiče moje nervoze...kavu ne pijem već 10 godina! ali pušim ko turčin!

    avatar

    30.01.2007. (10:49)    -   -   -   -  

  • katrida

    ......da,majstorice , mi bi u maškarama, ka dica bili jedan dan i bilo je super.....sada ima u gradu 3 dječje i 3 odrasle povorke u različite dane.......a dica, više od misec dana zvone i prose po kućama i cila se naježim od početka sezone maškara...........

    avatar

    30.01.2007. (14:01)    -   -   -   -  

  • anabonni

    To je nafilmu K.Golika izgledalo duhovito i prihvatljivo.U stvarnom životu vjerovatno nije ugodno..Nemam osobnog iskustva,ali životno mi kaže da nije i neće nikada biti blistavo.Tebi...pozdrav

    avatar

    30.01.2007. (14:04)    -   -   -   -  

  • pegy

    Imala sam i još uvijek imam samo jednu mamu i jednoga tatu. Tako će i ostati, jer ipak su previše zajedno da bi im sad neke ludosti došle u glavu. :) Kako nemam iskustva kao ti, mogu govoriti samo teoretski. A u teoriji je općepoznato da je dijete najsretnije kada ima jednu mamu, jednog tatu i isto tako kada se ti mama i tata vole. Nažalost, život nekad i nije onakav kakav bi trebao biti pa djeca pate. Ali uvjerena sam da steknu neka druga iskustva koja im u životu mogu pomoći.

    avatar

    30.01.2007. (18:32)    -   -   -   -  

  • kora-kri

    Ah kako bih ja preskocila dati komentar!? Ma nikako! O ovoj temi mogle bi se knjige pisati, no pokusat cu biti kratka. Koliko je to moguce. Tvoje pitanje je kako je biti to dijete, dijete rastavljenih roditelja, sa tko zna koliko polumama i polutata, polubrace i polusestara. reci cu ti da sam ja oduvijek imala samo jednu mamu. I jednu polusestru, koja mi je kao prava, jedina koju imam i nikada je nisam osjecala kao polovicnu. Jako smo si prisne i bliske. Sve ostalo i ostali su prolazili pokraj mene a da me se nisu previse doticali. Nisam bila sretno dijete, ne mogu to reci. Patila sam dosta, ali na kraju sam to prebolila. Sazrela sam u jednu osobu koja je sposobna brinuti o samoj sebi i o mnogima koji o sebi nisu sposobni brinuti. Pokusavam iz svega izvuci pozitivno. A pozitivno je da sam uspjela prebroditi svoje kalvarije i da sam iz svog iskustva izvukla najbolje moguce. A to je da danas uspijevam shvatiti gotovo svakoga, da uspijevam prepoznati bol, onu psihicku i onu fizicku, da sam oslonac onima kojima sam potrebna. I zbog toga sam zadovoljna. Na svoj propali brak se ne osvrcem. Ne vise. Bilo i proslo. Valjda mi je i to trebalo. A svojoj djeci sam uvijek pokusavala dati maximalno, da cim manje osjete taj nedostatak oca. Iako je nemoguce potpuno nadomjestiti neciji lik. Koliko sam uspjela mogu reci samo one, no nadam se da sam svoju ulogu odigrala dobro. A igrat cu je i dalje. Cijeli zivot. Jer to je uloga zivota i nikada ne prestaje.

    avatar

    30.01.2007. (20:52)    -   -   -   -  

  • Papučica

    Kod nas se kaže:
    "Bolje sam nego loš kompanjon!"
    Moji se nisu rastavili, čak su se previše volili.
    Tu sad ja nastupam. Od silne ljubavi koju su posvećivali sebi mene nisu ni primjećivali.
    Tek sad kad su već zašli u jesen života shvatili su da ipak imaju nešto.
    Ja sad to ignoriram i glumim neku sretnu kćerku a ustvari to nisam.
    Možda je bolje biti odgajan barem i s jednim roditeljem, nego s nikim!!!!!
    Svrati....

    avatar

    31.01.2007. (09:27)    -   -   -   -  

učitavam...