Komentari

mosor2.blog.hr

Dodaj komentar (16)

Marketing

  • propheta nemo

    Dosadašnja praksa (zadnjih par milijuna godina) pokazala je da su ljudi nužno gamad (tj. živalj koji će iskoristiti sve što mu se nudi i usto se namnožiti). Ako želiš da od te gamadi ne bude štete, moraš ih pobiti. A onda si genocidaš.
    Možemo se tek nadati da će biti nešto od savjesti. Samo nadati.

    avatar

    23.01.2007. (14:23)    -   -   -   -  

  • brod u boci

    Mosore, upa si čoviku privatni posjed, još bi te moga i tužit...
    A šta da ti rečen kad sve vidiš i sve znaš...Stoj mi dobro

    avatar

    23.01.2007. (20:11)    -   -   -   -  

  • Vinci

    s druge strane kuće je grob psa s kojim sam stotinjak puta prošao tom stazom od Dubrave u smjeru Kozika i stoga me ovo još više pogađa

    avatar

    23.01.2007. (21:51)    -   -   -   -  

  • šumarKA

    Od mosorskih vrhova još jedino nisam bila na Koziku i planiram se tamo uputiti u bližoj budućnosti što znaći da kuću...ups vikendicu neću izbjeći. Stvarno nagrđuje okoliš... i da, sirotinja...vikendica? ma možeš mislit. :-o

    avatar

    23.01.2007. (22:13)    -   -   -   -  

  • CrazyClub

    ZASTUPAŠ ISPRAVNO STAJALIŠTE DA NIJE OK GRADITI GDJE SE KOME HOĆE, ALI ZAŠTO OBJAVLJUJEŠ IME ČOVJEKA I TOLIKO SLIKA. DOSTA JE BILA JEDNA SLIKA IZ DALJINE I PROSLJEĐIVANJE U NEKE NOVINE, OVAKO MOŽEŠ SAMO DOBIT PO TAMBURI OD ČOVJEKA, NEMAŠ SE TI ŠTA NJEMU ŠETAT KROZ KUĆU IAKO NEMA VRATA.

    avatar

    23.01.2007. (23:26)    -   -   -   -  

  • stefica

    hmm ne znan kako glasi zakon kod nas, ali cini mi se da se nesmis setat po tudem posjedu, a pogotovo objavit coviku prezime.mada on te ne zna, pa neka te tuzi ;-) Al dosta zezancija..zbilja kome bi palo na pamet gradit ovakvu kucu u Dubravi?? A kazes zivi na Dragovodama...zbilja cudan svat..nego meni se cini da mozda ima ovde naseg mentaliteta "ocu imat najvecu kucu u selu"..I nerazumim najbolje u cemu je ovde problem? Jel covik ima gradevinsku dozvolu, jel gradi u gradevinskoj zoni? Mislim da je; onda nemamo pravo glasa.Jedino se moze povest pitanje, zasto nemamo zakon koji tocno odreduje sta se di i kako smi gradit. Opet moram spominjat ameriku (ali jedino je s tim mogu usporedit) ovde ima mali milijun pravila, od onih da kuca ne moze bit veca od prizemlja ako su sve kuce takve, pa do one da moze imat 100 katova. Kad se sitim da je jednom coviku srucilo 18 katova prije par godina jer je izasa iz gabarita,ali ka sta sam rekla, ovo je vec drugi par postova. E zivo me zanima sta ce ispast od ovoga?

    avatar

    24.01.2007. (03:46)    -   -   -   -  

  • HSP Osijek

    Ma nek se ušetao "čovjeku" u posjed. Ako je on tako mirno mogao sve islikati, onda je mogla (a vjerojatno i zna za to) i građevinska inspekcija. Samo to is jedino i mogao - slikat, ako je kuća kako si napisao u građevinskoj zoni.
    Ali sve u svemu, čovjek ima ukusa - lijepa kuća, nema šta

    avatar

    24.01.2007. (08:47)    -   -   -   -  

  • Bugenvilija

    Kuća je grozna nakaza, šteta da ne postoje zakoni koji određuju koje se vrste kuća mogu graditi u kojim zonama. Sramota je velika ako će sve asvaltirati, a najprije da hoće. Bit će to trn u oku ali ni prva ni zadnja u banana državi.
    Pozdrav :))

    avatar

    24.01.2007. (09:43)    -   -   -   -  

  • dr. Woozie

    Roditelji mi rade u građevinarstvu i arhitekturi, pa "znam" pomalo...
    Naime, ako je to građevinska zona, koliko god se to tebi ne sviđalo (kao ni meni) tu se malo što može, eventualno zvat neku ispekciju itd.....
    Sama kuća i nije takva šaka u oko, naravno to ovisi o njenom finalnom izdanju (fasada?), ima i gorih primjera vjeruj mi!!
    Jedini problem jest tvoje slikanje. Sumnjam da ti je dopušteno i mogao bi te gospodin tužiti (iskreno, da to meni netko radi, ja bih), mislim da nisi imao pravo ilaziti u objekt (nisam siguran, ali znaš kakvih danas ima bizarnih optužbi), ali ipak drago mi je jer se razotkrila još jedno ljudsko narušavanje izgleda prirode, sve u svmeu ndam se da frajer nije takav da te tuži...

    avatar

    24.01.2007. (10:17)    -   -   -   -  

  • no ID

    Ma to je tvoja kuća, inače ne bi ušao u nju. Za koliko prodaješ majstore?

    avatar

    24.01.2007. (13:43)    -   -   -   -  

  • Barba Mišo

    Možda pomogne jedan moj stari ogled...
    Što je to lijepo u starim dalmatinskim kućama?Pogledajte slike na zidovima suvremenih stanova u našim gradskim spavaonicama, u golubarnicima kako ih je moj otac zvao. Na tim su slikama najčešći gosti stare, rasušene drvene pašare, pilotine, barke kao glavni glumci. U bonaci, vezane ispranim konopima za neki kameni mulet ili vanka, na kraju izvrnute na bok. «…a kroz buže o' madiiiriii…» U drugom planu, čineći pozadinu staroj barci koja više neće ploviti, krajolik je krševit, kamenit, dalmatinski i rijetka vegetacija a u daljini zbilo se nekoliko kuća; seoce ili staro plemensko obitavalište iz ne tako davne prošlosti. Škure na kućama su polomljene, boja otpala, ruzina iz britvela i krakuna nagrizla je drvo, krovovi su urušeni, vrata istrulila, korov probija iz urušenih suhozida. Često su umjesto prozora crni otvori. U tim se kućama živjelo i tim se brodima na ribe išlo, plovilo do prije pedesetak godina. Te su vedute i «umjetničke slike u ulju», na bijelim zidovima naših besprijekorno uređenih stanova ostatak pamćenja, sjećanje, uspomene ili naprosto nostalgija za jednim, navodno bajkovitim vremenom. Najčešće u izmaglici, lirski komponirane samo predmetima i jedino jedva živom makijom i korovom, sjetne i tužne, uokvirene bogatim drvenim okvirima prevučenim lažnom talijanskom pozlatom ukrašavaju one naše suvremene tinele, blagovaone, radne sobe… Nigdje života, ni ljudskog bića.
    No, nije to jedini primjer; pogledajte reprodukcije starih razglednica, uvećane i uokvirene, zavirite u bilo koji prospekt, brošuru, monografiju i vidjet ćete fotografije romantičnog i do kiča dovedenog slikanja kamenih kaleta, balatura, starih suncem ispranih škura i portuna. Ti se motivi ponavljaju i na kartolinama primorskih gradova i u biti su opće mjesto za onaj lijepi, najljepši dio umivenog lica koji pokazujemo gostima. Male, sirotinjske kućice s dvorom, konobom, gustirnom, starom smokvom i odrinom koje čine hlad, ozidane pritesanim kamenim suhozidom, to su elementi od kojih je komponirana i naša nostalgija i naša poruka, do besvijesti ponavljana «idila» naše turističke ponude, s glavnim glumcem, starim drvenim brodom u bonaci «… u luci kraj obaaale».

    A znate li kakve su te kućice uistinu, kakve su bile dok su u njima živjele brojne obitelji? Kakav su komfor pružale? Koliko su negdašnjim stvarnim stanarima bile lijepe i udobne? Ma nikoliko. Kameni krovovi su svi od reda tekli, zidovi u suhozidu ili s vrlo malo vapnene žbuke, ponistre bez stakala, malene s drvenim škurama i niska vrata. Malene, nekomforne, žedne, sa stotinama malih životinjskih vrsta kao sustanarima, od muha, komaraca, mrava do tarantela i gušterica. Tek zaklon od nevremena; nesnosnih ljetnjih žega ili zimskih bura. Tako malene da se u većini njih moglo tek prespavati, onako složeni k'o sardine, na podu. Kočeta, najčešće samo jedna bila je za oca i majku ili za rađanje, bolest i umiranje. Kužina s ognjištem gdje se pripremala hrana, gdje se jelo više škrtih i posnih nego mrsnih objeda. Kišnica iz gustirne koja se kiselila kvasinom i bevada. Konoba u kojoj se čuvalo svo blago: ulje, vino, pancete i pršuti, suhi bob… Tu, u tim kućicama danas napuštenim u «gornjim selima» živjelo se siroto, skromno, teško. U gradskim kaletama još sirotije i teže jer, valjalo je poć' daleko do polja na tovaru ili s tovarom na ularu, donijeti i odnijeti. Odnosila se demejanica tanke bevande, komad kruva i alat a donosili se bob, špinjača, grožđe, smokve, masline…

    Već su mnogi vičniji pisanju, po sto puta opisali život u tima kamenim kućicama, težak život ribara na teškim drvenim brodima i još težim veslima, jarbolima, lantinama, latiskim jedrom od teške tele. Sav taj trud i muka donosili su škt urod i ulov. Potomci te, slobodno je možemo nazvati, sirote Dalmacije, koja se odgojila u tim malenim kaletama i zajedničkim dvorovima, danas na zidovima svojih udobnih, komfornih i skupo namještenih stanova, opremljenih najsuvremenijim tehničkim pomagalima, vješaju umjetničke i «umjetničke slike u ulju» na kojima su slikari i «vješti slikari naslikali zašećerena sjećanja» pa nam ti prizori bude neku nejasnu nostalgiju i mame od nas tugu i sjetu i zavidnost kako se nekad lijepo i mirno živjelo. I kod onih bogatih u salonima njihovih vila ili jahti nađe se mjesto za muzejske formate starih gajeta i kapetanskih kuća.
    Nije to nostalgija za nekim prošlim, lijepim vremenima jer ona to nisu ni bila. Nije to ni podsjećanje novim stanarima na korijene da se ne bi «uzoholili». To je ljepota sama po sebi, to je ono što čuvamo na tim slikama, reprodukcijama, fotografijama, kartolinama. Ona jednostavna, iskonska ljepota za mjeru, skromnost i jednostavnost, gotovo elementarnost življenja. Na tome svakako trebamo zavidjeti našim starima. Zatrpani svim «balgodatima» potrošačkog društva, uvučeni u spiralu jedne civilizacije u kojoj je trajna samo potrošnja a sve je drugo sezonska roba, nama refleksno treba pamćenje onog jednostavnog sklada i mjere ...

    avatar

    24.01.2007. (21:53)    -   -   -   -  

  • Barba Mišo

    ...tih nastambi, porata, treba nam ona neka lirika koju su takve slike ostavile u pamćenju svih prošlih generacija kad se nije gradilo prema urbanističkim uvjetima i lokacijskim dozvolama već prema susjedu, prema mogućnosti i prema krajoliku a od materijala sakupljenog i presloženog iz istog tog krajolika.

    petak, 26. prosinac 2003.

    M.D.
    www.cromedia.com/miso

    avatar

    24.01.2007. (21:59)    -   -   -   -  

  • mosor2

    Hvala vam svima na komentarima - odgovorit ću ujutro u posebnom postu.

    avatar

    25.01.2007. (01:40)    -   -   -   -  

  • svasty

    da, da brisi ime! sta hoces postic s imenom? ima dovoljno informacija i bez imena. dovoljna je lokacija

    avatar

    27.01.2007. (19:18)    -   -   -   -  

  • mosor2

    @svasty, ime neka samo stoji, nemam nikakvih obzira prema graditelju. A ionako je pola onoga sela Čotića - i sam se zaselak na slici zove Čotići.

    avatar

    31.01.2007. (08:52)    -   -   -   -  

  • Apsyrtides

    Znam sto osjecas jer i ja obozavam duh starih mjesta i kuca, a ne neka moderna zdanja koja su kao saka u oko no po meni je najvise kriv onaj koji je dopustio i dao dozvolu za gradnju.

    avatar

    31.01.2007. (20:00)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...