Komentari

marita.blog.hr

Dodaj komentar (11)

Marketing


  • Lagana

    Znam da već znaš i osijećaš sve što bih željela reći...HVALA DRAGA...i hvala i na ovim suzama...ljubim te

    avatar

    12.01.2007. (21:55)    -   -   -   -  

  • fenikx

    Kad čovik dođe do ruba života i smrti kao ja u trenu dobije snagu za GET READY AND FIGHT,a kad se na to nadoda TRUE LOVE onda se osjećam kao najsritniji na svitu.Tvoje predivne riči dat će nam snage i ljubavi za dalje.Big kiss too you

    avatar

    12.01.2007. (22:19)    -   -   -   -  

  • onakojatrcisvukovima

    A bas mi je drago da si objavila ovaj tekst..
    i po prvi puta citam tvoje prijasnje tekstove i moram reci-pravo si otkrice.
    Uzivam...

    avatar

    12.01.2007. (23:39)    -   -   -   -  

  • dreamkeeper and lost soul

    Bol je ništo ća je duboko usađeno u nami,jer imamo dušu i sposobnost da istinski volimo.I sama si rekla da bol piše najlipše pisme,najbolje drame ikad napisane.Ona je jedino ća nam ostaje posli ljubavi,ona bol u grudima ća te razara na komadiće.Dobro je ponekad bit zaslipljen ljubavi,čovik baren zna da je živ i sposoban da podlegne osjećajima makar oni završili bolom u grudima.Pozdravljan te draga i osmjeh ti ostavljan:)))

    avatar

    13.01.2007. (09:56)    -   -   -   -  

  • Nanny000

    ...pusaaaaaaaa...post ti je divan...

    ...Kada bi čovjek mogao kupiti sreću, sigurno bi izabrao jedan broj
    preveliku.

    Pearl S. Buck
    ...nisam sigurna da bi to ucinili i s nesrecom i tugom....ne shvacajuci da iz tuge i boli rastemo...

    avatar

    13.01.2007. (12:20)    -   -   -   -  

  • lina

    ej marita,da li možeš u jednom postu odgovoriti na ovo pitanje: da li si išla u školu veli-vrh?

    avatar

    13.01.2007. (13:23)    -   -   -   -  

  • Ciklama

    Rasplakala si me, sjetila sam se svoje mame.. nekoliko dana prije smrti rekla je: Ništa više ne mogu - mogu vas samo voljeti... Bol brusi u nama dijamant ljubavi do neslućene ljepote, čisti ga do savršenstva i na kraju ga oslobodi i od vremena i prostora... A nama ostaje bol udaljenosti ... Simone Weil kaže da je ljubav velika kao udaljenost koju prelazi... I zato kroz tu bol raste ljubav, nadrasta materiju... I uvijek ostaje osjećaj da puno toga nismo rekli, jer nikada ne uspijemo reći sve, i jer smo i kasnije toliko toga poželjli reći... Nas to muči, oni razumiju...

    avatar

    13.01.2007. (20:31)    -   -   -   -  

  • dupli

    bol nas izgradjuje i uci kakvi moramo biti... iako je tesko, kada boli, uvijek se poslije osvrnemo preko ramena na ta "bolna" vremena i shvatimo zasto je moralo biti tako... i, da... bilo sto je bolje od takne sive emotivne linije... a mozda je to samo priprema za neko novo vrijeme? buducnost ce donijeti odgovore na sva pitanja... pusa velika :* moj_svijet

    avatar

    15.01.2007. (09:27)    -   -   -   -  

  • -Bridge-

    ja ne znam da imam snage ...previse puta sam prolazila kroz takve boli i uvijek me smlavi iznutra, da uvijek se opet oporavim ali ta rana nikad ne zaraste

    avatar

    15.01.2007. (12:25)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...