Komentari

apk.blog.hr

Dodaj komentar (23)

Marketing

  • Shukrin put...

    Da, da, plašiš ljude. :-)
    Pozdravčić

    avatar

    12.01.2007. (17:56)    -   -   -   -  

  • Angela

    Res je!!!
    Ko sem te slišala tako govoriti, sem res pomilsila, da bi takoj šla...
    Sedaj pa vem, da to ne bi mogla napraviti zares.
    Ne bi mogla pustiti ljudi za katere sem odgovorna i jih imam tudi rada.
    Vem, pa nekaj, da bi takoj povedala -zakričala resnico o...marsičem, ki jo mečkam v sebi in zadržujem...
    A veš, da niti ne vem prav zakaj!? A od tistega dne pa vedarle razmišljam zakaj tako?
    Res je!
    Treba je živeti vsaki dan, vsako uro, vsako minuto tako kot da je zadnja.
    Od sedaj naprej bom.
    Ker "zadnja" minuta nas resnično lahko preseneti in pride veliko prej, kot mi pričakujemo...Nedoživeto, neizpolnjeno, nedokončano, neizrečeno, neizživeto...pa ostane za neki drugi čas, ki je še daleč v prihodnosti in niti ne vemo ali bo sploh kdaj prišel.
    Če drugo ne, si me dobro streznil glede usklajenosti mojih srčnih želja in tega kar živim.
    Povedala bom vse kar želim povedati, saj resnično želim zaživeti resnico, pa naj me stane kar hoče. A to ni niti najmanj lahko po letih megle.
    Resnično si bil jasen, da bolj ne bi mogel.
    Zdrmal si me iz temeljev.
    To pa znaš samo ti napraviti tako zeloooo efikasno! :-)
    Hvala

    avatar

    12.01.2007. (20:49)    -   -   -   -  

  • Unusual suspect

    Da.Ljudi se skrivaju iza iluzija... :) peace

    avatar

    13.01.2007. (01:14)    -   -   -   -  

  • Joy

    Ali... kad bismo doista mirne duše živjeli kao da nakon listopada više neće biti svijeta, mnogi, premnogi bi prestali raditi, mnogi bi odustali od svojih dobrih planova jer planovi podrazumijevaju budućnost, mnogi parovi odustali bi od pokušaja da imaju djecu, mnogi bi odustali od pokušaja (ili planova) da se oslobode loših navika (čemu? uživajmo dok se još može)... mnogi bi odustali od mnogih dobrih planova. Zar se doista može živjeti kao da "sutra" neće doći?

    avatar

    13.01.2007. (13:41)    -   -   -   -  

  • darien

    život u sadašnjem trenutku ne znači odustajanje ni od čega... samo da živimo svjesno onoliko koliko možemo... to znači da, što god da radili -ili ne radili, pokušamo usporiti onoliko koliko možemo , makar na sekundu u minuti ili minutu u danu... to znači naprosto gledati kroz prozor dok se tramvajem vozimo doma ili temeljito prožvakati zalogaj - male stvari koje dovode do velikih promjena... a što se tiče sudbine svijeta... našeg svijeta...ovaj predivni planet je postojao i prije nas i sasvim sigurno će nas nadživjeti...a osim toga....toliko je drugih svijetova - sada i ovdje

    avatar

    13.01.2007. (23:30)    -   -   -   -  

  • S unutarnje strane...

    Hvala na komentarima, kao i uvijek - mudre riječi zborite! Malo ću komentirati Joy-ovo "ali...", iako bi se moglo komentirati mnogo. Jer, dileme su očigledne i pitanja opravdana.
    Primjerice, ako bi netko prestao raditi zbog spoznaje da za par mjeseci nema više ovoga svijeta, onda mu je bolje da sad odmah prestane - očigledno radi nešto što nije njegov posao. "Moj posao" radim i posljednjega dana, ne zato jer ga moram, već zato jer to ja jesam.
    Planovi su naša odgovornost, to je istina, ali njihovo ostvarenje ne. Mogao bih o ovome dugo pisati, čini mi se da već i jesam, cijelo poglavlje ili dva neke knjige...
    A ovo zadnje - loše navike i "uživanje dok se još može" samo otkriva kakvi zapravo jesmo, kao što sam napisao u posljednjoj rečenici posta. Hm, mnogo je toga za reći... Možda neki drugi post.
    Uvjeravam te, Joy, ne samo da se može živjeti kao da sutra neće doći već je to jedini način da se živi. Drugačije se ni ne može, samo što mi u svojoj oholosti stvaramo iluzije u koje se zaplićemo i iz kojih se teško otpetljati.

    avatar

    14.01.2007. (21:38)    -   -   -   -  

  • borivoj

    zanimljivo :-)

    avatar

    15.01.2007. (10:51)    -   -   -   -  

  • Joy

    Ali… (opet! :-), dragi APK, ja sam sretna kad navečer idem spavati jer (u svojoj nesvjesnoj oholosti, neznanju, naivnosti, čemu već? svejedno) pretpostavljam da će sutra svanuti novi dan kojega ću s veseljem ispuniti ljubavlju, radom, radošću, planovima i svakakvim krasotama. Kad si ne bih dopustila tu pretpostavku, bilo bi mi svejedno hoću li se sutra probuditi, a želim se probuditi jer želim još neko vrijeme živjeti i stvarati na ovom svijetu. Ne mogu biti previše eterična jer imam još podosta posla na zemaljskom planu. Zato, živjela Zemlja!!! I mi na njoj! :-))

    avatar

    15.01.2007. (13:03)    -   -   -   -  

  • Ivan

    Nemoguće je ! I zapravo sam prilično uvjeren da nitko ni ne živi kao da sutra neće doći. Zamisli situacije, kada bi ZAPRAVO znao da imaš još jedan dan, prodao bi stan, prestao bi raditi i učinio bi sve da maksimalno iskoristiš taj jedan dan, da budeš sa svojim voljenima, da otputuješ negdje, da učiniš nešto za što inače nisi bio spreman, jer nisi imao novaca ! Da, novaca, jer u ovom svijetu stvari funkcioniraju po pravilima inercije i potrebno je puno energije uložiti u stvari koje držimo vrijednima da bi se ostvarile, a novac je «spremnik» energije. I sada ako svu svoju energiju potrošiš, a s njom i sav svoj novac i sutra ipak dođe, gdje ćeš biti ? na ulici, prosjak ?! Ne možeš živjeti tako. Da je Janica živjela za jedan dan, da nije žrtvovala dobar dio svog života, bi li ikada postala ovako hmm... veličanstvena. Uzmi bilo kojeg vrhunskog atletičara, koliku žrtvu oni podnose, misliš da ne bi trebali ? Da je Tesla živio za jedan dan, koliko je on snage, energije i žrtve imao da rastegne svoje mentalne kapacitete do krajnjih granica, bi li napravio tako moćne stvari i promijenio čitav svijet? Uzmi za primjer bilo kojeg drugog znanstvenika…ili studenta… koji žrtvuju dio svog života kako bi mogli napraviti stvari koje su im bez te žrtve bile nemoguće ili nezamislive. Što je sa majkom kojoj ništa nije draže nego da se žrtvuje za svoje dijete. Bi li se i ona trebala zamisliti ili kako joy kaže «mnogi parovi odustali bi od pokušaja da imaju djecu». Mogu naravno ovako nabrajati do u nedogled. No da okrenem ploču:
    Da, istina je, neki ljudi (većina?) tuku cijeli život glavom u zid, jer im je to manje bolnije od prevladavanja svojih strahova, i u tom slučaju trud i žrtva su uzaludni i štetni. Također nikad ne znamo kada se nama ili našim voljenima može nešto dogoditi a onda sebi možda nikada ne bi oprostili što nismo više vremena proveli s njima ili što im nismo rekli stvari koje smo željeli.

    avatar

    15.01.2007. (15:38)    -   -   -   -  

  • S unutarnje strane...

    Zanimljivo kaže Borivoj! Doista! :-)

    @Joy: Najprije da ti se pridružim: Živjela Zemlja! I SVI na njoj! Tvoja sreća kad ideš spavati, Joy, je to o čemu pričam. Ona nije zbog sutrašnjeg dana - nju ne možeš osjetiti onda, već samo SADA.

    @Ivan: Dopusti da se ne složim! :-) Da budeš sa svojim voljenima, ne moraš prodati stan. Ono za što ti treba novaca definitivno nije ono što te čini sretnim. Paradoksalno, ali upravo je obrnuto - kad radiš ono što te čini sretnim, novac dođe.
    Ne bih znao za "žrtve" ljudi koji su naizgled nešto postigli, niti poznajem Janicu osobno da bih mogao jamčiti za nju, ali i dalje tvrdim da su svi koji su nešto doista postigli, i u onome što je bilo naizgled žrtva osjećali sreću - imali su osjećaj da rade upravo ono zbog čega su ovdje, na ovom planetu, i u trenutku kad su to radili, nisu razmišljali da bi radije radili nešto drugo - radili bi to isto da im je i posljednji dan. Ne mogu znati, ali prema onome što čujemo o Tesli, on je upravo primjer čovjeka koji je vjerojatno tako živio. Što je njega moglo skrenuti s puta? Svaku stvar koju je napravio, napravio je zato jer ju je osjećao kao najvažniju i u tom trenutku jedino bitnu.
    Ili, želiš li reći da se majka ne bi žrtvovala za svoje dijete kad bi znala da će dijete sljedećeg dana ipak umrijeti? Mislim da ne bi razmišljala ni jedan trenutak - napravila bi to ovog dana, kao i onogo posljednjeg. Taj osjećaj - da jednostavno nema ničeg što bi promijenilo ono što činiš i način na koji djeluješ - taj osjećaj pripada sadašnjem trenutku. A svatko onaj tko ga nema, mora dobro razmisliti o svom životu.

    avatar

    15.01.2007. (17:38)    -   -   -   -  

  • Rozakolis

    A jeste se raspisali, pa da i ja nešto napišem.
    Ja ću baš zauzet stav da je moguće živjet kao da sutra neće nikad doći.
    Mislim da tako jedino ima i smisla živjeti.
    Zašto bi ja ako sutra nikad neće doći poželio otić na kraj svijeta pa da mi treba ne znam kolko novca za to.
    Mislim da baš suprotno. Život čine male stvari, a da bi uživao u njima novac mi uopće nije potreban.

    P.S.
    Zavisi kako gledaš na postignuće. Ja sam student pa se zapitam čemu sva ta muka oko učenja po meni tako bezpotrebnih i niškoprist stvari. Valjda nas to uče od malena pa to postaje normalno.
    Radi nešto što ne želiš da ti kad odrasteš bude bolje.

    Pozdrav svima

    avatar

    15.01.2007. (20:11)    -   -   -   -  

  • Ivan

    @Rozakolis: «a da bi uživao u njima novac mi uopće nije potreban.» A da ? a tko će platiti stan, režije, hranu, robu koju nosiš ? Razmisli malo. A čak i ako usko lokaliziraš razmišljanje oko te stvari koja bi te učinila sretnim, čisto sumnjam da bi je obavio bez novca. Daj neki primjer...
    Usput, većina stvari koje učiš na faksu, su samo radi treninga mozga. Tako da kad jednog dana dođeš na posao i tamo ti daju rok, zadatak koji moraš napraviti i knjižurinu iz koje moraš naučiti o tome, da to zbilja budeš u stanju i napraviti. Inače moj profesor fizike je jednom rekao zanimljivu stvar: «ako promotrite malo, uočiti će te da volite radit one stvari u kojima ste dobri» Drugim riječima čak ako ti se nešto i ne da i dosadno ti je, ako «guraš» u tome i postaneš dobar, kasnije će ti to biti gušt. Iako je to istina, ne bi se složio da je to jedini mehanizam u nama koji nas vuče da nešto radimo.

    @apk: Ma slažem se ja s tim što ti kažeš, moja jedina poanta je da se ne može baš doslovce živjeti svaki dan kao da nam je posljednji. Npr. da, ti svi ljudi su imali osjećaj da rade ispravno i da rade baš to što žele i nije im bilo teško «žrtvovati» se. No oni su imali TAJ osjećaj, a nisu imali osjećaj da sutra neće doći. A sad mi možemo spekulirati o tome što bi oni zapravo napravili da jesu. Neće jedan atletičar trenirati za olimpijadu ako zna da olimpijade neće biti ;). Stvar je da je ova priča o posljednjem danu zapravo poslužila čisto kao pokretač svijesti u ljudima… da se malo zapitaju i to je dobro i pozitivno… i možda ću požaliti što sam zauzeo kontra stav ;)

    avatar

    15.01.2007. (22:16)    -   -   -   -  

  • Joy

    @apk: Prihvaćam ispravku: Živjela Zemlja! I SVI na njoj!
    A smislila sam dobru metaforu za život isključivo u sadašnjem trenutku: to je kao da bismo živjeli na rubu provalije. Mislim da se pred nama mora prostirati ideja o "sutra", ta ideja može biti dolina, krševit krajolik, more, bilo što, samo neka se nešto prostire pred nama, da nam se duh ima kamo prostrti.
    Mi volimo život, i njegovo danas, a i njegovo sutra, za jučer manje-više. Ne oduzimaj nam sutra!

    avatar

    16.01.2007. (08:50)    -   -   -   -  

  • S unutarnje strane...

    @Ivan: Mislim da nemaš za čim žaliti. Baš smo se lijepo raspričali! Istina je: znati da li je posljednji dan ili ne, to je samo teorijsko pitanje - na posljetku, u većini situacija to ne znamo dok se ne dogodi (tako je i s ovim listopadom - upozorenja su zato da bismo to izbjegli ili ublažili) i pokreće neke zanimljive misli. Ponekad, upravo to pitanje služi kao "otvarač za oči" za mnoge stvari koje zapravo ne želimo činiti, a stalno ih činimo. I sam si to, eto, uočio... :-)

    @Joy: ne pada mi na pamet uzeti sutra ni tebi ni sebi, a posebice ne nama! Zapravo si to lijepo rekla - sutra služi da bi se mogli danas nekamo raširiti. Sviđa mi se. Lijepo. Ipak, da bismo mogli na taj način koji opisuješ uživati i veseliti se sutrašnjici, današnjica, ovaj trenutak, mora biti ispunjen sam sobom, a ne nekim drugim trenutkom. Zato je taj SADA vrlo važan - zapravo jedini kojeg stvarno imamo.

    avatar

    16.01.2007. (09:33)    -   -   -   -  

  • S unutarnje strane...

    Još ću malo komentirati Ivana. Primjer uživanja bez novca: ideš ulicom i primjetiš boju neba iznad sebe. Zastaneš i nebo te odnese sa sobom pa ti tek nakon nekoliko minuta shvatiš gdje si bio i koliko si zapravo sretan što si ovdje, sada, i što si to mogao dožovjeti. Čista sreća! No, ipak, Ivan je i u pravu - novac je energija, a za postignuća je potrebna energija. Kako s energija stvara (privlači)? Hm... moža neki post o tome...

    A htio sam reći nešto i o "uživaš u onome u čemu si dobar". Naravno! I u tome je tajna. I sreće i žrtvovanja. Ne samo da si sretan u onome u čemu si dobar, već to postane nekako veće od tebe, ti se izgubiš u tome i kao da više nisi ti. Odu nekud tvoje osobne zamisli i potrebe, sve manje si pojedinac, a sve više - nešto više! "Žrtvovanje" tada nije u pitanju. Sve što činiš jednostavno je tako kako jest...

    avatar

    16.01.2007. (09:40)    -   -   -   -  

  • Ivan

    Ma jasno je meni to, ne kažem ja da sreću možeš kupiti na kile na tržnici, pa ipak ako živiš u gradu gdje i nemaš baš neki pogled na nebo što od smoga što od zgrada, morat ćeš platiti bus da se makneš negdje . Da je moguće uživati bez novaca ne bi bilo prosjaka (ne volim tu riječ jer ih ima profesionalnih) … bijede. Svodi se na to da ne možeš živjeti bez novca, a kamoli uživati. Ukratko kako god okreneš sve u što se ne ulaže energije ima tendencu raspadanja. Ali kako bi neki rekli «that's the name of the game» i vjerojatno smo upravo zato ovdje gdje smo, da bi naučili o tome…
    Dakle rekao bi da je novac iznimno genijalan mehanizam napretka. Nipošto negativna stvar!

    avatar

    16.01.2007. (12:54)    -   -   -   -  

  • Joy

    @ Ivan: Mislim da novac u ovoj temi nema tako presudnu ulogu, već nam je potrebna sama ideja "sutra". Istina je (ja sam svjedok nad svjedocima!) da novac stvarno pristiže ako radiš ono što voliš svim srcem, a kad ti novac počne pristizati tako lako, poprima eteričnu kvalitetu, počne ploviti KROZ tvoj život, odnosno, mnogo se lakše odvajaš od njega (daješ laka srca) jer znaš da će opet doći, da je to neprekinuta struja, a struja podrazumijeva "sutra", ili barem susljedni trenutak.
    @ apk: A da napraviš plan do kraja godine i tako umiriš duhove? :-)

    avatar

    16.01.2007. (13:48)    -   -   -   -  

  • Rozakolis

    Kolko riječi, teško je sve i pohvatat.
    Dobra tema. Dalo bi se o njoj diskutirat danima, al koje vajde od diskusije.
    Svako neka misli i radi kako mu po volji, ako je s tim zadovoljan onda odlično.

    avatar

    16.01.2007. (13:48)    -   -   -   -  

  • S unutarnje strane...

    Dobra ideja Joy! Evo, da umirim duhove izjavljujem da planiram za novu godinu 2008. (već joj znam i ime, barem otprilike - bit će godina (božanske) ekstaze!) napraviti veliku plesnu neodance radionicu! Bit će izvrstan način da dočekamo godinu nakon ove!
    U redu? :-)))))
    No, sve stoji što sam napisao - svaki dan je posljednji, pa čak i ovaj kad planiram neki sljedeći - zato jer bih to radio čak i da znam da nam slijedi zadnji listopad! :-)

    @Ivan: Definitivno si me nagovorio - slijedi jedan post o novcu!

    avatar

    16.01.2007. (14:52)    -   -   -   -  

  • Unusual suspect

    Ajde onda taj post :) Peace

    avatar

    16.01.2007. (22:36)    -   -   -   -  

  • vedjak

    Ne brinite! Ništa ne bih mijenjao, što ne znači da idilično živim, no pokažite mi onoga koji zna sudbinu Svijeta, ali ne upirite prstom u bilo kojeg sapiensa. Ode li svijet sapiensa u propast, ne znači da je čitav Svijet otišao u propast. Rasprši li se Sunčev Sustav i galaktika Mliječni Put poput prašine u beskrajnom prostoru, još uvijek će biti više nego dovoljno materije da se bilo gdje u beskraju ponovi nešto slično. Zagrljaj prijateljski!

    avatar

    17.01.2007. (13:16)    -   -   -   -  

  • zamah leptira

    Aaaa, jaz pa nisem prepricana, da bi glih kaj spremenila... Je z mano tak fejst narobe:))?

    avatar

    17.01.2007. (14:30)    -   -   -   -  

  • mito

    Hahahaha :) Tako im je kako im je :)))))))))

    avatar

    22.01.2007. (08:15)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...