S unutarnje strane...

petak, 12.01.2007.

Sada!

Scena s posljednje radionice, iako bi se mogla smjestiti u bilo koje vrijeme na bilo koje mjesto…


“Moram te nešto pitati…”, kaže netko živahno. “Napravio si plan rada samo do desetog mjeseca. Zar je doista istina da je situacija tako strašna? S obzirom na sve te priče o kozmičkim ritmovima, zar stvarno postoji mogućnost da svijeta više ne bude nakon desetog mjeseca ove godine?”
Nasmijem se. “Da, ta mogućnost uvijek postoji! Možda svijeta ne bude već večeras, nakon što zaspite…”
Lica pomalo iznenađena. Osmjesi previše oprezni. Da li se ja to šalim, ili…?
Uvijek se šalim, naravno - ali sada, sada sam ozbiljan. Heh… J
Ipak, vidim da su i oni ozbiljni, pa mijenjam taktiku: “No, dobro, da vidimo. Zar bi to nešto promijenilo?”
Ne shvaćaju me.
“Zar bi nešto bilo drugačije ako bi svijet dosita prestao postojati za deset mjeseci? Zar biste nešto drugačije radili ili živjeli?”
“Pa…”, počinje netko… “Zapravo…” nadovezuje se drugi…”Hmmm...” nećka se treća…
Sad već i ja vidim da živim u nešto drugačijem svemiru od njihovog. Sve mi je jasno, čak i prije nego netko jasno i glasno kaže: “Pa naravno da bi bilo drugačije, APK! Pa, što ti misliš, istog trenutka bih spakirala kofere i….” Ne dovršava, netko drugi upada u riječ: “Da, promijenilo bi se mnogo toga. Napravila bih ovo i ono…”
“Da, da”, sad već svi klimaju glavom, “Naravno da bi se promijenilo. Svašta bismo drugačije radili; drugačije bismo živjeli…”
No, ne mogu reći da sam bio baš do kraja zapanjen. Nisam. Znam ja da je to tako. Mogao sam samo uzdahnuti i bilo bi dovoljno, ali ipak kažem, polako, da naglasim da to doista i mislim: “Ako bi se stvarno nešto promijenilo u vašem životu kad biste znali da će svijet trajati samo još deset mjeseci; ako biste stvarno drugačije živjeli i mnogo toga proimiijenili, onda… onda idite kući i promiijenite to danas! Sada.”


Tako sam im rekao, a sada tako i vama napisao. Bude mi žao kad vidim koliko ljudi ne živi život SADA već u nekoj zamišljenoj budućnostii ili prošlosti. A sve je tako jednostavno. Radimo SADA ono što bismo radili kad bismo sa sigurnošću znali da sutra svijeta više neće biti. Ako ništa drugo, tako ćemo barem sa sigurnošću znati tko smo. Ovako izgleda da se cijelo vrijeme skrivamo iza laži, iluzija i privida, naizgled tražeći sebe, a zapravo se stalno gubeći.

<	siječanj, 2007					>
P	U	S	Č	P	S	N
1	2	3	4	5	6	7
8	9	10	11	12	13	14
15	16	17	18	19	20	21
22	23	24	25	26	27	28
29	30	31

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv