Komentari

trillian.blog.hr

Dodaj komentar (151)

Marketing

  • lolina

    tad su one djevojke koje su išle u službu prošle bolje od onih sirota koje su ostale doma šljakati na selu. moja prabaka je bila židovska guvernanta , školovali su ih i imale su svaki dan toplu klopu .

    ...a današnji sineki...a ja sam rekla svom da bumo skupa na faks ;))))

    avatar

    05.12.2006. (09:18)    -   -   -   -  

  • misko

    Neki se nikada ne osamostale, draga Trill...
    Dobro jutro!!!

    avatar

    05.12.2006. (09:24)    -   -   -   -  

  • Herostrat

    Ne slažem se s tobom. Našu dječicu treba pratiti kroz cijeli život. Učiti s njima, hraniti ih, pa ako i treba, rješavati njihove buduće seksualne probleme, zašto ne? :)))

    avatar

    05.12.2006. (09:35)    -   -   -   -  

  • trill

    lolina, ja sam svojem rekla da ću u vojsku s njim, da ću mu nositi pušku i češljati ga. DIže mu se od te moje izjave svaka dlačica na glavi :)))
    misko, dobro jutrooo :))) ja ću svoje osamostaliti, silom ili milom :))) Šalim se, na pola :)))
    Herostrat(ište), i šta da ti čovjek (ili žena) na ovo odgovori? Muko moja...netko će te ozbiljno shvatiti, da znaš da je i to moguće :)))

    avatar

    05.12.2006. (09:44)    -   -   -   -  

  • PoZoY

    komplexno pitanje...
    za početak da odmah razriješimo jednu stvar...uspoređivati bake i djecu u smislu vremenskog odmaka od 100g je u današnjim uvjetima napretka civilizacije krajnje nebulozno...e sad nadalje da pređem na pitanje
    ovak...kao prvo, da...danas su djeca dulje djeca...sporije se odrasta...i to prvenstveno mentalno...puno je dulji proces do osamostaljenja...
    jedan od razloga je svakako obrazovanje...jer ako želiš biti fakultetski školovan neminovno je da si ovisan o roditeljima do minimalno 23-24g...
    drugi razlog su i sami roditelji koji imaju kontradiktorne zahtjeve...s jedne strane bi htjeli da im se dijete što prije osovi na vlastite noge, dok bi istovremeno i dalje htjeli imati veliku (da ne kažem potpunu) kontrolu nad njegovim životom...to su suprotni ciljevi koji se međusobno isključuju...
    naravno veliki faktor je i odgoj...neki su odgajani kao mezimci i uvijek im se povlađivalo, pa su uljuljkani u takvo okruženje odlučili što duže je moguće koristiti sve pogodnosti svog statusa.

    avatar

    05.12.2006. (09:50)    -   -   -   -  

  • dva

    :)) draga Trililica, nemaš pojma kako si mi falila :)
    i moja je baka sa 12 godina išla u službu, iz Slavonije u Novi Sad, kad nekog gazde... tam je naučila i mađarski, između ostalog... a baš jučer mi je rekla kak joj je kao mladoj ženi prisjelo pranje prozora za Božić, jer je isto radila, tj. služila po kućama lokalne gospode, po dvije tri familije, da pripomogne kućnom budžetu, dida je radio u tvornici, al trebalo je troje djece i dvoje staraca uzdržavati... i moja mama i teta su čuvale krave i guske preko ljeta i čitale lektire usput... a kad to pričam mom starijem sinu, on misli da pretjerujem... i bude mi točno neugodno kad mi moja baka kaže da me žali, da kak ja imam puno obaveza i onda mi umijesi domaće rezance, ili napravi mlince.... a ja imam i auto, i perilicu za suđe, i vešmašinu...

    avatar

    05.12.2006. (09:54)    -   -   -   -  

  • trill

    PoZoY, htjela sam navesti primjer nekog djeteta koji radi recimo (i dana danas) negdje u nekoj tvornici igračaka u Kini, ali ovo s mojom bakom mi je bliže. Osobnije. Vremenski razmak je od nekih skoro 100 godina, ali svi smo svjesni da se takve stvari događaju i danas, a vjerojatno će i sutra. Vrijeme je tu nevažno, na žalost. Radije bih da je moja baka bila zadnja djevojčica koja je morala živjeti sama i zarađivati, nego da sve to postoji i u današnje vrijeme.
    S ovim razlozima koje si ti naveo se slažem, vjerojatno ima svega toga po malo, ali naravno ne znači da to i podržavam ili odobravam :)
    Baš si se potrudio za komentar, to cijenim, da znaš :))
    dva, i ti si meni falila i blog i sve to skupa :)) Vidim, imamo sličnu obiteljsku povijest. Moja druga baka je otišla služiti u Beograd, isto iz Zagorja i sva sreća naišla je na jako dobre ljude koji su ju pomagali koliko god su mogli. Našoj djeci je sve to jako teško za shvatiti jer hvala BOgu ne živimo u takvom društvu. Meni su moje bake isto pomagale kad su god mogle. Na žalost, umrle su..ali uvijek su govorile kako ja ne stignem jer moram puno toga, pa će radije one šta god mogu pomoći. Rezance za juhu ili gibanicu npr :)))

    avatar

    05.12.2006. (10:09)    -   -   -   -  

  • thule

    za 'fax-roditelje' nisam čuo, ali zato sam nedavno otkrio što jedna mama sve radi svom sinu maturantu i nisam mogao vjerovat!! zove školske kolege kako bi se našli (mama i kolega, sinu se ne da!) kako bi ona kopirala ono što su radili u školi, pa kad dođe doma da prepiše.... ne, ne da sin prepiše! mama prepisuje!
    što se tiče mene i mog odgoja - meni je drago što su mi roditelji dopustili da se razvijem u samostalnu osobu, vjerujem da je i njima....

    avatar

    05.12.2006. (10:41)    -   -   -   -  

  • Pjesma o jednoj mladosti

    Teško je naći zlatnu sredinu između pretjerane brige i "slobode" za razvoj. I teško je uspoređivati. Moja se baka udala sa 16, za bogatog trgovca, skrbila o velikom domaćinstvu, troje djece i hrpi služinčadi. Druga baka dvaput ostala udovica, s dvije kćeri živjela u siromaštvu i stalno se seljakala u potrazi za poslom, po cijeli dan radila. Moja mama je počela raditi u 16., zatrudnila u 19. ... Muž pohađao osnovnu školu udaljenu 2 km od kuće, pješke svaki dan prevaljivao taj put (a koliki su pješačili desecima kilometara do škole!). Ja godinama išla na satove glazbene škole u šumu i mrak. Bilo je i tad presretanja i silovanja, al mene nije nitko uhvatio, a ni starci baš nisu nešto brinuli. Naše curke tajo razvaža u školu, na treninge. Pričamo o drogi, zlostavljanju, na TV-u i po novinama vrište vijesti o zločinima i nekom daleko grubljem i opasnijem svijetu nego je naš bio. Bar mislimo. Pokušavamo izbalansirati i brigu i pohvale i poticanje samopouzdanja i namjerno puštanje da se pogriješi...

    avatar

    05.12.2006. (10:43)    -   -   -   -  

  • trill

    thule, nevjerojatno. I što će biti kad se taj njen sin upiše na fakultet ili Zaposli? Vjerojatno isto...
    I meni je drago da su tebi tvoji odgojili kao samoslanu osobu, a sigurna sam da je i njima :) Ljubav i briga ne bi ni smjele imati neku ovisnost kao nus faktor...
    Pjesmo, Zaprepastili su me neki podaci, statistike, koje su iznjeli na televiziji. Rekli su da je u sedamdesetima (kad smo ti i ja bile male, pretpostavljam :) ) bilo puno više zločina nego danas. Više ubojstva, razbojstva, silovanja, pljački....mediji nisu bili toliko jaki i mi smo živjeli u blaženom neznanju.
    Sviđa mi se tvoja zadnja rečenica. Jako :) Lijepo si to izrekla i baš odgovarajuće :))

    avatar

    05.12.2006. (10:57)    -   -   -   -  

  • 012 STATION posada

    Kažu dvije generacije kuće, treća raskući...
    Kad nemaš ništa moraš se boriti da bi svorio nešto. Druga generacija je svjedočila borbi svojih roditelja, pa zna cijeniti... a treća generacija je oduvijek imala sve. Oni rasture sve što je do tada stvarano. Prokockaju i prokurvaju ako se ne pripazi na njih... Jedino što to može spriječiti je odgoj po principu, sve u životu treba zaslužiti. Nema ništa s neba i bez rada. Ako ste premlitavi s djecom i dopuštate im sve što traže bez ikakvih uvjeta sutra ćete sami biti krivi kad ih nađete hladne s iglom u ruci. Možda ovo zvuči presurovo za ovako vesele komentatore, ali u ljudskoj vrsti je oduvijek na snazi bila prirodna selekcija.
    Svako dobro i puno uspjeha u odgoju svima ;)

    avatar

    05.12.2006. (12:17)    -   -   -   -  

  • Vražja žen(s)ka

    pa Trillice ti zanemaruješ svoju djecu!!:)) šalim se naravno. ni moji roditelji za moje zadaće niti za zadaće moje braće nisu znali i mislim da su nas odgojili da budemo samostalni i odgovorni u ranoj dobi..i ja bih tako jednom htjela..nekako imam osjećaj da današnji roditelji pokušavaju ovakvom "brigom" oko domaćih zadataka nadoknaditi manjak pažnje na drugim poljima i stvore nesposobne ljude..

    avatar

    05.12.2006. (12:25)    -   -   -   -  

  • Elyca

    hahaha Trill - ovo za fax nisam nikad čula da roditelji idu na "informacije"
    Ja gledam oko sebe, a to mi je i posao...i sad sam upravo imala jednog takvog roditelja na razgovoru koji je doslovce izjavio "Ja sam išao na razgovor sinu za posao jer šta on zna, kao da on zna pričat...ali zamislite, ako zaposle njega meni će zabranit pristup njegovom radnom mjestu...a što on zna...mlado je to još ...ni 22 godine" Zalud je takvog čovjeka uvjeravat da se ne zapošljava on nego njegov sin!
    Takvim ponašanjem roditelji danas prave od djece debile. I to doslovno i s punom odgovornošću izjavljujem!
    Ono što u svemu tome mene boli kao roditelja je činjenica da su time moja (pametna i samostalna djeca) jako zakinuta i sve više zatvorena u sebe! ...ipak nađu oni sebi slične....
    ajme...imam ja na ovu temu komentirat i komentirat...ali ću se sad samo pozdravit i oprostit sa Vama (nakon objave mog novog posta)

    avatar

    05.12.2006. (12:31)    -   -   -   -  

  • trill

    Manga, ne znam hoćeš li vjerovati, ali slažem se s tobom :) Ako se djeci sve dopusti i sve servira na taci, to im je medvjeđa usluga. Mnogi nisu toga svjesni i ispričavaju se s ljubavlju prema njima, sad koliko je to ljubav koliko glupost neću presuđivati ;)
    Vražja žen(s)ka moguće da si u pravu. Današnje gužvasto doba i pomanjkanje vremena, pa želja da se djeci čovjek na neki način ispriča zbog toga ili da im se to nekako nadoknadi lako su uzroci svega toga.
    Znam da se šališ kad kažeš da zanemarujem svoju djecu :)), ali bilo je nekoliko situacija na onim glupim roditeljskim sastancima kad sam ja samo gledala u čudu kad su se roditelji žalili na neke nastavnike a ja nisam imala pojma o tome. Moji ili nisu imali problema ili su ih sami rješavali :))

    avatar

    05.12.2006. (12:36)    -   -   -   -  

  • dipl. kucanica

    moja baka nije isla u sluzbu.. ali je prala drugima robu za novce.. otisli zglobovi na hladnoj vodi.. ali zato nije mogla ici u skolu jer je morala raditi.. a koliko je dugo dijete dijete to ovisi prvenstveno o roditelju. moja me mama znala pitati kad sam imala 5 godina kako joj nesto stoji i jos me poslusati sto da obuce, a zna mi cak danas vrisnuti u 10 navecer: neces u ovo doba prati kosu, jesi li poludjela! ali nije ucila nikada za mene niti mi je sto rjesavala.. to sam uvijek morala sama..nije mi spasavala godine na fakultetu

    avatar

    05.12.2006. (12:51)    -   -   -   -  

  • exPataren

    trill...gledaj to s ljepše strane. za 50 godina dica će u skafanderima hodat i sa 6 mjeseci starosti riješavat zadatke iz kvatne fizike.

    avatar

    05.12.2006. (12:57)    -   -   -   -  

  • trill

    Ely, čuj, nas dvije smo se odavno dogovorile da ću ja tebi na informacije :))))
    eto vidiš, ljudi idu djeci na razgovor za posao jer su "mali" i šta oni znaju sa 22 godine. Bože mili, taj en samo da sramoti svog sina nego i sebe. Više sebe nego njega..
    Imaš pravo, s druge strane se žalimo da mnoge strane ne znamo i da su zatvoreni u sebe po nekim pitanjima. Minusi i plusevi...kao i svugdje :))
    dipl. kućanica, i ja više pazim kako će se moja kćer obuči i jel joj dovoljno toplo, da ne pere kosu ujutro ili kasno navečer (naravno, i za sina sve to stoji) nego neke druge stvari. Stvar prioriteta majčinskih briga. Tako bi ja to nekako rekla :))
    pataren 33, može, ali neka znaju i ispeći jaja ili skuhati hrenovke uz sve to :))

    avatar

    05.12.2006. (13:02)    -   -   -   -  

  • trill

    Ely, čuj, nas dvije smo se odavno dogovorile da ću ja tebi na informacije :))))
    eto vidiš, ljudi idu djeci na razgovor za posao jer su "mali" i šta oni znaju sa 22 godine. Bože mili, taj ne samo da sramoti svog sina nego i sebe. Više sebe nego njega..
    Imaš pravo, s druge strane se žalimo da mnoge strane ne znamo i da su zatvoreni u sebe po nekim pitanjima. Minusi i plusevi...kao i svugdje :))
    dipl. kućanica, i ja više pazim kako će se moja kćer obuči i jel joj dovoljno toplo, da ne pere kosu ujutro ili kasno navečer (naravno, i za sina sve to stoji) nego neke druge stvari. Stvar prioriteta majčinskih briga. Tako bi ja to nekako rekla :))
    pataren 33, može, ali neka znaju i ispeći jaja ili skuhati hrenovke uz sve to :))

    avatar

    05.12.2006. (13:03)    -   -   -   -  

  • Milou

    Stvarno. I sad ti objasni pojam "dobne kompresije". Zamisli dijalog: "Mama i tata, ovo je Ana. Trudna je. Ženimo se za dva mjeseca." - "Dobro sine, ali jesi li napisao domaću zadaću?". Inače, Herostrata sam, dakako, shvatio smrtno ozbiljno i podržavam ga. Djeca su nejaka bića, i treba biti uz njih, ma koliko mi šutjeli o tome. Djeca su naša mladost. :D

    avatar

    05.12.2006. (13:37)    -   -   -   -  

  • CHOCO

    U pravu si... Idemo iz krajnosti u krajnost... Nekada su djeca već sa 12 preuzimala brigu o obitelji, a danas ih mazimo i držimo doma do tridesete... bljak... srećom da ima još i normalnih roditelja ko ti, pa će valjda biti i normalnih naraštaja, a nadam se da ću i ja jednom biti normalna majka. Pozdrav ;-))

    avatar

    05.12.2006. (14:11)    -   -   -   -  

  • kerefeka

    slažem se s tobom u potpunosti...evo ruka.bravo!

    avatar

    05.12.2006. (14:12)    -   -   -   -  

  • alkion

    Dotakla si temu koju ni najveći znanstvenici ovog svijeta neće nikada riješiti. Naime: čovjek od rođenja (neki tvrde čak i prije) uči - stječe znanja, vještine i navike (stručno se to naziva odgojno-obrazovni proces). Obrazovati čovjeka u bilo kom dobu života je onaj jednostavniji dio i što je važnije to je proces koji se može vrednovati i mjeriti egzaktnim pokazateljima (svakom čovjeku je moguće nekim načinom izmjeriti i vrednovati znanje). Odgajati čovjeka je kao prvo reverzibilan (povratni) proces i ne može se stupnjevati (nema odgoja od jedan do pet ili već neke brojke, nema poluodgojenog ili djelimično odgojenog čovjeka - ili je odgojen ili nije odgojen). U ovom trenutku dolazimo do karaktera i odgajatelja i odgajanog. Na našu žalost karakter je relativno nepromjenljiva kategorija (razvija se od četvrte do dvadeset i neke godine - i tu postoje neslaganja znanstvenika) i nakon toga karakter je skoro nemoguće promjeniti (samo ga se teškom koncentracijom ličnosti može kratko vrijeme usmjeriti u željenom pravcu - mora postojati jak motiv i izražena želja - seksualni nagon kod tinejdžera na pr.). Sad da se malo osvrnem na onu tvrdnju negdje u komentarima ili u tekstu: da današnja djeca kasnije sazrijevaju - na žalost i te djece a i njihovih roditelja današnja djeca i ranije i brže sazrijevaju ali imaju previše nametnutih obaveza i nekih normi i nama se čini kako u svemu kasne (nismo ni svjesni da ih mi sami požurujemo kako bi sve stigli). Poslužiću se slikom tvoje bake: jedina joj je obaveza bila da radi tamo gdje je bila i povremeno pošalje novaca kući. Sad se sama porazmisli što sve tvoja Huluvica ima u svom mladom životu kao obavezu ako imalo misli odgovoriti zahtjevima i vas kao roditelja i cjelokupnog svog okruženja u kome se kreće (škola, vannastavne obaveze, obaveze u kući, društvo u kome je i....). Ova priča bi se mogla u nedogled rastegnuti i cijelo vrijeme bih pisao o nekim nazovimo ih normalnostima i poželjnostima u odgojno-obrazovnom odrastanju našeg podmlatka. Tu je naravno potpuno zanemarena činjenica da i onaj tko obavlja tu djelatnost (roditelj, nastavnik, okolica, ulica i cjelokupno društvo) moraju biti i obrazovani i odgojeni.... Tek nakon ovoga možemo malo krenuti u neke od mogućih, uvjetno rečeno, devijantnih ponašanja. Samo nekoliko primjera: kolerika odgajamo kao sangvinika (jer nemamo dovoljnog obrazovanja za kvalitetan odgoj). Insistiranje na prevelikom obrazovanju a odgoj prepuštamo ili samo roditeljima ili samo odgajateljima. Preveliko inzistiranje na moralnosti i odgoju zanemarujući znanje (česti su slučajevi pri prepuštanju djece crkvi i vjeroučenju). Gdje je tek onaj mogući: neće se moje dijete mučiti u životu toliko koliko sam se ja morao mučiti, ja nisam imao - moje dijete to mora imati ili druga krajnost: neka se namuči kako bi znalo cijeniti, ako ga dobro opteretim neće imati vremena za ulicu ili ne daj bog drogu. Najčešći problem u cijelom odgoju koga nažalost roditelj nije svjestan - odgajanjem svog djeteta mora postavljati dvostruke kriterije: jedno radi kako bi preživio i obezbjedio život svom podmlatku a istom tom podmlatku pojašnjava kako upravo tako nije dobro i ne treba se raditi. Djeca su spužve i naravno da i sve vide i sve usvajaju. U svemu tome nikako ne treba zanemariti i činjenicu da je odgoj dvosmjeran: odgajanjem svog djeteta roditelj ujedno i sebe odgaja. Da ne zaboravim: na sve ovo ide i iskustvo roditelja i ona jako dobro poznata - nema teorije da ja napravim one greške koje su moji roditelju učinili na meni!!! U je..a te pa mi imamo ZLATNU djecu, zar ne???
    Bogo mili vidi kolikog komentara - veći od tvog posta. Izvinjotine u svim oblicima uz klanjanje do poda. I naravno pozdrav tebi a sve simpatije Huluvici i Zvončeku ipak oni imaju divnu i brižnu mamicu ma koliko mi šutjeli o tome... :)))

    avatar

    05.12.2006. (14:19)    -   -   -   -  

  • trill

    Milou, ovaj tvoj zamišljen i izmišljen dijalog uopće nije takav, samo da znaš :)) Čula sam ja i bolje, ali ne smijem o tome ;)) A Herostrata svi shvaćamo ozbiljno, smrtno ozbiljno :)))
    Choho, sad si me podsjetila na onu reklamu kada sin od jedno tridesetak i ohoho godina cupne roditeljima u krevet :))) Bit će i normalnih roditelja i normalne djece. Mi ćemo imati takve (ili već imamo ;)) pa će se to tako dalje prenositi :)) Lijepo te vidjeti i ovdje :)))
    kerefeka, fala, fala :)))

    avatar

    05.12.2006. (14:22)    -   -   -   -  

  • pegy

    Mislim da moje mišljenje znaš, ali svejedno ću ga ponoviti. :) Smatram da roditelji moraju nalaziti balans između pomaganja djetetu koje mu je ne samo izraz ljubavi nego i dužnost, i onoga da postane manipulator (svjesno ili nesvjesno) ili pak da tada dijete manipulira njime. Meni su nebulozne sve te priče koje slušam kada roditelji (najčešće mame) do nekih bolesnih granica s djecom uče. No nije tu stvar samo roditelja, i djeca od 20 i toliko godina mogla bi mućnuti glavom, a ne ko biljčice stajati pored roditelja dok ovi govore u njihovo ime.

    avatar

    05.12.2006. (14:50)    -   -   -   -  

  • trill

    Alkion, napisao si stvarno veći komentar od moga posta, a bojim se i bolji :)) Pročitala sam te do sada tri puta. U zadnjem čitanju sam pokušavala naći nešto za šta se mogu uhvatiti i ne složiti s tobom, onako rasprave radi. Nije da se volim neslagati i raspravljati, nego da bude zanimljivije. No, nisam našla :) Izrekao si nekoliko baš lijepih misli. Recimo: "... činjenicu da je odgoj dvosmjeran: odgajanjem svog djeteta roditelj ujedno i sebe odgaja." Ni dobro, neću više prepisivati. Hvala ti na tako lijepom, dugačkom i pamentom komentaru i naravno, na lijepim komplimentima i pozdravima na kraju :)))
    Neutrino, sad si me iznenadio slaganjem :) Nije da se nas dvoje inače baš ne slažemo, ali obično nađemo barem nešto što bi se moglo raspraviti ili nadograditi :))
    pegy, znam tvoje mišljenje i poklapa se s mojim :) I djeca i roditelji su tu krivi. Ne mogu zamisliti svoju Huluvuicu da bi ona mirno stajala dok ja govorim u njeno ime. Mislim da bi prvo progutala mene (rječima ;)) pa onda onog tko se izravno njoj ne obraća ili koji nju samu ne pita za njeno mišljenje. Ufff...to bi bilo nešto :)))

    avatar

    05.12.2006. (14:59)    -   -   -   -  

učitavam...