Komentari

anamarija.blog.hr

Dodaj komentar (20)

Marketing

  • aquaria

    Ja mogu moliti samo na hrvatskom - kako sam od bake naučila :))) Znam molitve na nekim jezicima, ali ne teku glatko, kao da nisu molitve. Ovaj te je svećenik prepoznao kao nekoga tko želi ispovijed, iako se još nije odlučio. I to je vrijedno pohvale, bez obzira na nastavak. Možda te nije htio povrijediti nekim individualnijim pristupom, budući da ipak nisi bila tipična ispovjednica :))) Ja se u ovakvim situacijama sjetim jednog svećenika koji je mojoj mami rekao da je on u ispovjedaonici Božja slušalica - ni više, ni manje. Nastojim se sličnim mislima utješiti kad naiđem na nekog nezračećeg ili negativno zračećeg svećenika na misi, ponekad čovjek može svašta čuti s oltara. No onda se sjetim da su oni posrednici, i ako se Gospodin ne buni, što ja tu imam za reći. Valjda mi je tog dana bio namijenjen takav pristup i gotovo :)))) Pozdrav i laku noć želim! :)))

    avatar

    04.12.2006. (23:19)    -   -   -   -  

  • dva

    dobro ti jutro draga moja :) ..glede ispovijedi, imam jedno grozno iskustvo, al ne sa ispovjednikom, ni pokorom, nego s ispovjedaonicom...u mojoj crkvi, koja je sva stara i barokna, ispovjedaonice su otvorene(!!!), nema vrata, za vjernike, sam klekneš i to je to, vratašca su samo za ono svećeničko mjesto, al ona, do struka, a odmah tik do ispovjedaonice su klupe u kojima sjede vjernici, koma, i jednom sam doživjela da kad sam klekla za ispovijed, onaj koji je stajao iza mene, u redu, stajao mi je doslovno do mojih nogu, dodorivao je cipelama moje...poludjela sam... od tad idem u drugu župu na ispovjedi, kod franjevaca, oni imaju vrata, normalna, koja se mogu zatvoriti, al kompjutere još ne vidjeh, a i ne nedostaju mi, ne znam kako njima :))))

    avatar

    05.12.2006. (08:36)    -   -   -   -  

  • dipl. kucanica

    bratic mi je svecenik i ne bih se rado ispovijedala kod njega.. nekako mislim da bi me previse poznatim pogledom gledao.. ne bi bio ona "slusalica" kako aquaria veli.. ali mi zato vodimo razgovore.. radije bih da me svecenik "odradi" nego kao jedan zupnik mome kolegi u osnovnoj skoli za vrijeme mise, istrcao je iz svoga boksa i otvorio vrata njegovog i pred svim vjernicima mu zavrnio uho i zaprijetio se da ce ga reci roditeljima.. niej se ovaj vise nikada vratio u crkvu.. a mislim da ne bih ni ja..barem ne kod njega

    avatar

    05.12.2006. (13:35)    -   -   -   -  

  • pegy

    Meni je ovo tvoje iskustvo djelovalo komično. :)) Tipkanje? Tastatura? Kompjuter? Evidencija? :)) Ne bih takvu ispovijed, posebno kad k tome imaš dojam da te svećenik ne sluša ili odaje dojam da ga ne zanima to što govoriš. Ovo što si spominjala jezik molitve, Bog u svakom slučaju razumije. Jedino možda tebi to igra neku ulogu. No kad smo kod teme jezika, na kojem jeziku MISLIŠ? :)

    avatar

    05.12.2006. (15:21)    -   -   -   -  

  • MonoperajAnka

    Lijepo si to prokomentirala aquaria. Ipak mislim da treba znati biti "dobra slušalica" makar zvuči jednostavno. Što se tiče raznih govora s oltara...u nekima sam uživala toliko da mi je došlo da zapljeskam, a jedanputa sam se digla (negdje u prednjim redovima) i izašla usred politikanskog govora Živka Kustića, kojeg sam do tada uredno čitala...ali je taj puta zaista pretjerao za moj ukus. A za ovog bečkog je istina da ej sve nekako netipično, pa je tako i ispalo, ne zamjeram ništa, pokoru sam već izmolila. Laku noć i tebi)))
    dvojko, i meni su grozna takva mjesata gdje bi čovjke trebao otvoriti svoju dušu, a iza tebe ti netko drugi puše "za ovratnik". Razumijem te. Ovo sa kompjutorima je za moju nostalgičarsku narav malo previše)))
    dipl kućanica, ja sam se jednom ispovjedila kod svećeniak koji em poznaje. Malo je čudno, ali mi je s ruge strane bilo drago da je doznao nek stvari koje su me bolje "objašnjavele" u nekim našim zajedničkim druženjima. Ali sa rodbinom to moza i niej tako...Ove priče o staroj gardi svećeniak koji su klinciima tjerali strah u kosti su mi užasne.)))
    vjerujem pagy da sve napisano djeluje i komično. Meni ej bilo nekako čudno, drukčije, zbog više stvari....Nego, ovo s jezikom je zanimljivo pitanje. Kada se molim na njemačkom, onda i mislim na njemačkom ako potpuno razumijem što govorim. A inače spontano mislim uglavnom na hrvatskom. Ali zna mi se dogoditi da o nekims stvarima koje trenutno rješavam ili se bavim na njemačkom, razmišljam isto na njemačkom, kao neki monolog...Ali više u svjesnom ili namjernom obliku. Nisam još sanjala na njemačkom, barem se ne sjećam...

    avatar

    05.12.2006. (23:13)    -   -   -   -  

  • ledena

    Uh, meni je ispovijed uvijek pomalo traumatično iskustvo. Ne snalazim se tamo, teško mi je pričati nekom tko samo napola sluša ono što me muči. Volim sudjelovanje, suosjećanje, dobru, pozitivnu riječ, možda savjet...Ovo naše doba...ma sve je nekako hladnije, distanciranije, kao sterilizirano. Pa mi i ta ispovijed tako djeluje. A vjera je prvenstveno stvar srca, ne mogu je doživljavati drugačije. Pa mi u skladu s tim i ispovijed mora biti takva. Ako nije..ne znam, ne osjećam se dobro..

    avatar

    06.12.2006. (13:56)    -   -   -   -  

  • ljelja

    Meni su svećenik i šiba skoro sinonimi. Uzalud sam odrasla?, sazrela? i tako to al što jes, jes prvo čujem fijuk šibe. Ne, nije mene, bila sam dobra ali mi se nije svidjelo što nemirnog Vlaha i Mariju šiba. Pa se držim podalje.

    avatar

    06.12.2006. (14:34)    -   -   -   -  

  • Rib@rnica

    Mono nebih ništa o tome znao reći jer ne znam ni jedan strani jezik. Mislim ne toliko da bih se znao moliti, već samo po naški.I ne predstavlja mi nikakav problem ispovijediti se.Nije mi nelagoda, jer se radi o nepoznatim ljudima kojima se otkrivam,pa ako netko sa strane i sluša, njegov problem. Svečenik neće nikome reći za moje grijehe, pa zato se ni malo ne sekiram. Bio bi problem kako netko prije mene reće da mi je svečenik iz obitelji, ali tada bih se ispovijedao drugdje i opet problema nema...Pozdrav tebi i nadam se da ti je u kuću ušao prije Sv. Nikola a tek onda Krampus, a ne obratno...Pozdrav...

    avatar

    06.12.2006. (19:25)    -   -   -   -  

  • Nilo

    Nisam bila stvarno odavno na ispovijedi, negdje otkad su počela moja premišljanja vezana uz vjeru, a i ono što mi je ostalo u pamćenju i nije nešto pohvalno. Nekako mislim da bi svećenik trebao biti kao psiholog (ne doslovno, naravno), ali barem po pristupu i zanimanju za osobu koja je došla na ispovijed. Svakako netko sada može reći da ima svećenika ovakvih i onakvih, ali to mi nije nikakvo opravdanje jer ima i psihologa ovakvih i onakvih ali svi su uglavnom profesionalni i znaju slušati. Tako da bi možda i Crkva u obučavanju svećenika trebala malo više pažnje tome posvetiti. Što se tiče jezika, bila sam u sličnoj situaciji i mogu ti reći da nema bolje vježbe za učenje jezika od razmišljanja na tom stranom jeziku. A to nekako kao da dođe spontano. I tada se nikako ne smije odbacivati. Vjerujem da je slično i s molitvom. U svakom slučaju, vježba čini majstora. Pozdrav.

    avatar

    07.12.2006. (19:27)    -   -   -   -  

  • cajkarosica

    ....e hvala... na komentaru....

    avatar

    07.12.2006. (20:39)    -   -   -   -  

  • cajkarosica

    ... hehe ... i moj blog je hepi... zbog čestitki....weeeeeee

    avatar

    07.12.2006. (20:40)    -   -   -   -  

  • cajkarosica

    Ajd navrati još koji put ako hočeš.....

    avatar

    07.12.2006. (20:40)    -   -   -   -  

  • cajkarosica

    imam novi post sada!!!!!

    avatar

    07.12.2006. (20:41)    -   -   -   -  

  • cajkarosica

    Ajd idem ja sad...........

    avatar

    07.12.2006. (20:41)    -   -   -   -  

  • MonoperajAnka

    ledena, razumijem te...ni ja se ne upućujem često. Premda mi je drago nakon što se i tako ispovjedim. Ipak mi to pokrene neke zakržljale duhovne mehanizme)))
    ljelja, stvari su se ipak malo promjenile. Ako ništa drugo, šibe više nisu u opticaju. Mislim da je stvar u tome želi li se čovjek oko nečeg potruditi ili ne. Jer i neke druge institucije ili ljudi nam znaju ostati u ružnom sjećanju, ali ako im nikada više ne damo šansu, nećemo niti doznati je li nešto dobro za nas ili ne )))
    Franc, vidim da ti nemaš problema sa ispovjedanjem. Baš lijepo. A kod nas su Krampus i sv. Nikola došli zajedno. Takva nam je trenutna situacija...Pozdrav i tebi
    Nilo, na bitnu si stvar upozorila. Iako ju ja smatram i pomalo zbunjujućom i to utoliko što mislim da može biti i opasno ako se pomješaju principi psihologije sa vjerom. Naime, vjera je stil života, a ne prvenstveno neki "lijek" za popravljanej naših emocionalnih stanja. Premda je naravno to u nekoj konačnici povezano. Pa se čovjek nakon teških previranja, ispitivanja savjesti (što ne mora nužno biti ugodno i uglavnom i nije) tek oslobodi i pronađe neki mir (ili ne, ako se nije odlučio biti iskren sam sa sobom). A onda je takav čovjek vjerojatno i emocionalno zdraviji i sretniji. Ali metode odzravljena emocija i savjesti nisu iste. Po meni bi vjera trebala biti prisutna kroz molitvu i zagovor, ispitivanje savjesti i sl. A psihološke ili psihosomatske probleme bih prepustila psihologiji ili prihoterapiji. Utoliko možda i nije presudno da svećenik ima nužno "psihološki" pristup. Ali to ne isključuje dobronamjernost, pažljivo slušanje, pa i suosjećanje. Inače, doživjela sam i jednu psihologicu koja je za vrijeme našeg razgovora, odgovarala ne telefonske pozive i svako malo prekidala moje izlaganje osjećaja. Tako da ne bih radila te strukovne razlike. Nisu niti svi psiholozi profesionalni. Stoji to da bi i Crkva trebala više pažnje posvetiti tom pristupu kod ispovjedanja i li komuniciranja s ljudima. Ja sam samo htjela napraviti distinkciju od psihologije, jer ima svećenika koji su vrlo popularni jer vjeru predstavljaju kao "lijek", a meni osobno se to ne svđa.
    Ovo za molitvu i razmišljanej na stranom jeziku si jako lijepo napisala i hvala ti na ohrabrenju...Pozdrav majstorici od (za sada barem) učenice, po tom pitanju.
    antonija, dijete...pobogu, što mi uradi od komentara. Doći ću do tebe i neću brisati te silne poljupce, jer su to ipak tvoji dobronamjerni komentari...ali ću te upozoriti da barem u ne-virtualnom životu ne dijeliš te silne puse onima koje ne poznaješ dobro. O.K?
    Pusa

    avatar

    08.12.2006. (14:36)    -   -   -   -  

  • ljelja

    Mono draga, nisam zanijekala vjeru.

    avatar

    08.12.2006. (15:28)    -   -   -   -  

  • Nilo

    Apsolutno se slažem, Monoperajanka, sa ovime što si napisala. Vjerojatno sam se nespretno izrazila jer nisam ni mislila izjednačavati svećenike i psihologe. Ja sam inače bila kod par psihologica i stvarno su bile divne (što se tiče slušanja i pažnje koje su mi posvetile) i nekako sam na to svoje iskustvo ciljala. Psihologija i vjera se dakako ne mogu izjednačavati, ali barem taj pristup i slušanje bi mogli biti zajednički. Psihologicu koju si opisala smatram krajnje neprofesionalnom i sigurno da takvih ima još. Ali meni je "psihološki pristup" to nešto što nema nužno veze sa podjelom na emocije i savjest, nego sa načinom slušanja sugovornika. Znači, kvaka u terminologiji.:) No kako se svi ipak ne rađamo s njime, negdje bi ga trebalo naučiti. Kako psiholog, tako i ispovjednik. A ovo 'majstorice'...hm, hm...:)) Pozdrav.

    avatar

    08.12.2006. (19:46)    -   -   -   -  

  • mosor2

    Hm, ispovijed, eto stvari koju nisam nikad probao. Moram priznati da vjerujem u grijeh, savjest, razgovor i kajanje, ali ne i u boga i oprost, što moralne dileme samo čini težima. Kršćani su iznašli elegantan način za pomirenje sa sobom. Na žalost, kod mene ne radi.

    avatar

    08.12.2006. (22:52)    -   -   -   -  

  • jja

    Uz takvu pokorui, nisi puno grijesila ;-) Uskoro ce uvesti i pokoru putem maila ;-) Zadnji dio teksta mi se posebno svidio. U to ime idem off.

    avatar

    09.12.2006. (11:58)    -   -   -   -  

  • MonoperajAnka

    ljelja, nisam to niti mislila...i sama zazirem od nekih dijelova koji sačinjavaju vjerski život, pa sam tako mislila i na taj dio o svećenicima i šibama. Meni teško padaju poneke propovjedi, pa se znam pokupiti ili više ne dati šansu nekom svećeniku koji mi se u tom pogledu "zamjerio"....Ipak mislim da bih trebala dati šansu nekome i drugi, treći put. Na to sam mislila. Naravno da to ne mora značiti otpadanje od vjere. )))
    Nilo, potpuno se slažem, oprosti na inzistiranju, ali nekda stvari tako postanu jasnije (barem meni))))
    mosor, vjeruj mi, da taj načina (barem meni) nije ni lagan, ni elegantan. Možda tako djeluje sa strane ako se promatra kod ljudi kojima zapravo takve stvari znače samo formalnost. Inače, za ovakvu kombinaciju kada netko vjeruje u savjest, ali ne i u Boga preporučam bilo koju knjgu (ja sam pročitala "Savjest" mislim da se autor zove Kozelj) koja dokazuje Božju opstojnost baš preko ljudske savjesti. ..tzv deontološki dokaz Boga. Jako zanimljivo)))
    JJA, očito nisam baš niti sve uspjela izreći kao što bih to na hrvatskom, pa je možda to i tajna tako "tanke" pokore. Dobro je napraviti povremeno "Off"...Uživaj

    avatar

    09.12.2006. (23:08)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...