Komentari

majstoricasmora.blog.hr

Dodaj komentar (31)

Marketing

  • playera

    Prijateljice majstorice, sretan ti rođendan!
    Neka jedine suze na tvojem licu budu "lukavice" i sretnice, jer kuhati i ljubiti se mora :)

    Hvala ti i što me spominješ u svojim postovima.
    Razveselim se, ponosna sam zbog toga.
    Nagodbe...nakon ljubavi. Ali majstorice, može li iz nagodbe nastati ljubav?

    avatar

    24.10.2006. (19:31)    -   -   -   -  

  • zmajka

    Opet me tjeraš da mislim!
    Ti....
    Poslije napornog i zagušljivog radnog dana, koji još traje...
    Ima tako trenutaka kada pomislim da sam imala sreću i dobila sudbinski spoj, i ne valja zahtijevati stalno savršenstvo. Ionako sve dosadi...
    Ali, daj mi da još mislim...
    Možda nešto i smislim

    avatar

    24.10.2006. (20:10)    -   -   -   -  

  • misko

    U potpunosti se slažem! Da nije tako, ne bih imaoo čemu pisati, zar ne? Pozdrav!

    avatar

    24.10.2006. (20:33)    -   -   -   -  

  • zmajka

    Npr. zašto bi sudbinski spoj dvije duše morao isključivati jednu platonsku, pardon-trubadursku, ljubav?

    avatar

    24.10.2006. (20:42)    -   -   -   -  

  • aquaria

    SRETAN ROĐENDAN!!! Žalim zbog zakašnjenja, no za dobre želje nikad nije kasno :)))) Imam pitanjce u vezi kriterija - kako ćemo procijeniti je li netko uistinu sreo pravog životnog partnera, možda neka veza, neki brak izgledaju sasvim obično, no oni znaju da nesavršeni kakvi su stvoreni savršeno pristaju jedno uz drugo. Ili, što je s trajanjem veze ili braka, godinama savršen brak urušava se kao u playerinoj priči, jesu li partneri zato manje savršeni, nije li im i krah bio namijenjen kao životno iskustvo... Nisu li platonske ljubavi, što god pod tim podrazumijevali, samo odraz nečijeg prebogatog emocionalnog života, izljev čuvstava prema nekome, bez želje da sve prijeđe u domenu tjelesnoga... Jesam li zabrazdila? Pozdrav i laku noć želim :)))

    avatar

    24.10.2006. (22:17)    -   -   -   -  

  • Majstorica s mora

    Cure, vi ste meni genijalne...umjesto odgovora postavile ste mi stotinu pitanja...meni, koja pita vas, jer ni sama ne zna odgovor...jedino je miško bio direktan, a mi žene izvrdavamo, to je zaključak, bar do sada.

    avatar

    24.10.2006. (22:54)    -   -   -   -  

  • kora-kri

    Zene uvijek vrdaju, i malo kompliciraju, to nam je u krvi. I nadugo i nasiroko objasnjavaju, i rijetko su konkretne, puno je toga izmedju redova. Muskarci su puno jednostavniji. Uglavnom. Ali valjda tako treba biti da bi svijet funkcionirao, tko bi znao.
    Na tvoje pitanje necu dati odgovor, ne sada. Moram malo razmisliti a sada sam vec preumorna. Sutra je novi dan, jutro je pametnije od noci. A ja ga lupetam, tako mi doslo.

    avatar

    24.10.2006. (23:19)    -   -   -   -  

  • atlantida

    Neka ti je sretno i veselo! Moja želja bila bi da ti roman doživi svjetlo dana, da požanješ uspjeh i nastaviš hrabro u svojim stremljenjima:))))
    A ljubav... ah...moja sister mi je jednom rekla da je ljubav odluka, iako MORA biti kemije, znači ljubav je definitivno organsko-kemijsko-duhovno-misaoni spoj, što znači, u labos s njom i bacimo se na proučavanje:))))

    avatar

    24.10.2006. (23:54)    -   -   -   -  

  • lucija9

    draga majstorice, već smo ušli u sutra. Kasno sam se vratila doma. Bila sam u Gavelli i gledala sam od Čehova "tri sestre". Poklopilo se da mi troje raširimo temu u komentarima na mom blogu i pridruži se Čehov sa "tri sestre". Za sada laku noć ti želim i komentar ću napisati sutra. Napisala sam ukratko što želim, što očekujem i što je moguće da se dogodi i ispala je sapunica iz pera Erice Jong, pa sam uklonila. Vrijeme mi je za čokoladu!

    avatar

    25.10.2006. (00:57)    -   -   -   -  

  • borgman

    pa ljubav kao jedan od pokretača svijeta ne bi bila dobar pogon da je konačna. Pa upravo to što je rijetka "savršena" pokreće nas dalje i dalje u nezahvalnoj potrazi sa "svojom drugom polovicom". Netko će te svoje emocije pretvoriti u pokretačku, a netko u negativnu energiju, ali to je sudbina svih energija ovoga svijeta. Na kraju je to sve jedna velika ravnoteža, željeno i dobiveno, poklonjeno i izgubljeno, izgubljeno i nađeno. Gdje ćemo mi staviti svoje malo zrnce ljubavi i kome ga pokloniti, na kraju bude samo jedna od odluka, i iako smo uvjereni kako je "najvažnija" to je samo jedna od odluka , nas malih i nesavršenih živih bića, koja u svom genetskom kodu, Znaju Voljeti :-P

    avatar

    25.10.2006. (03:29)    -   -   -   -  

  • katrida

    ...........znam za simpatije, ali za pravu ljubav neznam, jednom sam napisala u nekom komentaru da ne priznajem pojam nesretna ljubav jer ljubav može biti samo sretna ili nije ljubav.............kako volim donositi zaključke iz svojih životnih spoznaja.......a naši životi su , zahvaljujući ratu, siromašni društvenim događanjima i samim tim i spoznajama o pravim ljubavima............možda su to oni parovi koji šetaju i razgovaraju i koda su obavijeni nekim nevidljivim fluidom , a 20 ili 30 godina u braku.........

    avatar

    25.10.2006. (06:39)    -   -   -   -  

  • katrida

    .......da,slažem se sa Ernestom......

    avatar

    25.10.2006. (06:41)    -   -   -   -  

  • lucija9

    @draga majstorice, obećala sam odgovor na tvoje pitanje, ali odgodit ću. Najprije ću odgovoriti arminu da mi misao ne pobjegne i raduje me što u biti isto mislimo. ( nemamo što misliti, kad je to tak! Kaj ne?). Nego ovo naše bloganje je ozbiljna i kvalitetna polemika, prosim lepo, i nedavno negdje pročitah kako pravedno društvo ne čini vlast, jer vlast je vlast, nego da treba biti u stalnom nastojanju jačati moć učinka, koja bi bila društvena moć! Možda mi izbistrimo naše sumnje i dileme i eto našeg priloga za taj vrli svijet. (svijet je slap…što u njem znači moja mala kap…?) Nego danas imam kavicu i piće sa škvadrom iz gimnazije. Razlog nije godišnjica, nego je grupa naših forezinčara iz razreda spojila naša snimanja s naših godišnjica i spojila ih na DVD. Zamisli radosti imati na jednom mjestu sve te frizure, haljine, naših dječaka kako nam komplimentiraju…? Razrednica je jednom u govoru rekla otprilike ovako: dečki kad gledam naše djevojčice vidim kako ste pogriješili što ih niste oženili. Ne bi bilo rastava i laganja jer bi dobili za uho i bili bi ljubljeni.
    Među njima je i moja platonska ljubav. Bio je najljepši i najtiši. Volio je poeziju i šetnju… i znojili su mi se dlanovi…i umiješa se između nas najljepši ali bučan, pjesnik autor i povede me u svoj blještavi performance …i to je moja prva ljubav…čije gorčine se još nisam oslobodila. A moj Platon? Danas je on nestašni, brbljavi lovac na djevojčice. Da ću ja kratko, a evo komentara za zadnji i predzadnji post! Nego evo tebi nove teme: zašto dobre djevojčice biraju loše dečke?

    avatar

    25.10.2006. (13:39)    -   -   -   -  

  • lucija9

    samo jednom se ljubi?, svaki puta je samo jednom, prava ljubav je svaka dok to ne prestane biti dok se ne sretne svoja polovica, ne nađe, jer naći možemo samo ono što smo izgubili, rekli su pameniji od mene. Idem u dućkas, možda sretnem?

    avatar

    25.10.2006. (13:47)    -   -   -   -  

  • playera

    Imaš pravo. Izvrdavamo :))
    Ali to je zato što smo sposobne toliko voljeti.
    Nikad nisam ljubav uzimala zdravo za gotovo. Jer sam čeznutljive prirode.
    Kao da mi je srce od leptira, a duša ih hrani.
    Nemoj me krivo shvatiti, imam ja svoju Jedinu Pravu LJubav.
    Samo mi se ponekad čini da me je zaboravila.
    Pa dok joj uvijek iznova dajem šansu da mi bude Jedina, leptirići polete :)

    avatar

    25.10.2006. (19:43)    -   -   -   -  

  • katrida

    .............zašto dobre cure biraju kretene ?.....e, to je interesantno.......

    avatar

    26.10.2006. (06:47)    -   -   -   -  

  • Gali

    Uha. Ovo je stvarno teško pitanje.
    Ne slažem se u potpunosti. Možda da je takovih susreta jedan na 5, da, ali jedan na deset tisuća ili više, mislim da ne. Ustvari, mislim da ga svatko doživi, jer postoji srodna duša sigurno, negdje na svijetu, samo, možda taj susret niti ne primjetimo, pa prođe pored nas. Nemam pojma, stvarno....

    avatar

    26.10.2006. (07:24)    -   -   -   -  

  • gospe

    sretan ti rodhenadan u zakasnjenu.. :)
    Hm, mozda se samo jednom iskreno ljubi... mislim da se slazem sa Ernestom... ne znam :)
    Lijepe misli....

    avatar

    26.10.2006. (21:28)    -   -   -   -  

  • Jana

    ISTINA,MALO LJUDI NADJE LJUBAV SVOG ZIVOTA....A ZASTO JE TO TAKO....NEMAM ODGOVORA...

    avatar

    26.10.2006. (21:40)    -   -   -   -  

  • piskaralo Tixi

    Ako se stvari postave na taj način ispada kako je pronaći pravu, istinsku ljubav lutrija....

    avatar

    27.10.2006. (06:02)    -   -   -   -  

  • mrtvipisac

    Nikad nisam poželjela napisati duži komentar nego sada. A forma je tako skučena da se osjećam kao da si me uhvatila u trapulu. Reci sve, al reci kratko. Majstorice, provokatorice, igračice!

    O ovome su knjige napisane; počevši od one prve do one koju ovog trenutka netko negdje piše. Sve se vrti oko tog sudbinskog i zapisanog a, vidi Majstorice, ja mislim da nije zapisano apsolutno ništa. I da je sve promjenjivo. Samo je stvar naše potrebe i snage da ostvarimo i više od jedne ljubavi na milijun. Prepoznajemo druge cijeli život i dajemo im se. Na razne načine. Ne samo ljubavnički. Čak i u samo jednom životu, dogode se mnoge ljubavi. I svaka je savršena na svoj način jer su se senzibiliteti prepoznali u istom trenutku. Ali, evoluiramo. Mijenjaju se senzibiliteti. Mijenjamo potrebe. Idemo dalje. Tražimo savršeno. Čini mi se da je sretan onaj koji savršenost prepoznaje u trenutku. Bez iluzija da je život jedna neprekinuta ekstaza. Jer nije. Ali zato ima pregršt ljubavi.

    Tko može prezrijeti jednu primitivnu ljubav, zasnovanu na jelu, piću, radu i jebanju? Tko joj ima pravo zamjeriti njenu šupljikavost i manjak estetike, umjetnosti, sluha, vida, osjećaja za išta? Jer, ona je sama po sebi lijepa. Ljubav tu nije tražila puno da bi se ukotvila između dvoje ljudi. Ne umanjujem takvu ljubav. I ne mislim da se međusobno prepoznavanje događa rijetkima. Ono se događa. Nisu ljudi toliko nesretni u ljubavi koliko neki razmišljaju na krivi način. Ernest je to stanje nepotpunosti nazvao stanjem nezadovoljstva i trajne sjete. Ne mora nužno biti nezadovoljstvo. Ali, svemu tome bih još dodala i neosvještenost i pomirenje.

    Slažem li se s Ernestom? Da jer zna o čemu govori. A ne, jer je isključiv.

    avatar

    27.10.2006. (13:55)    -   -   -   -  

  • mrtvipisac

    I još ... iskrena isprika radi duljine komentara. Ponijelo me. :)

    avatar

    27.10.2006. (14:06)    -   -   -   -  

  • grintavac

    Mislin da svi mi negdi na svitu imamo svoju srodnu dušu...i da stvarno triba sriće da do nje i dodeš..zato uz dvoje normalnih ..tolerantnih..ne zamornih i zahtjevnih možeš reć da si našla ili našao ono pravo...

    avatar

    27.10.2006. (15:28)    -   -   -   -  

  • ·´`·.Angel with broken wings•·.·´`·.·•

    ej kako je adresa toga : HIMALAYA----...????

    avatar

    27.10.2006. (16:55)    -   -   -   -  

  • rU

    sretan rođendan, majstorice! kasnim s čestitkom, no bila sam na putu. a za dobre želje ionako nikad nije kasno.
    ne znam što je istina, kad je ljubav u pitanju. no, vidim kako se ona nekim ljudima dogodi više puta, nekima samo jednom ... a nekima nikada. i da to ne biva prema nekoj "vrijednosti" ili "zasluzi". ne vjerujem baš u sudbinu ... pa onda mislim kako to možda ovisi o spremnosti, izboru, riješenosti ... dopustiti sebi voljeti i biti voljen(a). smatrati sebe vrijednom ljubavi i spsobnom uzvratiti je. početak je, mislim, u toj odluci ... a potom .... tek potom si otvaramo šansu ... da se ljubav uopće može dogoditi.

    avatar

    27.10.2006. (20:01)    -   -   -   -  

učitavam...