Komentari

81828.blog.hr

Dodaj komentar (25)

Marketing

  • kora-kri

    O draga moja, jako mi je zao sto se tako osjecas. Ne bih te sada htjela podrzavati jer mi se cini da bi se osjecala jos gore. Ovo za brata je prestrasno, gubitak koji vise nikada neces moci nadoknaditi. Smrt je jedina konacna stvar, tu vise ne mozemo nista, jaca je od nas. Zato je to nesto sto mene osobno izludjuje, ne daje nam mogucnosti, nikakve. Nema borbe, sanse, nema nista. A jos povrh svega si tako daleko...... Ne znam, ali meni se cini da ti iz dana u dan sve vise patis i da sve to skupa ima sve manje smisla. Bojim se da bi mogla upasti u nekakvu depresiju, vjeruj mi da to uopce nije tako tesko. Neces ni primjetiti, jednostavno bi se moglo desiti. A povratak je dugotrajan i mucan, takva ne bi bila od nikakve koristi nikome, najmanje svojoj djeci. Probaj trezveno razmisliti o svemu, mozda porazgovarati sa svojim muzem o tome kako se osjecas, vidjeti kako se osjeca on, mozda bi zajedno mogli naci nekakvo rjesenje koje bi bilo bolje za sve skupa. Ucini nesto prije nego bude kasno. Ne zelim biti nekakva "ptica zlosutnica" ali iz tvojih postova se da naslutiti da nisi dobro. Zato reagiraj, bori se, imas zasto. Imas svoju djecicu, svoju mamu, drage ljude koji te vole, sigurno postoji neko rjesenje. Ja ti zelim da ga nadjes cim prije.

    avatar

    10.10.2006. (21:44)    -   -   -   -  

  • katrida

    ........ja vjerujem da razgovarae, da imaš razumjevanje i podršku ne bi ni padala u depresiju............strašno je koliko je nama ženama potrebno razumjevanje........traži 1 sat razgovra tjedno i neka te čuje što govoriš-jer kad se prođe granica šutnje, nazad se, na razgovor ne možeš vratiti..........pozdravić........

    avatar

    11.10.2006. (08:27)    -   -   -   -  

  • hotmama

    ma grozno je sto si izgubila svog brata i nisi se s njim mogla ni posljednji put pozdraviti. ne znam sto da ti kazem, ali nadam se da ces uskoro biti bolje. jedan veliki pozdrav i hug!

    avatar

    11.10.2006. (12:57)    -   -   -   -  

  • neki me zovu anđelom....

    eto,ti si još jedan primjer kako nije zlato sve što sija,kako nije otići tamo to i gotovo,a život ne znam ,vjerujem u sudbinu i da će ti se stvari jednom same posložit na mjesto.Sad ti je trenutno jako teško,ja bih inaće gore poludila,moram priznati i nikad nisam imala ni želju ni mogućnost da idem van,ali tebi se to desilo,a tako je valjda moralo biti.
    Znam da te može mučiti sto stvari,ako pomisliš na povratak,ali ja ti nemam pravo reći,aj vrati se, pa borili se tu il tamo,sve isto,kad nemam pojma kako ti je i kako živiš i zašto si otišla.
    Ne,nemoj mi ni govoriti.To je tvoja privatna stvar.
    Najgore mi je to za brata,užasssssss..............samo ti tu mogu reći,plači i isplači se kad god znaš i kad god možeš.......
    Ajde malo,digni glavu,biće bolje,mora biti.Uvijek se misli na djecu,pa ti ona često skrenu misli i zaokupe te.
    Pozdrav ti šaljem::)))

    avatar

    11.10.2006. (16:06)    -   -   -   -  

  • neki me zovu anđelom....

    da i sad sam vidila korin komentar u svezi depresije,sve što je rekla potpisujem,jako se lako upadne u nju,a teško izlazi.............poduzmi nešto...bar prošeći do doktora....nije to nikakav bauk...........pusa:::)))))))))))))))

    avatar

    11.10.2006. (16:10)    -   -   -   -  

  • Majstorica s mora

    Jako me rastužio tvoj post, ovo što pišeš o bratu i svojima...vidim da te ubija nostalgija, da si baš vezana za obitelj, ima onih kojima inozemstvo i udaljenost ne padaju teško, ali to nije tvoj slučaj. Mislim da bi vjerojatno bila bolje da imaš posao jer bi bila zaokupljena drugim mislima, ali teško ga je sigurno naći uz troje male djece. Moj savjet je također da pokušaš razgovarati s mužem, pa mora shvatiti kako ti je i što misliš...vjeruj mi da ste ovdje, isto biste se snašli i imali toliko, jer ni tamo baš ne cvjetaju ruže. Ja sam bila godinu i pol u Italiji u doba rata na specijalizaciji, ovdje su nam plaće bile nikakve i još ta crna atmosfera, ali kad su mi ponudili posao sam se odlučila vratiti, jer me ubijala pomisao da neću biti uz svoju majku kad joj zatrebam. I uvijek sam se osjećala strancem, bez obzira na poziciju koju sam imala, i bez obzira što je Italija jedina zemlja u kojoj bih mogla živjeti, dovoljno blizu i sličnog mentaliteta. Oprosti ako ti dodajem sol na ranu, stvarno ne bih željela, ali ne znam što bih još rekla.

    avatar

    11.10.2006. (16:52)    -   -   -   -  

  • zmajka

    Pusti sve, vrati se doma. Da su ne znam kakvi novci, koliko ti vrijede kad krvariš iznutra?
    Odlaze ti najbliži a ti patiš ko zvijer u tuđoj zemlji. Oprosti mi na slobodi izričaja, ne mogu ti ja ništa pomoći, samo te upitati, da li zaista znaš čemu se tolko žrtvuješ?
    Iz redova koje pišeš vrišti samo-bol...

    avatar

    11.10.2006. (22:43)    -   -   -   -  

  • slatko grko

    Žao mi je zbog tvog brata,ma mi je još više žao zbog tebe što toliko patiš i osjećaš nostalgiju,pridruživam se Zmajki vrati se kako znaš i umiješ,bolje manje a slađe.

    avatar

    11.10.2006. (23:34)    -   -   -   -  

  • Syrenica

    ..ah.. poprilicno sam se rastuzila citajuci tvoj post.. vjerujem da ti nije nimalo lako.. moja teta otisla je pred dosta godina u Kanadu i sad kad citam ovo za tvoju djecu, sjetim se bratica koji jos nikad nije bio ovdje niti smo se vidjeli uzivo.. zalosno, ali zivotni putevi su takvi.. drzi se i ne daj da te depresija obuzme.. nadam se da ce se stvari srediti i da ce se sve dobro svrsiti, i za tebe i tvoju obitelj.. vjerujem da odbrojavate dane iako je plan doci tek sljedece ljeto.. drzi se..
    pozdravcic ti veliki!

    avatar

    11.10.2006. (23:37)    -   -   -   -  

  • meani

    Slažem se sa zmajkom. Sjedi s mužem, stavite sve karte na stol. Ne znam možda je on zadovoljan, ali mu svakako daj do znanja da ti nisi. Ulaži u vaš odnos jer samo zajedno možete naći rješenje. Nije u Hrvatskoj bajno, ali ako imate neka znanja i iskustva, uz pomoć obitelji bit će vam dobro. Čini mi se da se i tamo satirete da bi nešto stekli, pa možete i ovdje.

    avatar

    13.10.2006. (09:19)    -   -   -   -  

  • baca iva

    Draga moja Vranovko, sve što doživljavamo memorira mali mozak. To je kao nekakva arhiva "filmova" koje nam se u snovima vrte. Znaš da se kod nas kaže:"Što se babi smilo, to joj se i snilo!" Eto ova naša narodna poslovica objašnjava tvoj san. Ovako ključni i teški doživljaji se teško brišu iz naše podsvijesti.I ne trebaš puno da te netko podsjeti na to što si možda vremenom samo malo dublje potisnula u podsvijest. Razumijem tvoju bol. Ali nemoj očajavati. Nemoj da to osjete tvoja djeca. Razgovaraj s mužem, razgovaraj s bilo kime samo nemoj taj svoj teret držati samo za sebe. Slažem se s Morenzom; puno podrške, posebno u ovakvim trenucima, imaš od svih nas! Lijep ti i veliki pozdrav šaljem i spokojan vikend želim!

    avatar

    14.10.2006. (00:56)    -   -   -   -  

  • u ime...

    Nadam se da je ovo samo jedno kratko razdoblje nostalgije. Uvjeti život mogu biti bolji ili lošiji, no život treba osmisliti tamo gdje jesi. Ima ljudi koji žive daleko a ipak su uspjeli izgraditi svoje gnijezdo, ima ljudi koji žive uz svoje najbliže a daljina među njima je nepremostiva.
    Razmislite što zaista želite. Svaka odluka koja se u životu donose, može se i promijeniti. Dok si god zdrava i pokretna - imaš sve konce u svojim rukama. Nekada ih je teško vući, istina, ali nije nemoguće. Glavu gore draga. Ima jedan aforizam koji kaže: ne mijenjaj podneblje, nego sebe. U nadi da ćeš vidjeti sve dobro koje te okružuje, u nadi da ćeš doći do zaključka što je za vas najbolje... ostavljam ti veliki pozdrav, pusu i zagrljaj podrške. Hrabro! Nikad nisi sama.

    avatar

    14.10.2006. (07:57)    -   -   -   -  

  • ljubica

    U svim teškim trenucima života vjera mi je dala snage za dalje..Tako je kako je - uvijek može biti i gore..Pokušaj naći pozitivne strane..Ne mislim da se trebaš prepustiti, ali pokušajte razgovarati i odvagati ZA i PROTIV..
    Vjerujem u Život poslije ovoga..Tvoj brat pazi na tebe i tvoju obitelj..
    Ne daj se, draga moja prijateljice, mislim na tebe !!

    avatar

    14.10.2006. (17:26)    -   -   -   -  

  • katrida

    ........draga varošanko i ja sam prvu godinu guštala šta rade, ali nakon dvi godine buke i prašine svaki sljedeći dan mi je mrak..........pozdravić i sunčane dalmacije........

    avatar

    17.10.2006. (16:40)    -   -   -   -  

  • Ja bez maske

    Tužno je sve to doista...želim ti da se nekako prikupiš do sljedećeg ljeta, pa kad dođete u posjet shvatite da trebate ostati. Ovako ste već i zaboravili za te silne godine kako je ovdje, a nekako mislim, bez obzira na neke mane, da se ipak kreće na bolje, ili bar da ni tamo nije sve idealno.

    avatar

    17.10.2006. (18:08)    -   -   -   -  

  • more nade

    Zahvaljujem se na posjeti i komentaru. Nabrzinu sam pročitala samo ovaj post i vidim da smo se obje susrele s gubitkom. Žao mi je što je kod tebe sve tako bolno prekinuto i ... pada mi na pamet što sam čula od jedne majke koja je proživjela pobačaj željenog djeteta... Kaže da se smirila tek kad mu je dala ime i rekla koliko ga voli. Možda nije bilo prilike za oproštaj za tebe i tvog brata, no možda oproštaj upriličiti na neki svoj način. Napisati pismo, upaliti svijeću, isplakati se, reći ono što želiš... Meni je pomoglo što sam godinu dana bilježila svoje misli u word dokumentu pod nazivom NEBO. Bile su to moje misli, koje nisam podijelila s nikim, a opet nisu ostale u meni moje dileme, bol.. sve je izašlo iz mene. Jedno znam: smrt nije kraj. Ona je tek početak. Zato će suze zamijeniti osmijeh i zahvalnost jer je postojao i ikao je rano otišao vjera da živi vječnim životom gdje je daleko ljepše nego ovdje ... Od srca ti želim svako dobro!

    avatar

    18.10.2006. (15:31)    -   -   -   -  

  • lorraine

    O draga moja,nisam ni slutila da ce te onaj moj post baciti u takvu depresiju. Znam koliko patis za svojima. I meni moji nedostaju,ali reala i stvarnost je nesto drugo. Potpisujem Kori u svakoj rijeci i jos mnoge ovdje. Moras razgovarati s muzem, ako mislis da mozes. On je taj koji vam moze zivot ovdje promjeniti na bolje, samo da hoce. A znamo da se moze itekako. Nekima koji ovdje pisu da nije zlato sve sto sija,da istina,nije...amerika je prevelika i normalno da nije isto u svakom kutku zemlje. Treba se prilagoditi djeci i njihovim potrebama,a malo manje onda stavljati u carapu. Znam da to nije tvoja krivica, ali i on mora znati da njima tu i sada mora pruziti bolji zivot a e razmisljati o nekoj kuci u domovini za 20 godina...one trebaju u preschool,one trebaju svoje vrsnjake...znam da moraju znati da imaju babe i didu,no probaj im pricati o nekim drugim stvarima. Hani,ni meni puno toga nije bilo izvedivo,pa smo ipak korak po korak rijesili sve. Moras razgovarati s njim, i potraziti pomoc kakvog lijecnika,pogotovo nakon bratove smrti treba ti to...oprosti,na dugom komentaru, znam da znas moje misljenje o svemu ida je nama lako pricati a tebi tesko to sve izvesti,ali nadam se da ces u nasim podrskama naci snage da isplivas. Ajde,okreni ti moj broj kad god ti treba razgovor. Pusa mila,i cuvaj se, djeca te trebaju!

    avatar

    18.10.2006. (15:41)    -   -   -   -  

  • dva

    sve su rekli oni koji su komentirali prije mene.... treba ti i razgovor, i malo domaćih mirisa, i obitelj koja je daleko...al nije daleko slijedeća godina... drž se....

    avatar

    19.10.2006. (13:22)    -   -   -   -  

  • neki me zovu anđelom....

    ej,di si,kako si????jesi bolje???Pozdrav veliki::))

    avatar

    19.10.2006. (17:43)    -   -   -   -  

  • Chicago Chick

    Draga moja, citam te po prvi put, procitala sam nekoliko blogova i jako mi je zao sta ti je toliko tesko. Posebno za brata, koja je to samo tragedija. Meni je isto tesko daleko od kuce; shvacam tu bol, iako mi je najduze bilo da tri godine nisam bila doma. Najteze je ovo vrijeme dok ne doneses konacnu odluku, mislim da ces moci postaviti mnoge stvari u perspektivu kad jednom ponovo vidis svoje ljude i rodni grad. moci ces odluciti da li ostati u HR, vratiti se u Ameriku privremeno ili cak mozda zauvijek. Imam jednu dobru prijateljicu u NJ, ona je tamo vec skoro 5 godina bez da je isla doam, udala se i ima dijete koje je dosad vidjela jedino njena mama kad je dosla u posjetu. javi mi se na mail ako hoces, pa cu ti dati njen broj telefona, milsim da biste imali dosta zajednickom. velik pozdrav i drzi se!:) :) :) :)

    avatar

    20.10.2006. (22:52)    -   -   -   -  

  • Chicago Chick

    Hej, sorry za spelling, pisala sam na brzinu, pa zvucim kao Aljbanjka :)

    avatar

    21.10.2006. (07:51)    -   -   -   -  

  • neki me zovu anđelom....

    kako ide varosanko,jeli bolje,pozdrav ti saljem veliki::)))
    Sto se tice tvojih zelja,ja sam uvjerena da za sve postoji rjesenje,uvijek!!!!,samo mozda treba malo strpljenja.Pusa::)))

    avatar

    21.10.2006. (18:31)    -   -   -   -  

  • Lelin zivot

    Stvarno mi je zao kada citam kako je tebi i tvojima lose. Znam i sama kako je kada si daleko od svojih i kada ne mozes tek tako do njih ili oni kod tebe. Da sam stedila pare koje sam dala za telefon u zadnjih 14 godina mogla sam vilu sagraditi u Sarajevu. Nije mi zao vjeruj mi drago mi je da sam zadnji dan par sati prije njene smrti sa mojom mamom razgovarala i da sam joj rekla da je volim. Od srca se nadam da ce ti dragi bog dati snage da izdrzis sva ova iskusenja i da ce ti ubrzo biti bolje. Amin. Majke mi mi je svaki put toliko tesko kada vidim kako ti je tesko tamo u dalekoj Americi. Ako ti nesto mogu pomoci samo javi. Tu sam za tebe. Puno te pozdravljam, saljem ti pusu i jedan zagrljaj da te malo ugrije i da znas da neko misli na tebe. Lela.

    avatar

    21.10.2006. (21:47)    -   -   -   -  

  • Chicago Chick

    Evo provjeravam jesi li nesto novo napisala, jesi li vidjela da ima puno nepoznatih ti ljudi koji misle na tebe i htjeli bi ti pomoci. Saljem ti velik pozdrav i zelju da dobijes snagu i odgovore koji ti trebaju :)

    avatar

    22.10.2006. (04:49)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...