Komentari

rusalka.blog.hr

Dodaj komentar (8)

Marketing

  • kora-kri

    Caj se sigurno vec odavno ohladio, ali znajuci koliko ti spavas, ili bolje receno ne spavas, nece ti biti tesko popiti jos jedan sa mnom. U ovo gluho doba noci. Niti ja ga ne pijem cesto, osim kad sam bolesna, poput majstorice, ali to je samo zato sto nemam tu naviku. Medjutim u Udinama sam nasla jednu trgovinu gdje prodaju izvrsne cajeve, strava okusa, ima puno orijentalnih. E takvi specificni i neobicni okusi mi se jako dopadaju. Vjerujem da cemo jednom popiti bas takav caj. Neobican poput ovog virtualnog prijateljstva.
    Nastavak romana sam, ovaj put, procitala oko ponoci. Pogadjas i zasto-nisam sama. Bas sam te htjela pitati kud si odlutala od one pocetne radnje, ovo sada mi se cini poput neke druge price, ali pretekla si me i vratila Rose kuci, u svoj ambijent, ostavila si ju da ceka.... I nas. Da cekamo slijedeci nastavak.

    avatar

    12.10.2006. (01:31)    -   -   -   -  

  • rU

    Draga kora, žao mije što nismo zajedno popile " poslijeponoćni čaj". Rado bih ga skuhala - za tebe. No, ni moja Rose, ni ja, ipak nismo online 24 sata. Iako sam u vrijeme kad si post pisala bila još budna. No, sama.
    Vjerujem da ćemo imati prilike popiti i čaj koji nije virtualni. Negdje u budućnosti. Jer naše je poznanstvo ustvari jako kratko. A ipak mi se čini da se poznajemo dugo. I da više nismo samo poznanice.

    Scena je za priču o Rose tek postavljena. Pustit ću da se na njoj "slegne prašina".
    Dan, dva.

    avatar

    12.10.2006. (07:05)    -   -   -   -  

  • Auroraisa

    Žurim,pa te čitam malo kasnije...sada samo pozdrav

    avatar

    12.10.2006. (08:53)    -   -   -   -  

  • Majstorica s mora

    Taman sam htjela napisati da sigurno noćas nisi spavala kad je iskrsnuo novi nastavak, ali si me demantirala... priča je odlična, armin je nešto komentirao (ako sam ga dobro shvatila, jer prelijećem komentare) u stilu da treba da te vodi i ponese radnja dalje pa ćeš vidjeti gdje, ja mislim da imaš već nit prema kojoj ideš...

    avatar

    12.10.2006. (08:54)    -   -   -   -  

  • ledenaicy

    Malo sam bila u zaostatko sa pričom, pa je sad pročitah. Prije bilo kakvog komentara, hvala na pozivu na čaj...obožavam zeleni sa malo vanilije, zaslađen lagano medom i sa malo mlijeka..U mojo obitelji nije bilo "five o`clock" čajeva, no na fakultetu sam počela eksperimentirati i tražiti..i pronašla mnoge koji mi odgovaraju. Ne volim ove nove, voćne, mada i tu ima časnih iznimaka, već više volim tradicionalne čajeve sa tako, malo modnog dodatka, osobito sa vanilijom.
    A što se tiče priče...Obožavam takve priče, obožavam antikvarijate, obožavam slikarstvo, mada sam nedovoljno educirana oko toga. Sve samouko, skupljajući po kojekakvim knjigama povijesti umjetnosti, tražeći po internetu...A ova priča ima tako neodoljivu dražest, sakriveno djelo kontroverznog umjetnika...
    Pitam se samo, zašto je ta slika ostala sakrivena, i kod antikvara, a sada ju skriva i Rose, što se to u njoj krije da ima takvu neodoljivu draž...
    Osobno sam nekoliko puta u životu osjetila poriv da neku sliku kupim i zadržim samo za sebe, jednu koja me je tako privukla sam i dobila na dar, osobno od slikara, sa posvetom...tolika je fascinacija. Tako je i Rose na antikvara prenijela svoju želju i zanesenost slikom...ah, prokletstvo osjećaja...

    avatar

    12.10.2006. (09:25)    -   -   -   -  

  • misko

    Morpheus se sada mora pripaziti: neka se prisjeti, kako sve Rose iako lijepe imaju i trnje...

    avatar

    12.10.2006. (09:29)    -   -   -   -  

  • °~Ignis art~°

    Steta sto toliko moramo cekati sljedeci nastavak! :D

    avatar

    12.10.2006. (09:46)    -   -   -   -  

  • rU

    auroraisa, i ja čitav današnji dan - samo jurim i žurim

    ledena, sad znam čime te ponuditi, kad sljedeći puta svratiš.
    inače, i ja volim vaniliju (ali i cimet i klinčić) - lijepi mirisi. posebno vanilija. no ne volim umjetne arome - već prave. pa ti kod mene u otvorenim posudicama stoje (i šire mirise) hrpice klinčića, štapići cimeta i šipke vanilije.
    a volim nekada vanilijom - namirisati i sebe
    slike mi mnogo znače, pa stalno ponovo proučavam stare i otkrivam nove slikare
    nije ni čudo što slika mora imati značajno mjesto i u Roseinom životu

    misko, taj jadnik niti ne sluti - što mu se sprema

    kao što rekoh, ignis i majstorice , nek se prašina malo slegne
    preludij (i mali interludiji) su gotovi.
    scena je postavljena za glavni tijek priče.
    pa zato, nek se prašina (a nadam se da sam je podigla) - malo slegne

    avatar

    12.10.2006. (19:09)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...