Komentari

samo.blog.hr

Dodaj komentar (30)

Marketing

  • Georg

    Da, neko drugo vrijeme, novi izazovi, mogućnosti i opasnosti - ali ljubav je uvijek ljubav... osjetljiva biljka koju treba dohranjivati svakodnevno i paziti je kao kap vode na dlanu. Danas više nego ikada!

    avatar

    04.09.2006. (23:09)    -   -   -   -  

  • da ti kazem tebi

    Brak ubija (pored svega sto si napisala) ovo (ne)vrijeme u kojem je sve normalno, dozvoljeno i prihvatljivo. Vrijeme u kojem je sve relativizirano; ljubav, seks, mrznja, obitelj, prijateljstvo, interes, pohlepa... Vrijeme u kojem nemamo vremena jedni za druge, mislimo samo na sebe i na svoje potrebe. Ja sam ovo, ja sam ono, ja sam htio, ja sam kupio... Samo JA! Ljudi danas nemaju djecu jer su im naporna!? Ljudi od 30-tak godina bez da okom trepnu izjavljuju kako "jos nisu spremni za djecu". Kad ces biti? Kako ocekivati da ce ti isti ljudi izdrzati u braku. Tesko, jer brak podrazumijeva i ljubav odricanje i zrtvu. Koliko je danas ljudi spremno na zrtvu? Malo, jako malo. Volio bih da mogu biti optimist ali nisam jer u svome okruzenju bas i nemam svijetlih primjera. Kazu da nada posljednja umire. Valjda su u pravu!

    avatar

    05.09.2006. (14:09)    -   -   -   -  

  • MonoperajAnka

    Sviđa mi se kako si to napisala. A i ja sam neki dan razmišljala o tome jer se i moj jedan prijatelj rastaje. Istina je sve što si navela, ljudi puno lakše razvrgavaju brak danas. I ja se slažem da treba sve učiniti da se on spasi, ali ima situacija i ljudi s kojima je to zaista teško. I nisam za to da se to radi baš pod svaku cijenu i vlastiti osjećaj nesreće. Jer osim što djetetu trebaju oba roditelja, trebaju mu sretni i zadovoljno roditelji (naravno ne kao imperativ i uvijek, ali globalno gledajući). Znam ljude koji se pate u braku, nezadovoljni, nesretni i nervozni roditelji jer nemaju snage bilo što promjeniti. Mislim da je problem i u toj pasivnosti i ne-radu u braku koji je jako potreban. Pa onda samo dođe trenutak kada više ništa drugao osim razlaza ne postoji, jer su lljudi postali stranci.
    Vjaerujem da je i prije bilo puno nesretnih ljudi u brakovima, samo nisu smjeli poželjeti vlastittu sreću, već je prvo bila sreća obitelji...a iskreno u tu varijantu ne vjerujem ako svi njezini članovi nisu sretni. Koliko sam protiv "lažne" ili potisnute sreće, toliko sam i protiv samoživih ljudi koji misle samo na sebe. Rješenje? Nemam pojma...nešto što bi možda tvoja baka nazvala "prdnut i stisnut" (po analogiji sa izjavom o braku)...A ja ipak mislim da je uvijek bolje donijeti jasnu odluku. A među onima koji ostaju u braku kao i onima koji izlaze biti će uvijek onih sa većom ila manjoj dozom odgojene savjesti.

    avatar

    05.09.2006. (15:20)    -   -   -   -  

  • silmarien

    ja san razvedena (sretno razvedena) i sve što ti mogu reći je da dvoje ljudi trebaju ostati zajedno dok je ljubavi, razumijevanja i iskrenosti..kada se to naruši najbolje je krenuti svatko svojim putem jer život je jedan i najgore što moreš sebi napraviti je živiti u jednom nezdravom odnosu, dan za danom , godinu za godinom... čovik triba biti sritan- u braku ili ne, u vezi ili samac...bitno je da si sritan i da uživaš u životu..sve drugo je mućenje..pozdrav

    avatar

    05.09.2006. (15:51)    -   -   -   -  

  • Ja bez maske

    Moji roditelji su se razveli kad mi je bilo šest godina i ostali prijatelji... mislim da je i zbog djece bolje tako, bar nisam gledala neslaganja, razmirice, ljubomoru i slično... nastavila sam živjeti normalan život i mislim baš zbog toga po nekim mjerilima bila uspješna... tko zna da li bih u protivnom samo jedva čekala otići iz kuće, kao što su neki od mojih prijatelja. Inače zaista zanimljiva tema o kojoj bi mogli sto godina pisati.

    avatar

    05.09.2006. (16:47)    -   -   -   -  

  • Majstorica s mora

    Brak je dobra stvar ako je dobar. Ako ti netko olakšava život. Ako ti ga otežava, uz današnje obaveze koje svi imamo, onda je najbolje razići se. Pa i zbog djece, da ne gledaju netrpeljivost. Jer strpljenja je kod svih nas malo ostalo.

    avatar

    05.09.2006. (16:51)    -   -   -   -  

  • Koraljna

    Prolazeći kroz ovo ludo razdoblje života, prekida dugoooo godišnje veze, tek sada kad sam ga izgubila skontala sam da mi je bio sve na svijetu. A cili ovi život i sve što nam je donilo ovo nesritno brzo vrime je samo jedna mala karika koja me je odvojila od njega. Sama sebi sam dovoljni krivac ali ne mogu se ne osvrnuti na ovi tvoj tekst koji me je stvarno uzdrmao jer me totalno plaši činjenica da su svi moji prijatelji u zadnje vrime prošli kroz nekakav prekid, razvod, nesretnu jubav i takve stvari. A još me više zabrinjava poražavajuća činjenica koliko brakova završi pred sudom kada se počne dijeliti imovina. Ironično, htjeli smo živiti punim plućima, biti slobodni, i onda kada mislimo da smo sve to nekako ostvarili shvatimo, barem sam ja shvatila, da brak nije posao za dvoje, nego nešto što će dvoje ljudi spojiti u jedno. I ako nisi spreman cili život živjeti s nekim kao jedno, jebote ne ulazi u to. Ne uništavaj sam sebe. Stalno vičem da ja nisam za to, ali zadrhtim kada vidim dvoje starih ljudi kako se inakon 50 godina braka i dalje drže za ruku i vole jače nego ikad prije

    avatar

    05.09.2006. (16:54)    -   -   -   -  

  • Zvjezdane iskre

    Iako sam rastavljena nisam izgubila vjeru u dobru vezu i brak, samo se pitam dokle seže granica trpljenja i što kada samo jedan trpi, i što ako... ma tisuće pitanja...
    Kod mene je samo jedan siguran odgovor - DA dobro sam učinila što sam se udala, jer sam to učinila iz iskrene ljubavi i DA - drago mi je da sam se rastala, jer kada se brak pretvori u farsu, onda te više ništa ne može držati za njega...

    avatar

    05.09.2006. (17:17)    -   -   -   -  

  • the_flowergirl

    Sviđa mi se tvoja baka :) U nedavnoj diskusiji o "snošljivosti" sam izjavila da se nadam ljubavi s onim "dok nas smrt ne rastavi" pa sam između ostalog i radi toga pobrala kritike.
    Padaju mi na pamet još tri razloga sve češćih razvoda: ljudi brak više ne shvaćaju baš ozbiljno pa olako u njega stupaju (a onda ga i olako prekidaju); tijekom života se mijenjamo i ne snađeš se kada se pokaže da nisi dobio što si mislio da si dobio; "the grass is always greener on the other side" uz "you don't know what you've got till it's gone" odnosno riskiranje/razvod braka zbog precijenjene romanse, hira.

    avatar

    05.09.2006. (18:28)    -   -   -   -  

  • maja

    dođoh, pogledah i nije mi jasno otkud ovi nepoznati ljudi. i onda vidim da sam na naslovnici. drago mi je da sam vas navela da podijelite svoja razmišljanja o jednoj tako teškoj temi.

    avatar

    05.09.2006. (18:54)    -   -   -   -  

  • Danika blog

    I ja sam rastavljena, u biti tek sada prolazim tu fazu mada sam vec prije pola godine odlucila otici. Dirnia me tvoj post, istina je sve sta kazes i ja se sada pitan sta ja to stvarno ocu. Biti sa nekin i biti sretna a sta je to sreca, neki bi dali sve za kucu u kojoj sam zivjela, dijamantni prsten koji mi je dao, preslatku djevojcicu koju sam rodila.
    Ali kad stvari krenu naopaku to ti dodje ka lavina, jedan moj krivi potez, 2 njegova, pa opet on ocekuje da cu mu ja procitati misli sto ne znam pa se raspizdi bez veze, pa dodje opet 1 moj, krivi komentar, a on vrati puta tri da se zna ko je gazda, a ja zasutin i trpin u sebi i kuvan, dok opet ne dodje neka situacija da kazen sve sta mi je na dusi, a on ne moze podniti da me je povridia i najradje bi da zamuknen i da mi mekne krpu usta, a kako ne moze onda izbaci 50 rici previse i koja saka u glavu.
    I onda skuzis da je bolje otici jer bi ja zavrsila u ludnici a dite u domu a on u zatvoru.
    Ja bez maske je ostavila odlican komentar, moji se nisu razveli ali nisu ni bas sretni, nije nikad bilo svadjanja ni tucnjave, bila je samo sutnja sa obje strane.
    Mama je uvik mislila kako ce to djelovati na me i brata a tata nije tija ni cuti o rastavi, nek ide kako ide jer ionako mu je zivot u k.
    Izgleda da sve to ostavi traga na djeci i za 10 - 20 godina pocnes razmisljati zasto se meni bas desilo da se moran razvesti, pa ja ne znam pricati jer se kod neme nikad nije pricalo, nikad nisan nasla roditelje da sjede za stolom i pricaju o bilo cemu.
    I zato je nekad bolje rastaviti se, ali isto sam zalosna zasto nije moglo dalje.
    Svi prijatelji daju neke savjete a on je povodljiv i dodje mi da ih sve zgazin jer ni sami ne znaju sta su napravili, a onda opet ako ih toliko slusa i sve dijeli sa njima ja se zaista ne mogu sa time nositi.
    A to je veliki problem danas, svi sve znaju, sve komentiraju, pametuju, pa televizija pa novine.
    Covjek treba zaista biti cvrst i znati gdje ide, osluskivati sve a poslusati samo sebe. . . .

    avatar

    05.09.2006. (19:03)    -   -   -   -  

  • PUŠMIPULI

    Ja sam osam godina u braku i bar sam jednom u mjesec dana pomislila na rastavu. Ponekad zbog stvarnih problema i svađa te nepremostive razlike koja vlada između mog muže i mene, a ponekad samo zato što mi se nije dalo peglati, kuhati, slušati njegovo hrkanje, po stoti put skupljati dlake iz odvoda kade... Koja je poanta? Onaj tko ne želi ostati u braku i koji nije za brak uvijek će naći razloga da ga prekine. Moja je baka 15 godina trpjela čovjeka koji ju je ne samo varao s drugim ženama već i krao njen teško zarađeni novac da bi ih trošio na druge. trpjela ga je jer ga je voljela i jer nije željela da djeca ostanu bez oca i nije željela da budu obilježena (to je vrijeme 50-ih godina prošlog stoljeća). Odlučila se na razvod tek kada su djeca ušla u tinejdžersku dob i rekla - mama, pa ti ovo zaista više ne moraš trpjeti.
    Razvod nakon samo dvije godine zajedničkog života ako nije bilo bilo koje vrste prevare je dokaz da se njih dvoje nisu nikada u stvari voljeli. Jer kad voliš nekoga onda ga voliš bez obzira na njegove mane i bez obzira na to koliko ti ponekad ide na živce. Moj je muž tipični patrijahalac, a ja dolazim iz obitelji gdje su žene pokretači svega. To je BOMBA!!! Ja Purgerica, on Dalmoš. Ja Jane, on Tarzan. Ljudi ne sklapajte brakove na brzinu, ne ženite se i ne udjate se samo zato što ste s nekim u vezi dulje vrijeme. učinite to kad stvarno osjetite da je to to!!!!!

    avatar

    05.09.2006. (19:43)    -   -   -   -  

  • pegy

    Jako mi se sviđa način na koji si ovo napisala. Brak nikad nije bio niti će ikada biti idila i svatko tko u njega krene s tom primisli, vjerojatno i izađe iz njega. I to jako brzo. Mislim da sve što si napisala jesu razlozi zašto je brak nekad bio očuvaniji, ali ipak mislim da je ključ u tome da su se ljudi trudili više podnositi mane drugoga. Ne mislim na mane koje podrazumijevaju batine, jer to NIKAKO ne može biti kompromis, mislim na sve ono drugo što nas smeta kod drugog čovjeka, a što se da potrpiti ili naći zajednički jezik. Problem je što se danas to ljudima ne da, lakše je dići sidro i naći drugoga, nego se truditi. Ja se ipak, kao i ti, nadam da će kad osjetim da je to to, moj brak biti za cijeli život.

    avatar

    05.09.2006. (20:10)    -   -   -   -  

  • SONATA O LJUBAVI

    .. .. nema to nikakve veze s emancipacijom - već s vreDnotama, općim i društvenim.

    Ljudi žive bez ciljeva i ideala... tako i u brak ulaze nepromišljeno. Naime, neki pozornije i podrobnije kupuju cipele - nego biraju životnog partnera. Ljudi srljaju u brak "kao guske u magli", a već sutra skuže da ne znaju ni zašto ni kamo!

    Brak iziskuje zrelost, odgovornost, emocije, za vjernike i duhovnu dimenziju..

    Nažalost, neki su u NOVINAMA PROČITALI - da brak osigurava "sigurnog partnera za sex", a ne nedostaje i promicanje neki SVINGER ili kako se već zovu brakova i parova...

    Ljudi moji KUD PLOVI OVAJ BROD?!?

    Jedno je jasno, KAD POSJEČEMO IDEALE, OSTANEMO NA POGIBELJNOJ VJETROMETINI !"

    avatar

    05.09.2006. (20:38)    -   -   -   -  

  • Život na sjeveru

    Što bi rekla moja prijateljica - ne znam ni za jedan sretan brak pa mi nije jasno zašto ljudi i dalje srljaju u to...

    avatar

    05.09.2006. (21:20)    -   -   -   -  

  • zgdnevnik

    Ma život je općenito bio lakši..

    avatar

    05.09.2006. (22:02)    -   -   -   -  

  • Tenar - awakening

    točke 2,3,6 i 7 definitivno veliki razlog što je ovo ovako... Upravo sam u fazi kad proučavam i pišem sve na temu zaljubljenosti..ljubavi i trajnosti tog fenomena... i nekak mi se sve čini kako neću naći nešto što će trajati vječno.. previše komponenti treba za uspjeh... a one su prisutne kod različitih ljudi i ne možeš ih spojit u jednoj osobi... il možda mi previše težimo savršenstvu...

    avatar

    06.09.2006. (00:45)    -   -   -   -  

  • borivoj

    brak je danas čudna pojava.... pozdrav, boro

    avatar

    06.09.2006. (08:26)    -   -   -   -  

  • pupak svijeta

    Ja bih rekla da je brak u biti vrlo jednostavan ali ljudi su ti koji su komplicirani do bola!!!

    Imala sam veliku veliku sreću što sam u svojoj obitelji vidjela primjer sretnih brakova, od mojih bake i djeda, preko mojih roditelja. Ja sam sad odnedavno udana i iskreno se nadam da ću uspjeti ostvariti ono što čemu sam tolike godine bila svjedokom. No to ne znači da u našoj obitelji nije bilo problema, naprotiv. Kao što si rekla, da i jedno i drugo nisu prešli preko nekih sranja, ne bi bilo ničega od njih. No kad se sve sagleda iz malo dalje nepristranije pozicije, čovjek skuži da se u biti radi o nekim manje bitnim stvarima koje su često prenapuhane i previše im se pridaje važnosti. Naravno, u to ne ubrajam situacije tipa prevara i nasilja, ali one svakodnevne razmirice i situacije kuhajućeg bijesa gotovo uvijek se mogu nadići, treba se samo malo potruditi. I najgluplje mi je od svega kada ljudi koji su godinama bili u vezi nakon godinu dvije braka shvate da "nisu jedno za drugo" ili imaju "nepomirljive karaktere". Ma nemojte molim vas, a u što ste gledali do tada?! Osnovna stvar i problem jest prihvaćanje onog drugog, jer nitko se nikada i ama baš nikada ne mijenja, prema tome ako je nešto radio prije braka stopostotno je da će to nastaviti ili pak pojačati i kasnije. Prema tome, deal with it odmah, ili se pomiri.
    U svakom slučaju teško je dati tu neki racionalan odgovor, različiti ljudi različito i reagiraju na neke situacije, ono što naprimjer ja (polazeći od primjera mojih roditelja) riješavam humorom i blagim ruganjem, pa se nakon pet minuta nasmijemo oboje, netko drugi (tipa mojih prijatelja) rješava psovkom i uvrjedom pa je odnos prepun svađa.
    Možda oni smatraju da smo mi glupi i prepopustljivi, i da trpimo, dok mi mislimo da su oni jadni jer se stalno svađaju i pate.
    Ponekad je lakše oprostiti ali kako rekoh nismo svi isti.
    Nema univerzalne formule za uspjeh braka, ali jedan je uvijek i isti uzrok: sebičnost i samo sebičnost. A današnji liberalizam to samo hrani i pospješuje!!

    avatar

    06.09.2006. (09:09)    -   -   -   -  

  • Montero

    Ne bih se složio sa ovim dijelom iz predhodnog komentara:
    I najgluplje mi je od svega kada ljudi koji su godinama bili u vezi nakon godinu dvije braka shvate da "nisu jedno za drugo" ili imaju "nepomirljive karaktere". Ma nemojte molim vas, a u što ste gledali do tada?! Osnovna stvar i problem jest prihvaćanje onog drugog, jer nitko se nikada i ama baš nikada ne mijenja, prema tome ako je nešto radio prije braka stopostotno je da će to nastaviti ili pak pojačati i kasnije. Prema tome, deal with it odmah, ili se pomiri.

    Ja sam rastavljen, pa opet oženjen. Iz predhodnog braka troje djece, u ovom braku jedno.
    U prvom braku se ipak desilo ono ... Y.
    Ljudi se mijenjaju. Kad sam se oženio, bio je to ovaj repić od ipsilona, no vremenom su se desili ovi krakići.
    I moji se sinovi pitaju (sad su to već veliki momci) kako smo mogli biti skupa - dva smo totalno različita karaktera i životne filozofije, ali nije bilo tako kad smo stali pred matičara.
    Sada, u drugom braku ... nema tog Y, ali ... nisam to mogao znati. Riskirao sam ... i, ovaj puta, nisam pogriješio.
    Mislim da su sretni oni parovi koji, nakon vjenčanja i svega što život nosi u braku, žive sa partnerom koji se nije promijenio. Nema to veze sa prosudbom. Ljudi nisu stvari.
    Ne znam kako, inače, ... prepoznati budućeg alkoholičara, recimo.

    avatar

    06.09.2006. (11:21)    -   -   -   -  

  • pupak svijeta

    @montero: u svemu postoje iznimke, a iznimke potvrđuju pravilo. Naravno da se ponekad ne može predvidjeti neka nagla promjena unutar nečije osobnosti, netko se razboli, netko posegne za alkoholom, drogom. NIje baš sve uvijek u našim rukama. Ali smatram to ekstremnim slučajevima. I naravno da je moguće da se ljudi udalje i postanu drugačiji nakon braka. Razdvoje se. Da, razdvoje im se putovi poput Y. Ali ne misliš li da je to stoga što su od samog početka negdje griješili u odnosu i bliskosti, možda su prevše trčali za onim svojim osobnim ciljevima, svatko za svojim poslom, svatko za svojim obavezama..Možda su se zanemarili. Ako se ljudi ne razvijaju zajedno, skupa, istodobno, naravno da će otići na različite strane. Ali, mislim da to nije...kako bih se izrazila....prirodna situacija! Osim toga, možda je prvi neuspjeh (da ga tako nazovem) utjecao na različit pristup novom braku, a da toga nisi ni bio svjestan pa je sve išlo drugačije. Možda i nije. Ja još nemam toliko iskustvo da bih mogla stopostotno reći to je tako i tako, i nisam dovoljno egoistična da se držim isključivo samo jedne svoje zamisli "ka pijan plota". U svakom slučaju, želim vjerovati da je sve moguće prebroditi i da u braku ljubav ne nestaje tek tako. Zašto se ne izboriti? Ako je vrijedno toga...

    avatar

    06.09.2006. (12:35)    -   -   -   -  

  • molly coddie69

    hahahahah...moj osmjeh na tvoj post nije cinican vec mi se nekako sve cini kao da si pisao o meni...naime...ja sam bila do prije 2tjedna u braku koji je trajao svega 11,5mjeseci...znaci nepunih godinu dana...a okusiti sam brak....to je nesto sasvim drugo od onog kad ti netko prica o njemu!!!!
    sve u svemu...ako nije uspjelo...ne treba znacit da jednom mozda sa nekim drugim nece...by
    i svi mi mislimo da kad jednom kazes DA...da ce to potrajati zauvjek...al bajke...su bajke

    btw-kod mene je bilo nasilje u igri....fizicko i psihicko....

    avatar

    06.09.2006. (14:15)    -   -   -   -  

  • sunskin

    Čim sam ga vidjela pomislila sam koliko je prekrasan.Kada sam ga bolje upoznala, totalno me osvojio.Sada smo tri godine u braku +2 godine hodanja.On je predivan, i to sam još više shvatila kada su stvari bile sjebane. Bio super kada smo bili dečko i cura i svatko sebi doma, svako svoj novčanik, život.I onda smo se oženili jer smo zaključili da je to to i da nema smisla ne biti skupa svaki dan i ne buditi se jedno uz drugo i imati dijete.
    Kasnije kao u svakoj zajednici (brak,veza,prijateljstvo,obitelj), došlo je do problema, ali zajedničkim popuštanjem(jebote, oboje smo tvrdoglavi, još sam i emotivno nestabilna riba kojoj nije dobro ako je sve dobro, jer pobogu nešto mora biti bed..), a i trudnoća 100xprevrtljivija a on je to sve kužio i popuštao, onda su došle životne situacije kada sam ja trebala malo smiriti strasti, i jesam.Ja ne kažem da su naši problemi bili preveliki, ali onda u tim trenucima činili su se nepremostivi, a u stvarnosti blesavi.
    Ne vjerujem u ljubav za cijeli život u smislu početne euforije, ali vjerujem u poštovanje, dobrotu i iskrenost jer to je sve plod ljubavi.
    Nasilje i prijvaru (pogotovo nasilje) ne odobravam, ali za sve druge probleme postoji riješenje, koje nemora nužno biti rastava.
    S tim da ne treba nikada biti u nesretnom braku "zbog djece" jer ona će to osijetiti i biti će im bolje sa sretnijim roditeljem.To je stvarnost.
    Pozdrav

    avatar

    06.09.2006. (14:42)    -   -   -   -  

  • melez

    Brak je institucija koja pomaže da dvoje ljudi lakše prebrode teškoće do kojih, da se nisu vjenčali, ne bi ni došlo...

    avatar

    06.09.2006. (14:53)    -   -   -   -  

  • Karota

    Ima jedna bitna stvar koju nisi spomenula - ljubav je sve donedavno postojala kao posljedica bracnog zivota i uzajamnog postovanja. Brak je bio ekonomska institucija. Danas je ljubav preduvjet za brak, a svi znamo da ona nije vjecna. ;)

    avatar

    06.09.2006. (15:25)    -   -   -   -  

učitavam...