samo blog https://blog.dnevnik.hr/samo

ponedjeljak, 04.09.2006.

Brak. (*)

Vijest da se jedan prijatelj nakon dvogodišnjeg braka razvodi, natjerala me da malo promislim o značenju braka u našem društvu. Koliko je on još "na cijeni".
Ne mogu o braku govoriti iz vlastitog iskustva, ali mogu na temelju onog što poznajem iz odnosa svojih roditelja i drugih bliskih ljudi u okolini.

Nekad se brakovi nisu razvrgavali. Ima za to više razloga. Evo onih koji mi padaju na pamet.
1. U kršćanskoj tradiciji promišljanja obitelji jedno je od glavnih načela da je brak nerazrješiv i konačan čin dvoje ljudi. I prije su se ljudi međusobno varali i prestajali voljeti, ali brak je bio jedan jedini. Rješenje je bilo paziti da drugi bračni drug/susjed ne sazna ili nabaviti dobru sekiru.
2. Žena je bila totalno inferiorna spram muškarca i kao takva u potpunosti se podvrgavala njegovoj volji. Nije prigovarala previše. Odmalena su učeni da preuzmu svoje uloge žene/majke/kućanice/brižne čuvarice doma i muškarca/glave kuće/gospodara/skrbitelja/. Kad bi došlo vrijeme da preuzmu te uloge, učinili bi to i bez puno razmišljanja tako proveli svoj život, odgojili svoju djecu itd.
3. Nije bilo televizora, radija, interneta, novina. Ljudi su živjeli u selima, kretali se u manjem krugu ljudi, više vremena provodili zajedno. Bili su osuđeni na suživot 24/7.
4. Kraće su živjeli. Kriza srednjih godina nije bila dostupna svakome.
5. Ljudi su molili zajedno u svojim obiteljima. Oni koji ne spadaju pod točku jedan, of course.
6. Ljudi su se ženili u mlađoj dobi i završavali svoju formaciju ličnosti u braku. To im je dalo šansu da se lakše jedno drugom prilagode.
7. Općenito, usprkos problemima tog doba, život je bio jednostavniji. I ljudi su bili jednostavniji.

Onda smo se malo modernizirali.
Žene su počele raditi izvan kuće, malo pomalo su se izborile (ili se još uvijek bore) za ravnopravnost. Koja se očituje kako u plaćanju računa i glasovanju za ovog ili onog lopova, tako i za podjelu kućanskih poslova, brige o djeci itd. A to muškarcima nije još sasvim sjelo.
Kako puno radimo i izbivamo iz kuće, tako smo si međusobno sve više stranci. Krećemo se u velikom krugu ljudi, i na velikoj površini prostora. Jedni od drugih možemo se hladiti kod bake u slavoniji, strikana u ljubuškom, kumova u munchenu. Nismo osuđeni na suživot u svakom trenutku - ako nam se priča, imamo susjeda. Ako nas nešto boli, zovemo hitnu/odvezemo se kod liječnika. Živimo u gradovima sa desecima tisuća stanovnika, svatko nudi poneku uslugu, svatko ponešto prodaje.
Ovog groznog biblijskog Boga, njegovu ergelu svetaca i užasnu neljudsku lažljivu Crkvu smo poslali u penziju (negdje je proces završen, negdje strelovito napreduje), ali nismo im našli alternativu. Smatramo da smo moderni i pametni, moralne norme su stvari iz prošlog milenija. Na cijeni je relativizam po svim pitanjima. Sloboda. Do te mjere da je mudro upitati čovjeka pred sobom kojeg je spola. Ili roda. Štagod. Da ga ne bi uvrijedili pretpostavkama.
Žrtva? Trpljenje? Rezervirano za budale.
Kompromis? Kako da ne. Dok god se poštuju moje želje.

Nisam odgojena u patrijarhalnoj obitelji. Kod nas se uvijek poštovalo ne samo mišljenje obaju roditelja jednako, nego i mišljenje nas, djece. Tata je kuhao i peglao. Mama je odlučivala o financijama. U njihovom je braku bilo i bogatstva i siromaštva, i bolesti i zdravlja, i dobra i zla. Dobrog u svoj ljepoti te riječi. Zla u svoj ružnoći te riječi.
Da je ijedan od njih u trenucima zla mislio na sebe, odavno bi njihov brak bio stvar prošlosti.
Da mama nije podnijela sva tatina sranja...a bilo ih je...
Da tata nije podnio sva mamina sranja...a bilo ih je...
Naše obitelji ne bi bilo.

Baka me je neki dan davila pričom o udaji. I rekla mi po stoti put: "Brak ti je jedna velika hrpa dreka i jedna mala trešnja. Ali se isplati."

Toliko toga mi se mota po glavi o toj temi da mi valjda sto stranica teksta ne bi bilo dosta da kažem sve što mislim. Prijatelj s početka teksta je, kad su počeli problemi u braku, od sebi bliskih ljudi dobio savjete kako da što prije završi tu vezu.
Ja se iskreno nadam...iz dubine duše...da ako se odlučim na taj korak i kažem "da" zauvijek, da ću pored sebe imati ljude koji će mi neumorno savjetovati da opraštam i ljubim.

* iz mojeg promišljanja izuzete su žrtve obiteljskog nasilja bilo koje vrste

04.09.2006. u 22:56 • 30 KomentaraPrint#^

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

< rujan, 2006 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30  

Opis bloga

Bez ukrasa, bez psovki, bez velikih riječi, bez koncesija, bez prevare, bez mržnje, bez umjetnih aroma, bez PDV-a. S vjerom u Boga, život i ljude. I s morem ljubavi.

Zahvaljujući ovom ovdje odsad me možete kontaktirati na adresi maja.dr@gmail.com

posjetitelja unikatnih komada web statistics


Blogovlje i linkovlje

Arhangel
Marisi
Xiola
Pegy
Dr. Luka
Georg
Pero Panonski
Poliglotna
Jazzie
piskinja


Blog.hr
katolička stranica
brojač posjeta
riječi pjesama
BBC Science and Nature
Scientific American
zdravlje
British Medical Journal
vijesti
darujmo krv
Le Monde
The LA Times
The Daily Telegraph
Medscape

Arhiva

Neki od uradaka koje i danas volim možete pronaći u arhivi mog starog bloga, s desne strane na popisu. Otkad je ovog bloga, bilježim postove koji su bili dragi ili meni ili blogopučanstvu (što zaključujem po interesu za komentiranje):

Početak
o IVF-u
o sportu
o životu
pjesma
bolan post
Turkmenistan
MOJ NAJDRAŽI POST
novogodišnje odluke
ja sam ZA Crkvu
o nekom "liječniku"
o skakavcima, leptirima i siru
o Srebrenici
neka tamo ljubav
o prvom rođendanu
o religiji
o glumljenju mehaničara
o Katrini
oprost
rođendan
ratna uspomena
jutra
neke iz branše
GMO prvi dio
o branjenju svetinja
obiteljsko nasilje
o ratu
o braku

U Ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen.

Gospodine, Ti si svoju Crkvu kroz vjekove očuvao od raspada, dao si joj čvrste temelje svoje ljubavi da je vrata paklena ne bi nadvladala. Hvala Ti na tome daru.
Pomozi Gospodine da snagom svetih sakramenata i neprekidnom molitvom ponovno procvjetaju kršćanske obitelji, izvori duhovnih zvanja. Pozovi u ovu žetvu novih radnika, koji će iz ljubavi prema Tebi dati svoj život u službu drugih.
Čuvaj Gospodine, po zagovoru Blažene Djevice Marije i sviju svetaca, čistoću srca svojih svećeničkih i redovničkih kandidata - da molitvom, siromaštvom, postom i radom u sebi hrane taj oganj ljubavi koji si Ti zapalio.
Blagoslovljeno budi ime Trojedinog Boga - Oca, Sina i Duha Svetoga.
Blagoslovljeno Ime Djevice Marije, Majke Crkve i Kraljice neba i zemlje. Amen.