Komentari

majstoricasmora.blog.hr

Dodaj komentar (14)

Marketing

  • Bice bolje netko vice

    mislim da je prosla, ali je nisam uhvatio. Zapravo uhvatio sam je ali pustio, ne znam ni sam zbog cega...Nikad si to necu oprostiti

    avatar

    03.09.2006. (20:10)    -   -   -   -  

  • kora-kri

    Vrijeme radnje:prije par godina,6.mjesec,oko 3 popodne
    Mjesto radnje:Treviso,Italija
    Vruce,ni zive duse na ulici.Ja trcim na kvarcanje jer tamo se nemam gdje suncati.Zurim jer od 5 pocinjem raditi a imam jos dosta toga za obaviti.Parkiram auto i idem prema automatu da platim za parking.Govno ne radi i ljuta sam.Bojim se da mi pauk ne digne auto,preskup sport.Pricam sama za sebe nesvjesna da me netko gleda.I onda ugledam tipa koji se smijulji.Prvo sto sam pomislila bilo je "e bas si mi jos ti trebao".Tip se ponudi da mi on plati parking jer ima jedan kiosk u blizini gdje se mogu kupiti kartice.A ja kao nemam vremena ici do tamo.Ok,kazem ja i mislim si ma daj,ful ce to napraviti,sve se bojim.Odlazim obaviti svoje duznosti,zaboravljam na sve to.Vracam se i ugledam karticu na prednjem staklu.Aha,znaci ipak mi je platio parking,dobri neki ljudi ovi talijani,pomislim.Uzimam karticu i vidim da je ostavio broj mobitela.E sad si pretjerao,sta si mislis da bi te ja sada trebala na veceru zvati!?Odlazim na posao i pricam to mojim kolegicama,cure se smiju,a sta bi drugo,sa mnom uglavnom nije dosadno.I uporno me nagovaraju da mu posaljem poruku u stilu zahvale.Zanima ih kako bi moglo ici dalje.Posto zabu u vodu nije tesko otjerati napravim ja to.Nakon pola sata odgovara on,predstavlja se i tako ode jos par porukica.I onda on pita moze li me nazvati.Pa sta da pricam s covjekom kojeg ne poznam,ali ajde,ok kazem ja,nazovi oko 9 kad stignem doma.Nazove on i odvalimo mi spiku oko pola sata.Pita moze li sutra doci po mene pa da odemo na kavu,ja kazem pa malo daleko stanujes(oko 70km),sta ti se da doci samo zbog jedne kave.Naravno,kaze on.U to se ja sjetim da nema sanse da ga prepoznam jer ga nisam dobro ni pogledala a glupo mi to covjeku reci pa umjesto toga pitam koji auto ima da kao znam prepoznati ga.Odgovor-kombi!O majko mila,pomislim,pa ovo kao u crtanom filmu,da kombi.Ajde sta cu jadna,glupo mi sad reci da necu na kavu,nema veze,valjda me nitko poznati nece vidjeti.Drugo jutro cekam ja na dogovorenom mjestu,sjedim u svom autu,kad kraj mene se zaustavlja crni porse,tip otvara prozor i zovne me po imenu.Ja blenula ko tele,bez texta.Pa sta je to kombi!?Jedva izadjoh iz svog bijednog starog golfa i sjedam u pors,prvi put u zivotu.I zadnji,tad jos to nisam znala.Pitam zasto se tako nasalio sa mnom a on kaze da ga je interesiralo hocu li doci zbog njega,a ne zbog auta.Odemo na kavu na jedno bajkovito romanticno mjesto,tip zgodan do pakla i nazad,ne znam kako to dan prije nisam uocila,pametan,simpatican,ma imao je sve i jos malo vise od toga.Da ne duzim,ostali smo zajedno i na rucku,prosetali,pricali o svemu i svacemu,osjecaj kao da ga poznam cijeli zivot.Izuo me kao nitko do tada.Vratio me do mog auta oko 7 navecer,od 10 ujutro smo bili skupa.Niti jedanput nije pokusao nesto u stilu poljupca ili zagrljaja.I on se odusevio sa mnom,htio je da se ponovo vidimo.Dogovorimo se cuti drugi dan.I sto ja napravim?Promijenim broj mobitela i nikada ga vise nisam cula ni vidjela.E sad pitanje zasto?Iskreno prepala sam se.Usrala.Tip je bio toliko savrsen da sam se bojala jako se zaljubiti a da se on mozda predomisli.Ne znam da li je on bio moja zlatna kocija ali kome god sam ovo ispricala rekao mi je da nisam normalna.Mozda i nisam,mozda bih danas drugacije,ali eto,onaj put sam to tako.Kazes da postoje 2 kocije,mozda drugu uhvatim.Ili ju upravo hvatam.

    avatar

    03.09.2006. (22:36)    -   -   -   -  

  • aquaria

    Ali ti si je uhvatila! Samim time što nisi uskočila. Inače sad ne bi bila zadovoljna. Dok sam bila bez dečka (a prilično iznad dvadesete) mama mi je znala govoriti da pokraj čovjeka prolazi nekakvo božanstvo (Kairos) sa zvončićima na kapi. Ako propustiš priliku, on odlazi i ne vraća se. Nije shvaćala da prilike nije bilo. Ona je došla, dosta kasnije, i nije mi trebao zvuk zvončića da znam da je ovdje. Sve u svoje vrijeme, moja je omiljena izreka kad su ovakve stvari u pitanju. Ali da, važno je ne kajati se kasnije, to može biti otrovno. Pozdrav! :))))

    avatar

    03.09.2006. (22:44)    -   -   -   -  

  • atlantida

    Stvarno ne znam. Ili sam slijepa, pa je nisam vidjela, ili me još motri iz prikrajka i čeka da budem spremna. U par sam navrata pomislila da sam je pronašla, ali uspostavilo se da nije zlato sve što sja. Ipak, da ne budem nezahvalna, doživjela sam vanzemaljske trenutke, imam svoju obitelj, zlatnu dječicu neprocjenjive vrijednosti... možda upravo putujem njome... :))

    avatar

    03.09.2006. (22:58)    -   -   -   -  

  • Ultravioleta

    Mogu samo reći kako se nadam da moja kraj mene još nije prošla (valjda bih je primjetila tako velike, lijepe i zlatne :) Znači, ne žalim za ničim pretjerano, svaku priliku (značajniju) sam zgrabila ali mislim da me ona prava još čeka da me poveze... Nadam se.

    avatar

    03.09.2006. (23:08)    -   -   -   -  

  • Ja bez maske

    Prošla je dvaput pokraj mene: jednom dok sam bila student i odbila ponudu za usavršavanjem u inozemstvu, a drugi put kad nije presudila strast već razum... i premda je opet sve završilo dobro, doduše na "standard-trans pruzi", često se pitam da li sam pogriješila tada... ali takve smo mi žene, zar ne? Večito se nešto propitujemo...

    avatar

    03.09.2006. (23:08)    -   -   -   -  

  • gawrun

    ne znam, malo sam zadrijemao

    avatar

    04.09.2006. (00:17)    -   -   -   -  

  • rU

    Mislim da je kojiput prošla - ta zlatna kočija - i kraj mene.
    Namjerno sam je propustila...jer ja baš ne volim zlatne kočije ... i vožnju u njima. Mislim da je "karta" za zlatnu kočiju - preskupa (barem za mene).
    Bolje volim svoju bundevu (kočiju svoje svakodnevice). Nije glamurozna...niti ima supersoničnu brzinu. Ali - neće se u ponoć ponovo pretvoriti u bundevu, jer već jeste bundeva.
    A šta uopće fali bundevama: Žive su i rastu...uvis...i imaju vriježe...i plodove. Bundeve se mogu kuhati i peći (hokaido bundeve su baš fine) ... a mogu biti i lijepe i dekorativne (kao one za noć vještica).
    A zlato? Kao prvo - nije zlato sve što sija. Zlato je metal koji zna biti hladan...i stvoriti hladnoću oko tebe (čovjek se zna umisliti tijekom vožnje zlatnom kočijom, zavist drugih zbog tvoje vožnje u zlatnoj kočiji...).
    Ne, hvala. To nije vožnja po Rusalkinoj mjeri... oko mene mogu tutnjati zlatne kočije (premda baš nešto i ne tutnje, prođe povremeno tek po koja). Ne namjeravam uskočiti ni u jednu od njih, a pogotovo ne - trčati za njima.

    avatar

    04.09.2006. (06:34)    -   -   -   -  

  • katrida

    ..........nisam je uhvatila,prepoznala..........vratim se ,moram malog spremit u školu.....

    avatar

    04.09.2006. (09:14)    -   -   -   -  

  • GAJINE GLUPOSTI

    pokraj mene navek neke drvene kočije, ili kočije u kojima su se svi pizdeki ove države vozili.....za roman metastaze sam čul, nekaj sam i ja pisal, al to je sam za mene...ne želim preveć pisati jer bi morti i u zatvoru završil....ma sve je ok. svi su u šturcu, nek se jebeju, meni tak i tak puno ne ostaje, do penzije nema šanse da doživim, a i ovak mi se više ništ baš preveć neda....ali nedam se......morti i ja nekaj jednom nekaj deknem u novine i spasim sebe i svoj nofčanik.............fala ti na pofalama, a da znaš kak je tek u mom naselju Zapruđu...bome o njima se ima kaj pisati....

    avatar

    04.09.2006. (11:26)    -   -   -   -  

  • katrida

    .......razmišljala ja cili dan.......za nijednu kočiju ne mogu tvrditi da bi bila zlatna........ali u krivu da sam ušlo,prokleto sam sigurna.....

    avatar

    05.09.2006. (09:07)    -   -   -   -  

  • kora-kri

    Majstorice jesi ti to pocela raditi pa vise nemas vremena za blogove?Ja nestrpljivo ocekujem slijedeci,novi izazov koji ces nam dati.
    Vec danima falis na kavi.

    avatar

    05.09.2006. (10:01)    -   -   -   -  

  • zmajka

    Joj...jesam.
    I mada uvijek može bolje, postoje ti trenuci kada sam svjesna duboke sreće i spokoja koje nosim u srcu. Za mene baš taj osjećaj predstavlja zlato u toj metafori.
    A da ima svega, ima. A gdje nema? Ne vjerujem nikome tko mi prikazuje da mu je u životu idelno, puste priče...

    avatar

    05.09.2006. (12:04)    -   -   -   -  

  • Ida

    Ostavit ću komentar da ih ne bude 13 :). Kod mene su do sad prolazile samo crne kočije. A u njih budeš ukrcan htio-ne htio. Zlatnu još nijesam zapazila... Možda je bila negdje u međuvremenu...

    avatar

    19.09.2006. (21:10)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...