Komentari

pegy.blog.hr

Dodaj komentar (46)

Marketing

  • PodRoom

    potpuno te shvaćam... puno sreće u sređivanju situacije...

    avatar

    10.08.2006. (22:01)    -   -   -   -  

  • Psychobilly freakout

    Mislim da je razmišljati na način na koji ti razmišljaš nešto jako teško ali i užasno pohvalno i vrijedno divljenja. Naravno da sam se i sama nekad našla u situaciji da očajavam, i tonem u beznađe, al onda shvatim da je to prejednostavno pa se skupe oni mali ficleki nade u meni, i budem barem malo jača. tek toliko da preživim :). unatoč tom, svjesna sam da je svakome potrebno malo tuge da nas pročisti...Eto, uz nade da će je u budućnosti ipak biti manje i kod tebe i kod drugih usputni pozdrav :)

    avatar

    10.08.2006. (22:04)    -   -   -   -  

  • Hmm.. Ma nije svako zlo UVIJEK za neko dobro i stvarno se čudim da si to tako demagoški ovdje napisala. Vjeruješ li ti stvarno u to, Pegy?:) Drugo ne bih komentirala jer ne mogu komentirati ako pojma nemam o čemu se radi a i nije u redu komentirati nečije osjećaje i emocije.:) Bez teksta sam, što ne znači da nisam pomno pročitala.:)

    avatar

    10.08.2006. (22:06)    -   -   -   -  

  • almost Poznata

    nitko od nas nije cjepljen protiv bola i tuge u duši iz različitih razloga pa tako ni ti....teško je prihvatiti neke stvari,ali vrijeme zaista čini čuda

    avatar

    10.08.2006. (22:06)    -   -   -   -  

  • filozofije jednog leptira

    puno filozofije na jednom mjestu, no istinito, svatko od nas ima svoj kriz pitanje je samo da li cemo biti dovoljno snazni i pametni da ga ponesemo i dali ce se naci neko na putu u tom trenutku da nam nesvjesno ili cak mozda i svjesno kaze rijeci koje cete bodirit. Jednostavno i u boli moramo vidjeti radost. Tko nije osjetio bol ,taj ni ne zna sto je radost. On takoder ne razumije kad netko pati....

    avatar

    10.08.2006. (22:13)    -   -   -   -  

  • Ultravioleta

    Vjerujem da Bog nije zaboravio na tebe, ali prije svega, ti nisi zaboravila na sebe. Ti si tip (čini mi se) koji promišlja o svemu, dotiču te stvari koje se događaju unutar tebe, ali i stvari koje se događaju izvan i oko tebe, i pokušavaš maknuti, ublažiti, ono što nije dobro, tako i svoje probleme (veće ili manje) u kojima se nalaziš (sada ili inače). Good luck

    avatar

    10.08.2006. (22:31)    -   -   -   -  

  • u ime...

    nitko ne može biti uvijek sretan... prije par godina na jednoj edukaciji pitali smo našu voditeljicu možemo li se, i je li to u redu da se distanciramo od nekoga s obrazloženjem: to je njegov problem! žena, psihoterapeutkinja ovako je rekla: kad vam se obrati netko s nekim problemom, i ako vam je stalo do te osobe... onda je njen problem i vaš problem... to je odlika dobrog odnosa...podijeliti težinu problema...reći nekome "to je tvoj problem" i distancirati se, to je prekid odnosa. možda ćeš u ovim riječima otkriti odgovor na svoje pitanje, kažem možda...jer ipak smo svi drugačiji. i ono najvažnije i najljepše...Bog nas nikad ne zaboravlja!

    avatar

    10.08.2006. (23:13)    -   -   -   -  

  • M.H.Švabica

    Problem je možda u tome što nam neke osobe jednostavno nisu svejedni, te okupiraju naše misle i osjećaje, da li mi to želimo ili ne... i zato nas onda katkad i znaju razočarati... ne znam, ali mislim da je tako... barem meni...
    Navratih zapravo da Te nešto molim: ako ikako možeš, veoma bi me radovalo da i sam/ sama na bilo koji način nešto pridoneseš k tomu da blizanke MIJA i LANA jednom mogu prohodati... više o tome na mom blogu...
    Unaprijed Ti hvala i srdačni Ti voooZdrić moj!

    avatar

    10.08.2006. (23:17)    -   -   -   -  

  • MonoperajAnka

    Teško je uskladiti to ne-očekivanje sa poistovjećivanjem i empatijom i voljeti tako potpuno bez ikakvog povrata. Iako je to baš ono što bi vjera isto tako trebala biti...ali nismo savršeni. A znaš što? I ja sam vječni optimist i vjerujem da je svako zlo za neko dobro, da nas tjera na promišljanje da je baš dobro da nismo savršeni (čast iznimkama-ha-ha) jer onda ne bi bilo niti rasta, niti samospoznaje, O.K. niti razočarenja, ali ona stvarno nekada dođu kao dobar filtar za ono vrijedno od manje vrijednog...Teško je tako biti pošten sa svojim osjećajima, ali je zato vrijednije...To si zapravo i sama napisala, pa imam osjećaj da se ponavljam, ali eto, što mogu kad smo ti ja u nekim razmišljanjimakao lonac i poklopac...I dok ti ovo pišem iz druge sobe dopire glasić djevojčice koja pjeva: "Danas sam luda ne znam što hoću, danas sam luda želim samoću"...A ja ti stvarno vjerujem da humor pročišćava stvarnost, pa ne znam je li slušajno što to sada slušam dok tebi ovo pišem, ali meni je bilo smješno, pa se nadam da će i tebe nasmijati...

    avatar

    10.08.2006. (23:47)    -   -   -   -  

  • Scarlett

    Mi ljudi nemamo pojma što i koliko imamo sve dok ne izgubimo nešto važno, nešto bez čega ne možemo. Tek tada shvaćamo da smo imali sve što nam je potrebno, a uvijek smo tražili više. U takvim trenucima nadamo se da će sve opet biti kao prije i zaklinjemo se sami sebi na doživotnu skromnost. Ako se to i dogodi, opet nismo sretni, uvijek je tu ''ono nešto'' što nam nedostaje da bi se osjećali potpunima...i to nitko nikada neće moći promijeniti...takvi smo, greška u genetskom kodu, valjda. Sve ovo govorim iz osobnog iskustva i puno teže je bilo sve to pregrmiti nego većina loših stvari koje sam prije mogla samo zamisliti. Prije par mjeseci imala sam prometnu nesreću, izgledalo je loše, mogućnost invaliditeta pa čak ismrti ali izvukla sam se! Zahvaljujući Bogu, svojoj upornosti i ljudima koji su bili uz mene, sada normalno hodam i mogu većinu toga kao prije nesreće. Ispred mene je još dug i naporan put do potpunog oporavka ali vjerujem u sutra, znam da ja to mogu. Iako sam sve ovo prošla i preživjela, uhvatim samu sebe kako razmišljam o svemu onome što mi nedostaje u životu ali brzo se sjetim svega što je moglo biti i postajem sretna i zadovoljna svime što imam. Eto, nadam se da ti ovaj komentar nije predug i da ćeš naći vremena za pročitati ga. By the way...imaš odličan blog, svakako te čitam i dalje. Pusa!:)

    avatar

    11.08.2006. (03:18)    -   -   -   -  

  • Cookien svijet

    nekad sam mislila kako bog ne postoji... sad više nisam toliko sigurna. ali ako sam išta naučila iz cijele kalvarije koju sam prošla u trudnoći, porodu i poslije, to je da se sve što se događa događa s razlogom, čak i kad mi nismo tog razloga svjesni. (kladim se da nikad nisi očekivala da ćeš ovako nešto pročitati od mene :))

    avatar

    11.08.2006. (03:46)    -   -   -   -  

  • Njofra

    a da probaš staviti osmijeh na lice, vjeruj mi bit će ti 100 puta lakše

    avatar

    11.08.2006. (07:45)    -   -   -   -  

  • svjetlost

    Trudim se ne misliti umjesto boga, jer on ipak bolje smišlja. A nekad sikćem i trujem. Hvala bogu da si mogu oprostiti. Volim te.

    avatar

    11.08.2006. (07:54)    -   -   -   -  

  • Leni1

    Moja filozofija je,sve što nam se u životu događa,događa se s razlogom.Npr,ovo što se meni dešava,ne razmišljam o tome kao o nekoj kazni,nego jednostavno kao o nekoj životnoj lekciji,jednostavno strpljivo čekam u redu,da On mene pogleda!
    I mogu reći da sam često bila u tom redu,i svaki put bi došao red na mene,nekad čak toga i nisam bila svjesna.Sad sam se opet našla u tom redu,i ne pada mi na pamet sumnjati,ali ako se ipak ta sumnja pojavi vrlo brzo je izbijem iz glave!!!!!

    avatar

    11.08.2006. (08:07)    -   -   -   -  

  • CHOCO

    Nažalost, uvijek su potrebne loše stvari da bi znali cjeniti one dobre... ;-))

    avatar

    11.08.2006. (08:21)    -   -   -   -  

  • trill

    Hej Pegice :)
    Znam da si ti optimistična osoba, ali kad se skupi...skupi se. Svima nama tako dođe s vremena na vrijeme. Najteže je kad nismo baš osobno mi u nekoj nevolji, nego oni koje volimo i za koje želimo da budu sretni. Što je osoba bliža i bliskija to je teže. Voljeli bi promjeniti nešto, pomoći, promijeniti ili barem dio tog nekog tereta preuzeti na sebe, ali ne ide to baš tako. Tko zna zašto je dobro da je baš onako kako je. Često se to isprva ne vidi, ali i ja čvrsto vjerujem da je svako zlo za neko dobro. Pokazat će se već, s vremenom, zašto je trebalo biti baš tako kako je i nadam se da će pozitiva na kraju ispasti puno veća od sad viđene.
    Nemoj biti neraspoložena i tupa...Hoću da budeš vesela, sretna i zadovoljna. E, kad bi to barem moglo samo snagom volje. Onako, kad želim da nekom meni dragom bude samo dobro, pa onda da i bude :)
    Znam ! Hoćeš da ti malo pjevam? :))) To ti se vjerojatno ne bi svidjelo, ali bi te sigurno raspoložilo :)))))

    avatar

    11.08.2006. (08:45)    -   -   -   -  

  • david glojgel

    ti u ljubav vjerujes

    avatar

    11.08.2006. (10:20)    -   -   -   -  

  • Fubar Surabenu, Momentalist

    kao što je hamdo jednom rekao "najbolja škola je životna škola" i htjeli-nehtjeli moramo izvući neke pouke, npr. da se sve događa s razlogom i da sve ima ne dvije nego nebrojeno mnogo strana

    avatar

    11.08.2006. (10:39)    -   -   -   -  

  • Just fuckin' rock'n'rolll....

    Vacek će bit takoveh situacij..Kada će se si pitat:zaš baš ja,zaš se to baš mane moralo dogodit...Pozzz

    avatar

    11.08.2006. (10:41)    -   -   -   -  

  • misteriozo

    kad ti se stvarno desi nešto jako jako loše, na sitne stvari postaješ puno otporniji.

    avatar

    11.08.2006. (10:46)    -   -   -   -  

  • Pjesma o jednoj mladosti

    Zašto bolje da nismo čuli? Pa nismo li ovdje da dijelimo utiske, razmišljanja, tješimo jedni druge, dijelimo radost i sreću?! Ima sigurno i onih koji hrane svoju zloću čitajući nas i ismijavajući naše riječi. Ali na njih nećemo ni misliti. Drago mi je da si pronašla rješenje. I da si svjesna da uvijek Netko to od gore vidi sve...

    avatar

    11.08.2006. (10:58)    -   -   -   -  

  • Big Blue

    Znam, ima takvih dana...i pitanja...i nemira...i traganja...No, poslože se "kockice" kad tad. I sve dođe na svoje. Kao što je rekla Cookie "čak i onda kad mi nismo tog razloga svjesni". No, život je kao rijeka - uvijek nas nosi dalje. Mijenja se, teče... I srećom, nije svako zlo za zlo :) Drži se, i znaš da uvijek možeš pisati (a vjerujem da ti je i to što si ovdje napisala već olakšalo misli ;))

    avatar

    11.08.2006. (12:57)    -   -   -   -  

  • jednostavan život za komplicirane

    Draga, ne znam što je bilo, ali ti si jača od toga, inače ne bi ni pisala, već bi plakala u nekom kutu, a to je bogohuljenje. Raditi nešto za sebe je uvijek dobro, i sumnjati je dobro, i preispitivati se, i jačati u kriznim situacijama. Bit će sve ok. Ja nekako nikad ne pomislim da me Bog zaboravio, možda zato jer sam okružena s toliko divnih ljudi-anđela da je to nemoguće. Ipak, ima trenutaka kada se svaki čovjek osjeća sam. Znam kako je meni bilo u početku trudnoće, nitko mi nije mogao pomoći, bila sam sama, ali puna vjere. Mislim na tebe, drži se i ne daj. Evo ti ******

    avatar

    11.08.2006. (13:01)    -   -   -   -  

  • jednostavan život za komplicirane

    Čuj, posao mi nije neki, ali bit će jednog dana. Ja se ne sekiram kad imam mužića koji će se uvijek pobrinuti za nas, ali što s onima koje to nemaju? Razumiješ? Lako meni...

    avatar

    11.08.2006. (13:33)    -   -   -   -  

  • Vedrana

    bit će dobro. proći će. ne znam...
    budi mi dobro.

    avatar

    11.08.2006. (14:14)    -   -   -   -  

učitavam...