Komentari

bacaiva.blog.hr

Dodaj komentar (12)

Marketing


  • ŠKORPION12

    ..da nema ljudi koji USTRAJAVAJU U DOBRU, unatoč CUNAMIJU IDEALA - svijet ne bi mogao opstati!

    avatar

    07.08.2006. (15:33)    -   -   -   -  

  • serbus

    Moje asocijacije na prvu. Kada kroz život posijemo mnoge male klice ljubavi, iz nekih će niknuti nova ljubav, još veća i jača, a što je ljubavi više, život to više buja u svoj svojoj veličini, a naše djelo nadživljava nas same i nastavlja živjeti puno duže od našeg smrtnog tijela, na slavu Boga i sreću ljudi. Zaključak. Ne propusti ni jedan tren svoga života da pokloniš dobro i ljubav, neovisno o okolnostima i šansama da ti bude uzvraćeno na bilo koji način, tada ćeš tada naći puninu smisla života, jer zato smo tu, da bi slavili život, ljubav, ljude i Boga. Lijep ti pozdrav iz Zagreba :)

    avatar

    07.08.2006. (15:52)    -   -   -   -  

  • moje vijuge

    kratko: vjeruj i djeluj, bez obzira na probleme..jedno bez drugog ne ide, jalovo je..
    Što se moje Lucije tiče, kada sam saznala da je curica baš sam ju takvom zamislila..Nije ni Luka miran, ali je zreliji..i ne mogu zamisliti život bez njih, samo da imam još koje takvo..pozdrav i laku noć Vam želim :o))

    avatar

    08.08.2006. (01:52)    -   -   -   -  

  • još sanjam

    kada je čovjek prazan, i oko njega je pustoš.........znam po sebi, kad sam zatvorena za okolinu, ništa me ne veseli, nitko me ne voli, nikoga ne volim............ovaj čovjek je odlučio promijeniti pustinju u sebi i oko sebe....vjerovao je da će njegovo nastojanje uroditi plodom.....i je!
    mi ljudi smo bića vjere.........kad izgubimo vjeru, ne živimo u potpunosti.............
    dragi baća iva, tebi pozdrav i pusa.... : )))***

    avatar

    08.08.2006. (10:09)    -   -   -   -  

  • baca iva

    @ Evo, dragi Dražene, nije post nestao nego sam ga pogreškom prerano objavio. A nije nestao ni tvoj lijepi komentar. Imaš poptuno pravo. Kod ovoga mi pada na pamet ona naroda:“Kako posiješ, tako ćeš žeti!“ Ja sam skoro svakoga mjeseca službeno po par dana u Zagrebu. Volio bih te sresti. Evo ti moje E-Mail adrese pa ako i ti želiš javi mi se: baca_ivo@arcor.de. Nadam se našem susretu, srdačno te pozdravljam i svako dobro želim:)

    avatar

    08.08.2006. (10:28)    -   -   -   -  

  • slavonchica

    Voljela bih imati hrabrost i snagu Jakobovu... da napravim prvi korak ka tom "zapuštenom kraju" i zasadim svoj prvi žir...

    avatar

    08.08.2006. (10:35)    -   -   -   -  

  • u ime...

    pustinja je itekako potrebni dio života... netko od nje samo bježi, nego joj se suprotstavi i shvati da se i u njoj nalazi neki oblik života. možda ga baš nismo tako zamišljali... al i to je život. pa kad ga prihvatimo takvog kakav je, na kraju se začudimo ljepoti oaze. možda malo slikovito rečeno, no sigurna sam da ćeš shvatiti što sam htjela reći. puno pozdrava ostavljam.

    avatar

    08.08.2006. (11:58)    -   -   -   -  

  • baca iva

    @ Draga moja Slavončice sve je stvar volje i čvrste odluke. Ja ti želim da što prije zasadiš tvoj prvi žir i da onda uživaš u sjeni bar jednoga velikoga hrasta. Puno i iskreno te pozdravljam!

    @ Draga Maja-uime, i pustinja je sastavni dio života i od nje ne treba bježati, nego se s njom uhvatiti u koštac. To će nas zasigurno ojačati i u nama odluku, da od svake napravimo lijepu šumu u čijoj će mo sjeni moći uživati. Puno ti pozdrava šaljem!

    avatar

    08.08.2006. (12:44)    -   -   -   -  

  • sabo@

    Pozdrva??? Dragi Baća iva Ja sam plesač a i nekada bio tamburaš,no sada plešem u Folklornom ansamblu broda,a i ondale znam Bobu,kada ga vidim pozdravi ču ga...Iako nemam svoju Web stranicu mislim da bi je trebao poćeti raditi....još jednom ti šaljem veliki pozdrav iz Lijepe naše Hrvatske

    avatar

    08.08.2006. (21:18)    -   -   -   -  

  • slatko grko

    Dragi Baća ovo je tema za poduži post a ne za komentar,ali ukratko slažem se s Majom da je i pustinja dio života,nažalost par sam puta okusila tu pustinju,teško je ali se može uz Božju pomoć,ali iskreno ne znam i ne bi željela nikad saznat samo kad se radi o djetetu,mislim da je to strašno.Spadam u vječne optimisti i mislim da dosta hrabro kročim kroz život,mislim i da sam zasadila po koji hrast,ali nije na meni da o tome sudim,vidjet ćemo na kraju.....Poljubac ti šaljem ,dao si mi temu za mislit....

    avatar

    08.08.2006. (23:18)    -   -   -   -  

  • novogradiščanin

    A zašto nas je sve posijao Stvoritelj? Da li zbog velike tuge ili veselja? Rađanje novog života (biljaka, ljudi, životinja) uvijek me fascinira ( kad vidim male mačiće, dijete, procvale krošnje u proljeće, ...) Sve se obnavlja i život se nastavlja. Komadić te moći stvaranja novog života imao i mi, a vidiš mi s tim kalkuliramo, uvjetujemo, kompliciramo, a to nije dobro. Kad se sve pojednostavi u životu, bude bolje i rezultati su vidljiviji. Volim kad me tvoji postovi potaknu na razmišljanje. Općenito nedostaje mi netko za mala mudrovanja i ovakve razgovore. Srećem samo nekakve frustrirane tipove muškaraca i žena koji imaju tako uska gledanja na svije toko sebe i onda ja njima ispadam čudak, umjesto da je obratno. Pozdrav u ovo lijepo jutro.

    avatar

    09.08.2006. (08:22)    -   -   -   -  

  • baca iva

    @ Dragi moj bajo, nemamo mi „komadić moći stvaranja“, nego imamo sustvoriteljsku moć. To je jedino gdje Bog i čovjek djelotvorno surađuju, gdje oba njih stvaraju, ako baš hoćeš fifti – fifti. Bez nas nebi bilo djece. Ali ni mi sami nismo u stanju stvoriti novi život bez Boga. Već smo u prvom razredu vjeronauka učili da nas je stvorio Bog i dao nam neumrlu dušu, zdrav razum i slobodnu volju. A dao nam je i „uputstvo za uporabu života“, kako ja to malo provokativno volim reći. Dao nam je Deset zapovijedi, dao nam je Bibliju. Dakle znamo što nam je činiti, ukoliko se opredijelimo za životni put s Njim. I tu smo opet u sličnoj situaciji. I meni nedostaju ljudi s kojima bih mogao filozofirati (naravno bez navodnika), dakle voditi ovakve razgovore. Ja ti još jednom nudim prigodu E-Mailom. Moju adresu imaš na mom blogu. Pa izvoli. Rado bih malo duže, ali naravno i drugačije, u četiri oka divanijo s tobom. Nemoj se žalostiti što o očima nekih ljudi ispadaš čudak. To je sudbina svih ljudi koji ne plivaju s vodom. Mi, ljudi, obično naša mjerila „normalnoga“ stvaramo prema mišljenju ili načinu života većine ljudi.Tko kaže da su psihički bolesnici „nenormalni“? Tu bi dosita trebali pošteno analizirati i vjerujem da bi mi „normalni“ često izvukli kraću šibicu. Kada je jedino mjerilo života ono materijalno, kada svi gramzljivo trče da prigrabe što je moguće više i misle da će time poboljšati svoj društveni status, onda su ljudi kao mi „nenormalni“, jer oni razmišljaju u sasma drugim kategorijama. Što će sada, poslije godišnjih odmora, biti glavna tema u uredima i tvrtkama? Tko je gdje bio na odmoru! I kad ti kažeš da nisi bio na moru, oni će blijedo gledati, jer u njihovom sklopu razmišljanja more ima važnu ulogu. Kako su oni došli do novca, kako su se stvarno proveli, što oni od toga mora na kraju imaju, to nisu njihova pitanja. Njima je važno da se vidi da su bili jer su pocrnili, imaju fotografije i t.d. Hvala ti lijepo na komentarima i na lijepom pozdravu. I ja tebe lijepo i iskreno pozdravljam i želim ti lijep i koristan dan!

    avatar

    10.08.2006. (01:22)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...