Vratio se život šumom

Jedan čovjek, recimo Jakob, koji već dugo nije mlad ali ne baš i jak star, eto tako recimo mojih godina, u jednoj ne nesreći izgubio ženu i neoženjenog sina. Nikoga više nije imao. Pa zbog čega i za koga uopće živjeti, pitao se i odluči ostaviti svoju plodnu zemlju i samo s par ovaca krenuti u jedan daleki zapušteni kraj. Ovaj je kraj izgledao suro i sivo kao i njegova duša, skoro kao pustinja. No nadao se da će ovdje zaboraviti svoju tugu. Malo je ljudi ovdje živjelo. Mladi su otišli a oni koji su ostali među sobom su posvađani. Jakob je shvatio razlog ove pustoši i izumiranje prirode: nadugačko i naširoko nema niti jednog jedinog drveta.

I rodi se u njemu misao te donese zaključak.Pobrine se za vreću žira. Brižno prebere sav žir i izdvoji samo onaj zdravi, najbolji, pa ga nekoliko sati nakvasi u vodu. Tada uzme željeznu šipku i pođe u pustoš svojega okruženja. Na različitim je mjestima duboko zabo šipku u zemlju i u svaku rupu stavio po jedan žir. Nakon nekoliko godina na taj je način posadio 100 000 žirova. Valda će se deset posto primiti, nadao se. Odjednom je dobio volju za život i za nastavak svoje zadaće pomlađivanja okolice.

S 89 godina Jakob umre. Iza sebe je ostavio tri velike hrastove šume, svaka po 33 kvadratna kilometra, danas jedan od najljepših šumskih predjela Francuske. Milijuni hrastovih žila zadržavali su vodu. Potoci su opet počeli teći. Trave, cvijeće i livade davale su insektima i pticama hranu i životni prostor. Klima se promijenila, okolina je postala atraktivnom. Ljudi su se opet počeli nadati, zbližili se, i porušeno počeli popravljati, novo graditi. Život se ponovno vratio tamo otkuda je bio otišao.

Neću ovu, kažu istinitu, priču komentirati. Neka svaki od vas donese svoj zaključak. Volio bih pročitati što ste zaključili, volio bih s vama o tome razgovarati. Pa zato ne budite lijeni. Javite se!

- 00:15 -

Ukupno Komentara (12)

Po sokacki divani ------------U Miraz spremi

Linkovi

Ovo je moje društvo drago

PJESMA SLAVONIJI