Komentari

bacaiva.blog.hr

Dodaj komentar (6)

Marketing

  • još sanjam

    voljela sam, kao mala, leću u svježu travu ispod lipe i gledati odozdol njihanje grana na jedva zamjetnom povjetarcu i šum lišća slušati...odgonetati što mi govori....znala sam isplesti čitave priče!
    ah, bila su to lijepa, nevina vremena.......a sada nemam vremena.......tek u prolazu zamijetim drvo, okrznem ga pogledom i nastavim dalje.
    hvala ti baća iva što si me podsjetio na lijepe trenutke djetinjstva! pusa i pozdrav sakriven u stablima koja ti se nađu na putu...poslušaj ih!

    avatar

    28.07.2006. (09:20)    -   -   -   -  

  • dva

    odlična usporedba..stablo i čovjek..i sad sam tražila po google-u i ne mogu naći jednu odličnu pjesmu D. Cesarića koja bi baš dobro "sjela" uz ovo što si napisao...šteta... pozdravčić :))

    avatar

    28.07.2006. (09:23)    -   -   -   -  

  • serbus

    U mojim se mislima na paralelu stabla i čovjeka odmah nadovezala spoznaja da stablo ma kako veliko i jako bilo samo za sebe ne može opstati. Treba mu oslonac i hrana iz tla, voda i sunce iz naoko praznog zraka, a i onako samo za sebe djeluje mi nekako tužno i usamljeno, kao zaboravljeno, ostavljeno, kao neka greška, ali u šumi dobiva svoj puni smisao, baš kao što i ljudi, ma koliko veliki i jaki bili, sami za sebe, ne znače puno i slažem se sa zaključkom, ''budimo oprezni sa ljudima'', i u drugima i u sebi. Srdačan pozdrav :)

    avatar

    28.07.2006. (12:11)    -   -   -   -  

  • baca iva

    @ Draga Mimoza, i ti si mene tvojim lijepim riječima preselila u lijepe dane djetinjstva. Hvala ti! Čuo sam tvoj pozdrav, ispričali su mi ga stabla! I ja tebi šaljem pusu i želju: neka ti je lijepa večer. Neka ti mladeo sunce blago pomiluje lice i tiho na uho šapne: Puno te pozdravlja Baća Iva!

    avatar

    28.07.2006. (17:11)    -   -   -   -  

  • baca iva

    @ Draga Dva, hvala na lijepim riječima. Ni meni ta Cesarićeva pjesma ne pada napamet. Lijepo te i puno pozdravljam i želim lijep i ugodan vikend!

    avatar

    28.07.2006. (17:12)    -   -   -   -  

  • baca iva

    @ Dragi Serbus, naravno da samo stablo ne može opstati. Tek mu šuma daje njegov pravi smisao. Lijepo si to napisao. Mogli bi mi sada citirati Hermanna Hesse koji je rekao:“Samoća je put kojim sudbina želi čovjeka dovesti sebi samome." Nikako mi se ne sviđa „sudbina“. Zapravo mi kršćani i ne vjerujemo u sudbinu, nismo fatalisti, nije nam mimo naše volje ništa predodređeno. Bog nam je dao slobodu. Naravno da nam je dao i zdrav razum. Sveti Pavao veli:“Mi smo, braćo, k slobodi pozvani!“ A sloboda i sudbina nikako ne mogu zajedno. Ja sam čovjek koji niti je naučio niti voli samoću. Zbog toga je možda moje najljepše mjesto „šuma“. A samoća me boli. Zato evo tebi, za tako lijepe riječi, poklanjam moju pjesmu, iskreno zahvaljujem na lijepim riječima i srdačno te pozdravljam.
    N A D A

    Iza velike krošnje hrasta,
    sunce u crvenilo pada,
    skoro će izgorit svjetlost,
    a opet s njime i nada.

    Koliko puta sam gled’o,
    nadu dok umire, brate,
    srce se u grču stišće,
    staje i umire na rate.

    Bez bola nema nade,
    nit plača bez veselja,
    bez noći nema dana,
    bez čežnje prijatelja.

    A, bar se tako kaže,
    ne zdvajaj, u nadi živi,
    al’ dokle, pitam vas ljudi,
    čekaj i s tim se miri.

    Danas će mi najduži godine dan,
    možda opet ukrasti radost,
    odagnat’ rijetki lijepi san,
    kao što starost goni mladost.

    Zvati, al’ koga kad’ me ne čuje,
    pitati, al koga kad sam sâm,
    tko samnom da se raduje,
    i dočeka novi ljepši dan.

    avatar

    28.07.2006. (17:12)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...