
„Budite oprezni sa stablima. Na njih ptice vješaju svoja gnijezda a djeca svoje snove. Umorni putnik, sit sunca i žege, traži njihovu hladovinu. A mi svi u tijeku jedne godine u njima vidimo sliku našega života. Zato budite oprezni sa stablima!"
(Marie Hüsing)
Stabla su kao i život, istovremeno jaka i nježna. Onako jaka i visoka demonstriraju svoju snagu a ipak i njima prijeti opsanost. Stabla su slika života. Svaka žila stabla govori da naš život treba dobro tlo da bi mogao rasti i stasati. Stablo podsjeća na godine i generacije ljudi, na rast i sazrijevanje, povijesti i budućnost. Grane jednoga stable upozoravaju nas na slabosti i tajanstvenu isprepletenost života. Svaki list podsjeća na napetost ništavila i važnost čovjekovu u svijetu. Svako je stablo u svojoj jedincatosti i odnosu prema svemu stvorenom slika čovjeka. Zato budimo oprezni sa stablima!
Kako brzo i bez imalo razmišljanja možemo slomiti malo drvce. Veliko stablo, koje je stotinama godina iz godine u godinu naraslo u snažan stub i krunu, može se srušiti i ispiliti za jedan sat. Pod težinom snijega ruše se velika stabla. Jake oluje ruše tako snažna stabla kao šibice. Otrovi iz zraka donose im laganu ali sigurnu smrt. Zato moramo biti oprezni sa stablima!
Kako brzo čovjek poklekne i padne. Kako se brzo može uništiti životno djelo koje je nastajalo godinama. Kako čovjeku, kruni svega stvorenoga, teško pada smrt. Pod teretom teških puteva padaju i ne dižu se. A životne oluje lome i jake ljude. Loše misli i ideje, krive slike i varljiva nada truju dušu i ranjavaju srce.Zato budimo oprezni s ljudima!
S ljudima budimo oprezni. Djeca na njih vješaju svoje nade a Bog svoju ljubav. Umorni putnik, sit laži, traži njihovo pravo lice. A mi svi tijekom života vidimo u nama sliku našega Boga. Budimo zato oprezni s ljudima!
|