da... čudne su ljudi biljke. meni je uvijek teško reći: "primi moje saučešće"... kak mi to šuplje i neiskreno zvuči... a i osjećam se tako kad to moram reći. i ja znam... i onaj tko je nekoga izgubio da je to samo fraza... običaj. da tu ima vrlo malo onoga što nam je doista u duši. mislim da je upravo to najbolji primjer licemjerja. ... kad sam izgubila oca, pokopan je uz samo najbližu obitelj... jednostavno, mi koji smo ostali nismo imali snage za velike doze licemjerja jer dok je umirao i patio nitko nije pitao... nikome nije bilo stalo. samo najbliži mogu i u tišini, bez riječi iskreno podijeliti bol.
28.07.2006. (17:44)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Prekrasno napisano…neznan šta bi jos dodala na ovaj post osim da se slazen s tobon… jedan naslov moga posta kaže: «Svaki problem je samo niz mogućih rješenja», stojim iza toga… pozdrav
01.08.2006. (00:21)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ponekad se osjecam da me zivot umorio i da sam dopustio da me promijeni, otupi, da prestanem biti ono sto uvijek zelim biti, uvijek jesam i na sto sam ponosan, iskreno voljeti ljude i ciniti im lijepe stvari... ili je mozda problem sto pokusavam nositi previse na svojim ledjima, mozda je dobro sto sam smanjio broj ljudi oko sebe, ostavio samo one najvrijednije... svakome su njegovi problemi najtezi i netreba ih pokusavati uopce usporedjivati... pozdrav, zaista predivno napisano
02.08.2006. (12:16)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Da draga moja, slazem se... sto god napravimo, ne samo u situacijama tragedije, nekome nece odgovarati... uvijek stanemo na nekoga, htjeli-ne htjeli. Sve sto mozemo je truditi se da ne nagazimo previse, pogotovo tamo gdje najvise boli.
08.08.2006. (09:04)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
zahvaljujući Angy došla sam do tvog bloga.. Curo, ovo je pedobro napisano... ta god napravili netkoje povrijeđen... A najviše ironije budi ono da li ispunjavam očekivanja drugih...
06.09.2006. (22:09)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Puki
Svaka čast Zdenku Runjicu na skladbi "Ti me vodi preko voda" koji je kompozitor te pjesme medjutim treba spomenuti i tekstopisca jedne od najlepsih pjesama ikad napisanih u Hrvatskoj a to je M. Labić!
04.04.2009. (20:32)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
xavarde
da... čudne su ljudi biljke. meni je uvijek teško reći: "primi moje saučešće"... kak mi to šuplje i neiskreno zvuči... a i osjećam se tako kad to moram reći. i ja znam... i onaj tko je nekoga izgubio da je to samo fraza... običaj. da tu ima vrlo malo onoga što nam je doista u duši. mislim da je upravo to najbolji primjer licemjerja. ... kad sam izgubila oca, pokopan je uz samo najbližu obitelj... jednostavno, mi koji smo ostali nismo imali snage za velike doze licemjerja jer dok je umirao i patio nitko nije pitao... nikome nije bilo stalo. samo najbliži mogu i u tišini, bez riječi iskreno podijeliti bol.
28.07.2006. (17:44) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Moja Štikla
Prekrasno napisano…neznan šta bi jos dodala na ovaj post osim da se slazen s tobon…
jedan naslov moga posta kaže: «Svaki problem je samo niz mogućih rješenja», stojim iza toga…
pozdrav
01.08.2006. (00:21) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Thoughts Of The Refugee
ponekad se osjecam da me zivot umorio i da sam dopustio da me promijeni, otupi, da prestanem biti ono sto uvijek zelim biti, uvijek jesam i na sto sam ponosan, iskreno voljeti ljude i ciniti im lijepe stvari... ili je mozda problem sto pokusavam nositi previse na svojim ledjima, mozda je dobro sto sam smanjio broj ljudi oko sebe, ostavio samo one najvrijednije... svakome su njegovi problemi najtezi i netreba ih pokusavati uopce usporedjivati... pozdrav, zaista predivno napisano
02.08.2006. (12:16) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
podvale zivota i ostale zivotne ironije...
Da draga moja, slazem se... sto god napravimo, ne samo u situacijama tragedije, nekome nece odgovarati... uvijek stanemo na nekoga, htjeli-ne htjeli. Sve sto mozemo je truditi se da ne nagazimo previse, pogotovo tamo gdje najvise boli.
08.08.2006. (09:04) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
...anđeo s greškom...
zahvaljujući Angy došla sam do tvog bloga.. Curo, ovo je pedobro napisano... ta god napravili netkoje povrijeđen... A najviše ironije budi ono da li ispunjavam očekivanja drugih...
06.09.2006. (22:09) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Puki
Svaka čast Zdenku Runjicu na skladbi "Ti me vodi preko voda" koji je kompozitor te pjesme
medjutim treba spomenuti i tekstopisca jedne od najlepsih pjesama ikad napisanih u Hrvatskoj a to je M. Labić!
04.04.2009. (20:32) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...