Komentari

lanxsatura.blog.hr

Dodaj komentar (22)

Marketing

  • oceana

    Draga Aquaria, i meni su, kao što si vjerojatno i uočila iz mojih postova, stabla posebni prijatelji i učitelji.
    Samo promatranjem tih divnih stvorenja, možemo puno naučiti o prirodnim tokovima života...

    avatar

    27.07.2006. (11:54)    -   -   -   -  

  • Brunhilda

    drvece ima dusu....pozdrav

    avatar

    27.07.2006. (11:54)    -   -   -   -  

  • ŠKORPION12

    .. i titraj lahora - ima svoj smisao, a kako ne naše postojanje.

    avatar

    27.07.2006. (12:14)    -   -   -   -  

  • Big Blue

    Nemam pojma kako i zašto se rađa to prijateljstvo između drveća i ljudi, ali sam isto sigurna da se rađa. Tako i ja imam jednu "svoju" brezu koja stoji u mojoj ulici i koja je tamo još od mog djetinjstva, školskih dana...do dana današnjega. Visoka, vitka...čak sam je jednom i crtala, baš volim to drvo. Drugo pak, na koje si me podsjetila - isto je jedna vrba iz mog djetinjstva. Raspolovljena, ali tako da se moglo ući u tu pukotinu, popeti se i sjediti na deblu kao na klupi.To je priča iz mog djetinjstva. Baš volim drveće. A kad gledam onu brezu padne mi na pamet - kakav će biti njezin kraj. I osjetim u tom trenutku žalost jer znam da ona neće tamo stajati vječno. U pravu si ti kad kažeš da se ne bi trebalo vezati. Ne bi trebalo, da. Ali ja to jednostavno ne znam izbjeći. I uvijek se vežem. Istina, cijena je katkad velika - kad dođe rastanak, kad se dogodi nešto što izazove velike i teške emocije. Ali ja jednostavno ne znam drukčije živjeti. :) Tješim se da me onda sve te emocije na neki način obogate, da ostave svoj trag, sjećanje na nešto što je (bilo) lijepo... Jer, da nije - ne bi mi ni bilo žao kad to nestaje ili odlazi. ;))

    avatar

    27.07.2006. (12:39)    -   -   -   -  

  • more nade

    Moja tetka jedno vrijeme se teško osjećala. Duševni probelemi je uhvatili. Sjestila se u bolnicu, jedan dan sjela je na klupu do jednog drveta...bilo je osušeno i ona se sažalila nad njim. Mislila je što mu je? Zašto se tako osušilo? Zaplakala je nad njim i to je bio veliki pomak jer dugo nije mogla plakati.... Odlučila ga je svaki dan posjećivati. Svaki dan mu je išla i drvo je pokazivalo znakove oporavaka... paraleno i tetka se oporavljala. Tako su oboje bili sve bolje i bolje.. kad je drvo procvjetalo, tetka je znala da će sad biti dobro i drvo i ona. Oboje su bili izliječeni! I tetka je dan-danas dobro! Pretpostavaljam da i drvo živi... evo, ova tvoja iskustva su me podsjetila na tu divnu priču ozdravaljenja moje tetke. Kad joj ništa nije moglo pomoći, kad nitko nije znao što joj je, jedno obično zaboravljeno drvo, napušteno, drvo nad kojim je zaplakala i odlučila ga spasiti, pomoći mu, na kraju ozdravilo nju samu!

    avatar

    27.07.2006. (14:09)    -   -   -   -  

  • brlje

    točno znam o čemu govoriš! jedan trenutak baš vezano uz drveće nikad neću zaboraviti: dok se radila cesta koja vodi na poluotok (stari dio grada zadra), odlučeno je posjeći stoljetna stabla koja su bila uz jedan dio ceste. dok su se rušila ta stabla, stalno je bilo "publike", uglavnom staraca koji nisu mogli vjerovati da se to događa; najteže mi je bilo kad je jedan starac zastao kraj jednog stabla i nije mogao naprijed, samo je tužno buljio u taj panj! kad je napokon krenuo, opetse okrenuo za njim! ta me slika za života nikad neće napustiti!

    avatar

    27.07.2006. (14:33)    -   -   -   -  

  • Vladimir Ordanić

    Ne zamjerite mi što sam pišući komentar Vama
    nehotice napisao pjesmu «Tajanstvena pogodba».
    Vi ste me potakli na to. Hvala Vam.

    avatar

    27.07.2006. (21:22)    -   -   -   -  

  • moje vijuge

    e ja imam lipu..nadam se da će još dugo biti živa i čuvati naše tajne..:))

    avatar

    27.07.2006. (21:31)    -   -   -   -  

  • Jonathan

    Prekrasan post. Prekrasno je to kada imamo svoje stabalce.
    Evo isto jedan događaj vezan uz sječu naših stabalaca; Ima jedan put do škole koji se zove ˝kroz oraje˝, to je dobio naziv po tome što su uz pločnik drevna stabla orasa. Moja ekipa i ja smo uvijek išli tim putem i bilo je tako lijepo prolaziti kroj sjene krošnji sve dok jednog dana... Došli su ljudi s pilama i otpilili grane. Svaka ta grana pričala je za sebe jednu priču. Nakon toga, jednoga dana na putu do škole ja sam rekla: ˝Ajmo kroz oraje!˝ Ostali su me sjetno pogledali i rekli:˝ Ma kroz koje oraje, njih više nema!!˝ To neću nikada zaboraviti. Osmijeh....

    avatar

    27.07.2006. (22:30)    -   -   -   -  

  • Homeless

    Drvo, drvo. Steta sto se osusilo, zasigurno je i tako suho lijepo!!!

    avatar

    28.07.2006. (00:23)    -   -   -   -  

  • avangarda

    Baš mi je drago da si napisala ovaj post. Jer sam nedugo imala neobično i novo iskustvo sa svojom kućnom biljkom i shvatila da biljka osjeća na isti način kao i čovjek. Moje drvo života naraslo je do stropa i moralo je iz stana, taj dan kada sam ga pripremala poklonit prijatelju, ono je sve listove objesilo prema dole i pokazalo tihi bunt zbog odvajanja. Osjetila sam tugu tog drveta koje je samnom provelo 15 godina. Drvo je otišlo. A neka se čudna praznina i tuga uvukla u sobu. Kao da sam izgubila voljeno biće. I jesam.

    avatar

    28.07.2006. (08:18)    -   -   -   -  

  • Vladimir Ordanić

    (Jooj! Opet je Vaš komentar postao pjesma.
    Objavit ću je na svom blogu dok posjetitelji
    svoju osjetljivu recepciju nahrane onom zadnjom.
    Vi je dobivate odmah. Zaslužili ste.)

    Možda je doista kolektivno nesvjesno
    magijsko, pjesničko ezoterično
    primitivno, prvotno i prasvjesno
    nebesko suglasje duša?
    Odrazi odraza,
    tragovi tragova,
    odbljesci bljeskova,
    odsjaji sjajeva,
    odmraci mrakova,
    drhtaji drhtova,
    treptaji treptaja,
    klisovi stihova,
    bjesovi bjesova,
    strahovi strahova,
    visovi visova,
    kovine okova,
    predosjećaji predosjećaja,
    slutnje slutnji,
    i svakovisnice visina
    i sjenovrsnice tišina
    i svetomislice milina...

    Možda je doista kao podzemno jezero
    pod plahim zvjezdanim bunarima
    ono što našim dušama čini izvorišta...

    avatar

    28.07.2006. (09:12)    -   -   -   -  

  • Kao da je važno...

    znam na što misliš...Imala sam i ja stablo svoje mladosti,crvenu armolinku,također sam jednom napisala post o njoj..Drveće je smirujuće,imaš osjećaj da ti se smješka i da te tješi i uvijek je tu za tebe na istom mjestu.Ima nešto posebno u njima,veliki su to učitelji.

    avatar

    28.07.2006. (19:26)    -   -   -   -  

  • ...i moja kaplja pomaže ga tkati!

    Uživah čitajući postove...nadam se od danas češćim posjetima, iako sam bila jednom, ali u žurbi...

    avatar

    28.07.2006. (20:26)    -   -   -   -  

  • u ime...

    podsjetila si me na priču koja mi je znala izmamiti suze na oči, a zove se dobro stablo :)))
    pozdrav ti ostavljam

    avatar

    28.07.2006. (23:12)    -   -   -   -  

  • xiola bleu

    Moji su jednom davno odrezali jedan orah. Steta.

    avatar

    28.07.2006. (23:25)    -   -   -   -  

  • Vladimir Ordanić

    Vi ste jedna od rijetkih duša s bloga
    koje k meni dolaze već dugo i s
    ravnomjernim disanjem u šetnji.
    Ne proganjate me, ne tjerate me
    na objave i zavjete. Samo ste ovdje.
    Ni ne slutite koliko mi je to vrijedno.

    avatar

    29.07.2006. (00:53)    -   -   -   -  

  • *The best*

    TEST Vjerojatno ces se zacuditi kad procitas neke odgovore. Um je kao padobran-bolje funkcionira kad je otvoren. Ovaj test je zabavan, ali moras doslovno slijediti upute. Prije nego pocnes, zamisli jednu zelju. UPOZORENJE : odgovaraj na pitanja po redu. Ne citaj odgovore prije reda. Pitanja je samo 4, stoga ako varas i gledas odgovore Prije vremena, neces dobiti postene rezultate. Pocni polako. Ne trci unaprijed. Ovaj test je vrlo realan. Pomoci ce ti da otkrijes samog sebe. Uzmi papir i olovku i zapisi svoj odgovore: 1) poredaj ove zivotinje po tome koja ti se najvise svida : KRAVA TIGAR OVCA KONJ SVINJA 2) Opisi samo jednom rjecju svaku od slijedecih: PAS MACKA STAKOR KAVA MORE 3) Misli na nekoga(tko te poznaje i tko ti je vazan) i povezi ga sa sljedecim bojama(uz svaku boju samo po jedna osoba): ZUTO NARANCASTO CRVENO BIJELO ZELENO 4) i NA KRAJU NAPISI SVOJ SRETAN BROJ I SRETAN DAN U TJEDNU: Jesi i gotov/a? Da li su tvoji odgovori STVARNO ono sto mislis? Posljednja sansa OK, sada mozes procitati odgovore koji slijede, Ali prvo jos jednom ponovi svoju zelju! ODGOVORI : 1) Ovdje se definiraju prednosti u tvom zivotu : KRAVA = karijera TIGAR = ponos OVCA = ljubav KONJ = obitelj SVINJA = novac 2) Opis PSA JE OPIS TVOG KARAKTERA. Opis MACKE je karakteristika tvog prar( ti i on u ljubavi) Opis STAKORA je kako dizivljavas svoje neprijatelje. Opis KAVE je tvoja interpretacija seksa. Opis MORA je tvoj zivot. 3) ZUTO netko koga nikad neces zaboraviti NARANCASTO onaj kojeg smatras pravim prijateljem CRVENO netko koga stvarno volis BIJELO tvoja srodna dusa(soulmate) ZELENO netko koga ces pamtiti cijeli zivot 4) Posalji ovu poruku na onoliko adresa(ljudi) koliko iznosi tvoj sretan broj. Tvoja ce se zelja ispuniti u tvom sretnom danu. Sve ovo je to sto je rekao Dalai Lama o tisucljecu. Potrebno je samo par minuta da se procita. Ova mantra mora te napusiti kroz 96 sati. Nakon toga ce ti se dogoditi neko ugodno iznenadenje. Ovaj je test istinit iako ti nisi praznovjeran..

    avatar

    29.07.2006. (08:30)    -   -   -   -  

  • Kenguur

    Zaista ljepo napisano. Podsjetilo me je na jednu "zalosnu vrbu" u mome Vukovaru koju vise nikada nisam vidio od one davne 1991. Ubili su i nju. Imas pravo , ma koliko suludo zvucalo postoji i neka ljubav prema drvecu koje podsvjesno volimo.

    avatar

    29.07.2006. (13:39)    -   -   -   -  

  • pegy

    I sama volim drveće i uvijek mi bude žao kad vidim neko osušeno. Pitam se tada koliko mu je samo trebalo da naraste toliko. Od drveća ipak najviše volim crnogorično, valjda jer uvijek izgledaju jednako lijepo. :)

    avatar

    29.07.2006. (14:08)    -   -   -   -  

  • @pple

    Volim more jer je vezanom uz moj rodni kraj i grad u kojem živim.
    Stoga se svi čude zašto volim i šumu i zašto volim drveće. Često boravim u šumi kao i danas.
    Vjetar je puhao i drveće ja šaptalo...a mi pod jednom brezom našli mjesto i lijepo ručali.
    Znam se tako našaliti pa reći da imam vikendicu pod hrastom, bukvom ili brezom, ovisno o tome gdje smjestimo svoj stol i stolice.
    Drveće može bez nas, a možemo li mi bez drveća...?
    pozdrav!

    avatar

    29.07.2006. (19:14)    -   -   -   -  

  • posoljeni zrak

    Kako si krasno napisala: prijateljstvo između stabla i čovjeka…
    Dok sam bila dijete tata je za svakoga od nas posadio jedno stablo. Tako sam ja godinama imala ''svoju brezu''. Kad smo trebali seliti prije mog polaska u školu pitala sam mamu kako ćemo prenijeti moju brezu…. Nismo odselili, ali ne zbog breze…
    Kasnije, kroz mnoge godine, promatrala sam kako raste to stablo, znala sam nijanse šuštanja lišća; jačinu vjetra i povjetarca, kiše; vrijeme kad je stablo dobivalo listiće i kad ih je gubilo…. Prije nekoliko mjeseci opraštala sam se s prostorom ispred kojeg je zasađena ta moja breza…. Bilo je još nekih stabala u mom životu, ali nikada tako kao s brezom…
    Ima i u mome životu toliko sjećanja, neobičnih sjećanja… Pitam se samo da li to dolazi s godinama….
    Iskren pozdrav i sve dobro :))

    avatar

    30.07.2006. (21:48)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...