Da žalosno je sve to.Nekome pomogneš,a on ti kak ti veliš kaže da je mogao sve sam to rješiti. U današnje vrijeme teško je procjeniti kada treba pomoći a kad ne tj.jednostavno okrenuti glavu i otići.No praviti se da ništa ne vidiš je isto teško zar ne?
25.07.2006. (12:50)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ej srećo se mi poznajemo? Još od vrtića… ja sam onda bio još mali plačljivko, kasnije mali štreberko, a tek negdje u 7. razredu sam postao ovo. Nije da se ne želim tući, nešto u meni me tjera na to, ali često kažem sebi: stani kretenu napravit ćeš još veće sranje. Ne rastavljam ljude ne želim da se mene rastavlja u takvom trenutku. Ali prijatelj bi mi nastrado, a ne bi mu mogo pomoći. Pomagati drugima, neznam, sad mi se čini kao da sam odusto od toga, ali kad dođe do sranja, bojim se da ću opet biti onaj stari. I uvjek imaonih koji će ti reći hvala. Vlada me takvi pokreću, ko zna?
25.07.2006. (20:44)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ne znam, nisam se još našla u takvoj situaciji... i ja sam protiv nasilja, naravno, mislim da se sve može riješiti klturnim ljudskim ponašanjem. a ponos... da, razumijem to, ali nekad ga jednostavno treba prežvakati...
26.07.2006. (07:16)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Preobičan život
Da žalosno je sve to.Nekome pomogneš,a on ti kak ti veliš kaže da je mogao sve sam to rješiti.
U današnje vrijeme teško je procjeniti kada treba pomoći a kad ne tj.jednostavno okrenuti glavu i otići.No praviti se da ništa ne vidiš je isto teško zar ne?
25.07.2006. (12:50) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
djecko
Ej srećo se mi poznajemo?
Još od vrtića… ja sam onda bio još mali plačljivko, kasnije mali štreberko, a tek negdje u 7. razredu sam postao ovo. Nije da se ne želim tući, nešto u meni me tjera na to, ali često kažem sebi: stani kretenu napravit ćeš još veće sranje. Ne rastavljam ljude ne želim da se mene rastavlja u takvom trenutku. Ali prijatelj bi mi nastrado, a ne bi mu mogo pomoći.
Pomagati drugima, neznam, sad mi se čini kao da sam odusto od toga, ali kad dođe do sranja, bojim se da ću opet biti onaj stari. I uvjek imaonih koji će ti reći hvala. Vlada me takvi pokreću, ko zna?
25.07.2006. (20:44) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
djecko
Inače primam pomoć samo od psihijatra, pa ako ovaj nije psihijatar onda…
Inače na vaša šprdanja sam odgovorio na svom blogu.
uživaj
25.07.2006. (20:45) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ruby Nelle
ne znam, nisam se još našla u takvoj situaciji... i ja sam protiv nasilja, naravno, mislim da se sve može riješiti klturnim ljudskim ponašanjem. a ponos... da, razumijem to, ali nekad ga jednostavno treba prežvakati...
26.07.2006. (07:16) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...