utorak, 25.07.2006.
Biti čovjek ili stoka
uvijek sam bila protiv nasilja, protiv tučnjave i sličnih sr-a-nja. Nikada mi nije bio problem zakačit se s nekim tko je želio ili krenuo nekoga prebit,ali se nikada nisam tukla,,ali bih pronašla način da tu osobu zaustavim,a kad ne bi uspjela počela bi se svađati i onda bi ja nadrapala-uvijek je bilo tako-želiš nekome pomoći i samo zapadneš u nevolje,ali imala bi i ja sreće-npr. Još dok smo bili u vrtiću uvijek nas je bilo ono troje koji smo bili kao vođe,bili smo onako,svi su nas voljeli-nisam kužila zašto,ali sad mogu shvatiti,sad shvaćam što to znači nekome u životu..kada bi netko iz starije grupe išao tući nekoga mlađeg od sebe (i ako taj netko mlađi nije bio mali umišljeni snob) a ti si mu išao pomoći-obranio ga-on je u tebi vidio prijatelja i znao je da će mu sad ostali dati mira..osjećao se kao da ima povlašteni položaj..voljeli smo druge vidjeti sretne-već smo tad nas par bili drugačiji od drugih-iako nas je u grupi bilo mnogo i svi smo bili posebni na svoj način,a opet što se ravnopravnosti tiče svi jednaki mi smo se isticali,tete su nas obožavale,ali smo ipak znali završiti u gadnoj kazni,ako bi netko uzeo od nekoga nešto što mu ne pripada znali smo to riješiti ako je bilo potrebno i čupanje-ali nikada nismo mi započinjali…u školi je već bila druga stvar..zadržali smo staru naviku..ali i znali jače nadrapat..bilo je onih kojima to nije pasalo-a pošto se mi ne tučemo mi smo kućama dolazili-kao npr. Ja sa skoro slomljenom nogom i sl.
najbolje je kada nekome pomogneš,spsiš njegov nos-a on ti kaže da bi on to sam riješio i da se nemaš pravo petljat u njegove stvari,a lik leži na ulici ovaj ga mlati,a ostala se stoka oko njega kladi koliko će još izdržat i tko će pobijedit,te koliko će mu trebati da ustane..
zbog takvih se osjećaš kao kuga i pitaš se zašto uopće želiš nekome pomoći-ali kako gledati nekoga tko doslovno izgovara/pokušava izgovoriti upomoć ili pomozite mi,a kad to učiniš izvrijeđa te i glumi facu..shvaćam da svatko ima ponos..ali ne i pravo da omalovažava nekoga
i ja mogu bit' stoka i gledat kako nekog prebijaju na mrtvo ime..ali ne želim..čovjek sam..i to je moja prva i posljednja..to mi je sve…ali, tko zna,možda bi mi bio bolje kao i ostatku svijeta..kao stoci???da me čisto boli briga za sve-samo brinem za sebe…???
