Ljut sam, bajo, ko ris! Taman ti danas, o neblakamu to je eto već jučer, napišem lipi komentar. I kad sam ga htio poslati ne redi blog! I naravno taj moj komentar, koji mi je zbilja iscurio iz srca i duše, nestane. Da nisam fino odgojen psovo bi ko.. Ta neću kast tko. Ja kočijaše, paore, seljake jako volim i cijenim. Neću sad niti pokušavati ponavljati ono što sam napisao, jer neću uspjeti. A i pitanje dokle će blog.hr bit ispravan. Zato ću kao moj komentar o tamburi i tamburašima (ja nažalost još nisam tako daleko da govorim o tamburašicama) poslat mojom pjesmom
TAMBURAŠKI ŽIVOT
Tambura me poče pratit', od dječačkih, davnih dana, u mladosti nikada me, nije ostavila sama.
Žicom njenom naš'o ja sam, radost, društvo, vino, makar bio na zlu glasu, meni sve je bilo fino.
Dal' u kolu punom cura, il' birtiji punoj dima, u svatova po tri dana, radost prosipo sam svima.
Puno cura gledalo je, dirala ih žica moja, puno baba lajalo je, ni' to sinko sreća tvoja.
A ja pjev'o, namigiv'o, puno pijo, sviro dugo, ispunjavo želje, srca. Ma daj živi, bježi tugo!
Al' kad srce, duša prazna, a glava do kike puna, mutne oči, pogled nijemi, prazni sokak tijesan meni.
U grudima kad te stišće, teške noge al' tamburam, dok pod rosom pada lišće, Jedva kući doteturam.
Nikog' nema da me sluša, a kazat' bi tiho tijo, da me boli glava, duša, di sam bio, zašto pijo.
Tako dan za danom tek'o, žica titra, osmjeh blješti, k'o da ništa bilo nije, opet lete prsti vješti.
Al' ni' život samo pjesma, već samoća a i tuga, sve se cure poudale, svirač sada treba druga.
Sad tambura samo visi, oj mladosti, lipa, di si? Prašina je na nju sjela, na glavi mi kosa bijela.
Dal' bi opet, kad bi mog'o, živit život tamburaša? Kad sve zbrojim i oduzmem: Ma bi, to je sudba naša!
Puno te i lipo podzravljam!
13.06.2006. (00:50)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Bać Iva hvala ti na pjesmi. Ovih dana i ja imam poteškoća sa blogom i općenito sa postavljanjem postova i surfanjem. Mislim da su provajderi u nemilici, linije su spore i preopterećene i izgleda da nam se to svima ovih dana stalno događa. Za kraj o tamburašima--"jednom tamburaš-uvijek tamburaš".
13.06.2006. (10:54)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
baca iva
Ljut sam, bajo, ko ris! Taman ti danas, o neblakamu to je eto već jučer, napišem lipi komentar. I kad sam ga htio poslati ne redi blog! I naravno taj moj komentar, koji mi je zbilja iscurio iz srca i duše, nestane. Da nisam fino odgojen psovo bi ko.. Ta neću kast tko. Ja kočijaše, paore, seljake jako volim i cijenim. Neću sad niti pokušavati ponavljati ono što sam napisao, jer neću uspjeti. A i pitanje dokle će blog.hr bit ispravan. Zato ću kao moj komentar o tamburi i tamburašima (ja nažalost još nisam tako daleko da govorim o tamburašicama) poslat mojom pjesmom
TAMBURAŠKI ŽIVOT
Tambura me poče pratit',
od dječačkih, davnih dana,
u mladosti nikada me,
nije ostavila sama.
Žicom njenom naš'o ja sam,
radost, društvo, vino,
makar bio na zlu glasu,
meni sve je bilo fino.
Dal' u kolu punom cura,
il' birtiji punoj dima,
u svatova po tri dana,
radost prosipo sam svima.
Puno cura gledalo je,
dirala ih žica moja,
puno baba lajalo je,
ni' to sinko sreća tvoja.
A ja pjev'o, namigiv'o,
puno pijo, sviro dugo,
ispunjavo želje, srca.
Ma daj živi, bježi tugo!
Al' kad srce, duša prazna,
a glava do kike puna,
mutne oči, pogled nijemi,
prazni sokak tijesan meni.
U grudima kad te stišće,
teške noge al' tamburam,
dok pod rosom pada lišće,
Jedva kući doteturam.
Nikog' nema da me sluša,
a kazat' bi tiho tijo,
da me boli glava, duša,
di sam bio, zašto pijo.
Tako dan za danom tek'o,
žica titra, osmjeh blješti,
k'o da ništa bilo nije,
opet lete prsti vješti.
Al' ni' život samo pjesma,
već samoća a i tuga,
sve se cure poudale,
svirač sada treba druga.
Sad tambura samo visi,
oj mladosti, lipa, di si?
Prašina je na nju sjela,
na glavi mi kosa bijela.
Dal' bi opet, kad bi mog'o,
živit život tamburaša?
Kad sve zbrojim i oduzmem:
Ma bi, to je sudba naša!
Puno te i lipo podzravljam!
13.06.2006. (00:50) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
novogradiščanin
Bać Iva hvala ti na pjesmi. Ovih dana i ja imam poteškoća sa blogom i općenito sa postavljanjem postova i surfanjem. Mislim da su provajderi u nemilici, linije su spore i preopterećene i izgleda da nam se to svima ovih dana stalno događa. Za kraj o tamburašima--"jednom tamburaš-uvijek tamburaš".
13.06.2006. (10:54) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...