Eto, tako sam i ja neki dan pukla. Sjetila sam se da je kraj osnovne škole i jednostavno me to potpuno shrvalo. Mnogi kažu, pubertetske izmišljotine, ali mislim da nije tako. Samo mi je stalo do ljudi s kojima sam provodila dane 8 godina, a neće ih više biti, neke više nikad neću vidjeti i to me dotuklo do plača. Zadnjih je tjedan dana, naslikavamo se po školi u nadi da slike neće obrisati sjećanja i uspomene... Ali gotovo je... i sad mi opet suze naviru na oči... Ajde, pozdrav, budite mi dobro i ne dajte da Vas ovako tužne stvari shrvaju. Neka one ostanu iza nas jer puno lijepoga je pred nama... Pusa, Tinka
03.06.2006. (20:02)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
'' Imitacija zivota" je jezivo dobar film i tu nema toga ko se ne bi potresao, a bogami i zaplakao...od smrti djeteta ne postoji nista gore na ovom svijetu...sa tom boli se nista ne moze mjeriti i ona potresa svakoga ko je u blizini te tragedije...ja sam na zalost bila svjedok kada su roditelji izgubili u isti tren i sina i kcerku koja je bila u 9. mjesecu trudnoce, 7 dana pred porod...citav grad je plakao za tim ljudima mjesecima i jos place...takve stvari su uzasne...kisssssssssss
04.06.2006. (01:10)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
tragedije su zbilaj užasne,pogode mnoštvo,to su trnuci kad su ljudi zajedno,nažalost ponekad se mora dogoditi nešto loše da mi promislimo svojom glavom,da shvatimo pogreške...da shvatimo da smo trebali svakog dana živjeti najbolje što smo mogli ili znali,da smo trebali reči volim te,da smo trebali biti prijatelji...život je tako kratak i nažalost ponekad završi prerano,zato treba zgrabiti svaki trenutak.
05.06.2006. (20:58)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Baš sam pisala kod Teute da vjerujem u sudbinu samo u dva slučaja, sudbinski susreti i sudbinske smrti. Ne znam što da ti drugo kažem... Hvala ti na posjeti, mogla bi i ti pisati o svojim europskim putovanjima (ako već nisi).
06.06.2006. (15:21)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
LudaMarta
Eto, tako sam i ja neki dan pukla. Sjetila sam se da je kraj osnovne škole i jednostavno me to potpuno shrvalo. Mnogi kažu, pubertetske izmišljotine, ali mislim da nije tako. Samo mi je stalo do ljudi s kojima sam provodila dane 8 godina, a neće ih više biti, neke više nikad neću vidjeti i to me dotuklo do plača. Zadnjih je tjedan dana, naslikavamo se po školi u nadi da slike neće obrisati sjećanja i uspomene... Ali gotovo je... i sad mi opet suze naviru na oči...
Ajde, pozdrav, budite mi dobro i ne dajte da Vas ovako tužne stvari shrvaju. Neka one ostanu iza nas jer puno lijepoga je pred nama...
Pusa, Tinka
03.06.2006. (20:02) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
reginaelena
'' Imitacija zivota" je jezivo dobar film i tu nema toga ko se ne bi potresao, a bogami i zaplakao...od smrti djeteta ne postoji nista gore na ovom svijetu...sa tom boli se nista ne moze mjeriti i ona potresa svakoga ko je u blizini te tragedije...ja sam na zalost bila svjedok kada su roditelji izgubili u isti tren i sina i kcerku koja je bila u 9. mjesecu trudnoce, 7 dana pred porod...citav grad je plakao za tim ljudima mjesecima i jos place...takve stvari su uzasne...kisssssssssss
04.06.2006. (01:10) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Uranova Pikula
tragedije su zbilaj užasne,pogode mnoštvo,to su trnuci kad su ljudi zajedno,nažalost ponekad se mora dogoditi nešto loše da mi promislimo svojom glavom,da shvatimo pogreške...da shvatimo da smo trebali svakog dana živjeti najbolje što smo mogli ili znali,da smo trebali reči volim te,da smo trebali biti prijatelji...život je tako kratak i nažalost ponekad završi prerano,zato treba zgrabiti svaki trenutak.
05.06.2006. (20:58) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
jednostavan život za komplicirane
Baš sam pisala kod Teute da vjerujem u sudbinu samo u dva slučaja, sudbinski susreti i sudbinske smrti. Ne znam što da ti drugo kažem... Hvala ti na posjeti, mogla bi i ti pisati o svojim europskim putovanjima (ako već nisi).
06.06.2006. (15:21) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...