Komentari

lanxsatura.blog.hr

Dodaj komentar (11)

Marketing

  • zrno gorušice

    razumijem ja njih (valjda sam i ja nekakav prosvjetni djelatnik:) jasno mi je u kakve tek frustracije ulaze... nikada im nisam ni zamjerila- tek- maknula se s puta...

    avatar

    26.05.2006. (00:16)    -   -   -   -  

  • ŠKORPION12

    ...ma ne sudim - samo mi je žao te mladosti danas .. jer svojim hodom bez ideala - uvijek me asociraju na "guske u magli" ... uvijek molim za mlade da se OTHRVAJU iz besmilsa, ovisnosti - tog trenda SMRTI - da se odvaže živjeti ne zaboravljajući Tko ih je i zašto stvorio ! ugodan ti vikend

    avatar

    26.05.2006. (10:06)    -   -   -   -  

  • mama sepia

    ne sudim ih samo im se čudim...znam da sad zvučim kao stara baba, a nije tako davno otkad sam izašla iz školskih klupa, ali sjećam se svog dana maturanata. umjesto da zasipam ljude brašnom, kupam se u manduševcu ili jarunu držala sam u ruci krpu i prala pod poslovnice jedne banke. trebao mi je novac da imam što jesti. ne znam, al čini mi se da ovi današnji maturanti ili nemaju tih problema ili imaju dobru pozadinu koja će njihove probleme riješiti...

    avatar

    26.05.2006. (12:46)    -   -   -   -  

  • Um

    Držim se onog: "Mjerom kojom mjeriš, ... ". Neka mladi slave.

    avatar

    26.05.2006. (14:07)    -   -   -   -  

  • 1 slika 1000 riječi

    Odlucila sam ja progovoriti na ovu temu...Upravo mi je kcer maturantica...Prije dvadesetak dana bila sam tako uzudjena zbog njenog maturalnog plesa...sve pripreme, haljina, cipele, nakit, sminkanje i sve sto uz to ide...nemojte misliti da sam to bezbolno podnijela s financijske strane, ali odlucila sam da cu joj to pruziti...i bila sam jako usplahirena oko toga..prisjetila sam se svoga maturalca.Ni moja mama nije imala neogranicenu svotu novca koju bi mi u to ulozila i ja sam se za maturalac spremila kako sam mogla..i uopce mi nije bilo bad, bili smo svi dobro raspolozeni i sretni...od svega je bilo najbitnije da je atmosfera dobra...a onda, imali smo i norijadu..nije tada bilo prosipanja brasna i zalijevanja ljudi, ali smo galamili po gradu, pjevali na trgu, sjedili na zemlji, islicno...i onda je bilo prolaznika koji su se zgrazali i govorili "na sto ova mladost lici"...bas kao i sada kad citam vase komentare...a ima tome 20 godina....moja kcer evo danas, jos uvijek se nateze po skoli jer neki profesori eto nisu imali vremena kroz godinu da ih ispitaju ( ne, nije picala s nastave i sl.) pa im sada nesto fali ocjena da im zakljuce konacnu ocjenu...I ja radim u skoli, ali u mojoj skoli ta situacija je nedopustiva ( valjda zato jer sam u osnovnoj skoli)...a onda im je ravnatelj zabranio ludovanje jer da nece imati priliku odgovarati...I znate sto? Meni je sad jako zao sto moje dijete ( i njeni kolege iz skole) nece se izludovati po gradu kao i brojni njeni vrsnjaci... I nikad necu komentirati u stilu " kakva je danasnja mlades, bas mi ih je zao" , kada ih vidim vesele, nasmijane i zabavljene, jer je i prije dvadeset godina to isto moja baba govorila za nas...Potpuno isto...a osobno smatram da mi danas nista ne fali.

    avatar

    27.05.2006. (00:23)    -   -   -   -  

  • mirta

    Jučer sam prolazila kraj Sheratona i srela sam mnoštvo maturanata ali sada svečano obučenih prije početka maturalne večere. :) I sjetila sam se svoje mature i norijade koju nismo imali jer je te godine bila strogo zabranjena, umjesto toga smo bili svi maturanati na Jarunu. Ali to nije bilo to. I osjećamo se dan danas na neki način zakinuti, pogotovo što je već sljedeće godine norijada bila odobrena, i mi svi, tada studenti prve godine, smo to komentirali sa žaljenjem što nama nisu dopustili. I jako je me taknulo što si napisala o plakanju na javnom mjestu. Ja sam se rasplakala pred razredom svojih učenika, ušla sam i mislila da ću moći bez suza, dan nakon što je iznenadno umrla njihova mlada razrednica i moja prijateljica...

    avatar

    27.05.2006. (11:10)    -   -   -   -  

  • pegy

    Ton koji osjetim u ovim tvojim riječima je i onaj kojega sama u sebi prepoznajem gledajući današnje maturante. Ne bih se htjela naći u masi koja me proliva uljem ili tako nečim, ali razumijem ih u želji da se okupe, oproste pa i popiju malo više. I ja sam bila maturant, i ja sam se tako osjećala, i ja sam popila malo više pa mi neka zgražanja stvarno neracionalno zvuče. Nikako ne odobravam destruktivno i agresivno ponašanje, jer sve se to može napraviti uz pjesmu, zajedništvo, a i kako si ti spomenula - plemenitost manifestirana u pomaganju onima kojima je potrebno. I to je jedan oblik sazrijevanja i spoznavanja svijeta ne samo kroz dječje naočale.

    avatar

    27.05.2006. (14:47)    -   -   -   -  

  • xiola bleu

    Hm, tu norijade uopce nema. Malko posize kad procitaju rezultate A-levels i to je to. Mislim da mi uopce nismo nista od toga radili. Mozda prevrnuli jednu klupu u razredu. Nes' ti razvratnosti!

    avatar

    28.05.2006. (15:49)    -   -   -   -  

  • svjetioničarka

    Dok se sjatim da za svoju norijadu nisam popila niti kapi alkohola i to NE svojim izborom... Ja sam baš za ništa... Ne znam- da je i u mom gradu postojao neki Bandić, možda bi i meni bilo ljepše :))

    avatar

    28.05.2006. (20:29)    -   -   -   -  

  • aquaria

    Moram zahvaliti svima koji su ostavili komentare uz ovaj post. Odlučila sam učiniti komentare vidljivima ispod posta, samo moram razmisliti kako da to grafički bolje izgleda. Hvala!

    avatar

    28.05.2006. (20:53)    -   -   -   -  

  • posoljeni zrak

    Ja sam norijadu prošla pred 21 godinu. Tada se to zvalo ludovanje. Prvo u školi neka priredbica oko koje smo se maksimalno potrudile, darivale profesore i tako to, a onda po gradu. Tada nije bilo brašna, ali ja sam puno pjevala, zaustavila tramvaj kraj Botaničkog, i poslije popila mnogo – piva. Eto, moj grijeh, samo još neću reći koliko jer to zvuči nevjerojatno. A bila je to neka egzistencijalna kriza, to se sjećam. Nisam se najbolje osjećala. Sada sam situirana i ne pijem, da ne bi krivo shvatili oni koji to budu čitali.
    A plakanje? Uh, što dalje to mi teže ide ne plakati. Sprovodi? Uvijek sam totalno čista, bez ikakvih tableta i – plačem. Nezaustavljivo. Bila sam na sprovodu oba roditelja, nedavno mi je umrla prijateljica i to je bilo – nisam mogla prestati plakati. Je, bilo mi je neugodno, ali sam to otkačila i rekla samoj sebi: to si ti i briga te za sve oko tebe.
    Sviđa mi se tema koju si dotakla. Osobno sam jednom bila u gradu kad je bila norijada i nekako me strah pijanih skupina. Ali, da, sad si me podsjetila i na moje osjećaje koji su bili tako prisutni tog dana kad sam kao – odlazila iz škole.

    avatar

    28.05.2006. (22:33)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...