Komentari

babl.blog.hr

Dodaj komentar (10)

Marketing

  • Wanda

    Možda. Možda si u pravu. Ali, lipi moj babl, da samo znaš koliko to boli, da samo probaš tu bol... i ti bi je zazivao!!!;-)))

    avatar

    25.05.2006. (10:03)    -   -   -   -  

  • babl

    Desetak žena koje cijenim kao pametne, obrazovane i zrele osobe, nezavisno jedna od druge, povjerilo mi je da im je za samospoznaju bila izuzetno dragocjena knjiga Nancy Friday "My Mother My Self", da im je razotkrila i objasnila pitanja o vlastitom karakteru koja su ih dugo mučila ili kojih čak nisu niti bile svjesne, ali su trpjele njihove posljedice. Osnovna teza knjige je da se karakteri upravo majki neizmijenjeni reproduciraju u kćerkama daleko prisutniji nego što bi ijedan muškarac, sudeći prema svom odnosu prema bilo kojem od roditelja, mogao i zamisliti. To je na tragu onoga na što upozorava narodna mudrost: "Ako se kaniš oženiti - pogledaj majku!"

    avatar

    25.05.2006. (10:04)    -   -   -   -  

  • nema me

    eto upravo sam kanio to napisati kad si mi uzeo rečenicu iz usta. slažem se, provjereno nekoliko puta, nažalost s lošim posljedicama. naime prvo sam se ženio pa onda tek upoznavao "punice";((

    avatar

    25.05.2006. (10:16)    -   -   -   -  

  • dviz

    E, sad si me pogodio. Moram naći tu knjigu, ali pretpostavljam da ću pročitati mnoga objašnjenja, a ne načine kako promijeniti stanje. Sve više uviđam koliko bacam na majku, i to u slabostima koje je ona uviđala djelomično kao slabosti, a djelomično kao snagu i ljubav pa je trpjela mojeg oca, misleći, što bi Jerga rekao nemaš pravo u to dirati, da je to snaga ljubavi. A takvo je mučenje posrijedi. I moj sadašnji, dugogodišnji par je preslika njegova i najprije sam bila prezaljubljena za razmišljanje, a onda mi je kroz iznalaženje objašnjenja i opravdanja sinulo da radim totalno istu stvar kao moja majka. I tu sad stojim. A on je shvatio moju derivaciju i svoje klonstvo mojeg oca. I njegov je moto, ako želiš zavest komada, saznaj kakav joj je stari.
    Nisam još bila na porodu pa ne bih mogla komentirat prvi dio. Al ležala sam drugom boljkom na ginekologiji, umirala od bolova, nisam zazivala majku, al sam poželjela biti majka.

    avatar

    25.05.2006. (10:47)    -   -   -   -  

  • Virtuela

    Majku zazivaju i muškarci kada umiru. Bila uz jednoga.

    avatar

    25.05.2006. (11:25)    -   -   -   -  

  • lolina

    dragi babl u hr je epiduralna jako opasna stvar .oni obilaze rodilje po svojim procjenama i tako se dogodi da zaborave ranije pogledati ide li glavica van . u trećem porođajnom dobu se blokada zaustavi zbog kontrole i sudjelovanja u potisku.imam sad u obitelji bebicu od dva mjeseca koju su na kraju vadili vakuumom .mama ništa nije pod anestezijom osjećala ,a beba požurila.o posljedicama neću . teško je,jako je teško.trebalo bi zakonom kod nas propisati da tate budu prisutni ili bilo tko blizak koji je priseban i pri svijesti , tada osoblje savjesnije obavlja svoj posao.
    Nema rađanja bez muke.
    Sve nas je zeznula stara Eva.
    Mame i kćeri , mučenje i trpljenje posljedica, sve je to na žalost točno.
    Sve ono što sam prezirala i zbog čega sam patila , vidim sad kod sebe.
    Nisam zazivala svoju majku ,a sada imam kćer,ako uspijem ona će zazivati mene da prekinemo lanac loših majki nesretnih nasljednica ,a dobrih supruga.

    Znaš kaj je to ,to je obična stara poslovica.
    Kakva mati , takva kći.
    Onda to fino rastegneš na sto dvjesto stranica i ljude prosvijetli.
    Šteta kaj ne znam lijepo pisat , svi bi mislili da sam jako pametna i talentirana,ko onaj Pablo i on rasteže poslovice.sorry na tak dugom komentaru , al poteglo me…

    avatar

    25.05.2006. (11:58)    -   -   -   -  

  • između jave i sna

    ne, nisam zazivala nikoga... prvi put sam samo grizla usne i stiskala zube... ne podnosim ona urlikanja i izludjuje me kad gledam na tv-u kako prikazuju da sve zene vriste i urlicu dok radjaju... ja cu prije jaukati kad se lupim cekicem po prstu i kad je bol manja, jer kad je onako snazna stisnes se svom snagom i ne mozes jos i vristati...
    drugi put sam znala da nesto nije u redu jer sam nosila blizanke a jedni se otkucaji uopce nisu culi, dok su drugi bili slabi... bio je to dug, uzasan porod, silno bolan i psihicki i fizicki... ni tad nisam zazivala nikoga...
    treci put je bio lagan porod, brz i nekako najljepsi, a tada sam u mislima zazivala mrtvorodjenu kcer, svog malog andjela da pazi na svoju sestricu koja se radja...

    i mrzim kad kazu "kakva majka, takva kci" jer neke kceri nikako ne bi zeljele nalikovati svojim majkama... srecom pa i ne nalikuju... srecom pa neka djeca imaju sposobnost ocijeniti sto je kod njihovih roditelja dobro ili lose pa se razviju u potpuno kontra osobe...

    avatar

    25.05.2006. (12:46)    -   -   -   -  

  • lolla2

    epiduralna ima doista i mana i nisam se ni jednom od dva puta odlučila na nju. moja sestra je...ono što je ostalo nakon epiduralne je glavobolja koja je potrajala još mjesecima. porod je bolno iskustvo kojeg se ni ne sječaš pošteno nakon što vidiš mali pomodrijeli uzrok muka.muškarcu je takvo iskustvo šokantno a ženi je pak dano da u večini slučajeva prebrodi svu tu muku i uskoro je zaboravi. ni ja ne zazivam majku..kako svoju tako ni božju..zapravo..mislim da san jebala mater svom mužu kad sam rađala..tako da majka jest ali ne moja.:))

    avatar

    26.05.2006. (11:34)    -   -   -   -  

  • vrtni patuljak u ronilačkoj opremi

    bas si to lepo napisal, za savku pofalu.

    avatar

    26.05.2006. (11:47)    -   -   -   -  

  • ~ tko sam ja uopće? ~

    Ma odakle vadiš ove priče...

    avatar

    03.06.2006. (09:57)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...