Mrzim stres, a konstantno sam sa njime okruzena. Ako commutas sat i pol u jednom, sat i pol u drugom smjeru (dakle, s posla i na posao) nema mjesta smirenosti. Mislim da necu vise moci dugo ovim tempom. Neki jednostavno to prihvate do kraja (radnog) zivota. Meni se dize kosa na glavi. Tj mora nesto puknut: ili situacija ili ja. Hm.
16.04.2006. (22:22)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Draga moja, manje je vjerojatno da ce situacija puknuti, a tebe-tebe je steta ;-) Kuzim o cem pises, nama je to znacilo ili jeftiniji stan izvan grada i svakodnevno putovanje sim tam ili skupi (dakle i manji) stan u centru i sansa da i pjesice odem na posao. Uzeli smo ovo drugo.
17.04.2006. (10:25)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Nemam ti niš pametno za dodati. Jako ljubomorno čuvam svoje vrijeme i trudim se da ga potrošim na stvari koje JA volim. I grozno mi je kad ga moram gubiti npr. ići kod svekrve a mogla bi recimo biti na netu, igrati se s Štrudlicom ili raditi bilo što mi padne na pamet.
17.04.2006. (16:03)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
korason
Stres je no-no i za mene! Oduzima korisnu energiju, rusi imunitet! A s dobrom organizacijom vecinu posla mozes zavrsiti na vrijeme (dobro, hajde, uvijek postoje situacije u kojima previse toga ovisi o drugima ili tzv. visoj sili, pa ponekad nikakva organizacija ne moze pomoci da se izbjegne stres i cajtnot)...
A kasnjenje - kao sto si rekla, stvar dobrog kucnog odgoja...
18.04.2006. (12:06)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
xiola bleu
Mrzim stres, a konstantno sam sa njime okruzena. Ako commutas sat i pol u jednom, sat i pol u drugom smjeru (dakle, s posla i na posao) nema mjesta smirenosti. Mislim da necu vise moci dugo ovim tempom. Neki jednostavno to prihvate do kraja (radnog) zivota. Meni se dize kosa na glavi. Tj mora nesto puknut: ili situacija ili ja. Hm.
16.04.2006. (22:22) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
jja
Draga moja, manje je vjerojatno da ce situacija puknuti, a tebe-tebe je steta ;-) Kuzim o cem pises, nama je to znacilo ili jeftiniji stan izvan grada i svakodnevno putovanje sim tam ili skupi (dakle i manji) stan u centru i sansa da i pjesice odem na posao. Uzeli smo ovo drugo.
17.04.2006. (10:25) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Svea
Nemam ti niš pametno za dodati. Jako ljubomorno čuvam svoje vrijeme i trudim se da ga potrošim na stvari koje JA volim. I grozno mi je kad ga moram gubiti npr. ići kod svekrve a mogla bi recimo biti na netu, igrati se s Štrudlicom ili raditi bilo što mi padne na pamet.
17.04.2006. (16:03) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
korason
Stres je no-no i za mene! Oduzima korisnu energiju, rusi imunitet! A s dobrom organizacijom vecinu posla mozes zavrsiti na vrijeme (dobro, hajde, uvijek postoje situacije u kojima previse toga ovisi o drugima ili tzv. visoj sili, pa ponekad nikakva organizacija ne moze pomoci da se izbjegne stres i cajtnot)... A kasnjenje - kao sto si rekla, stvar dobrog kucnog odgoja...
18.04.2006. (12:06) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...