Komentari

perplexe.blog.hr

Dodaj komentar (24)

Marketing

  • Hrabren

    Ima jedna pjesma od Doorsa, sa albuma L.A. Woman (otkrij sama koja), koja počinje ovim stihovima: "I've been down so god damn low, that it seems like up to me". A ponekad baš zavolimo ono što bismo trebali mrziti...poveži to s ovom izrekom: "Najbolji prijatelj i najgori neprijatelj nikada te neće ostaviti". Po meni sasvim točno. Vrlo su relativni pojmovi "crno" i "bijelo". Koliko god ti zubići bili bijeli, pasta je uvijek bjelija od njih. Nigdje ne prestaje crno i ne počinje bijelo, Maja, niti prestaje bijelo, a počinje crno: one koegzistiraju. I jedna i druga su vrlo slične jer im je bit jednaka: one su bitno kontrarne jedna drugoj, da nisu kontrarne jedna drugoj, one ne bi postojale.

    avatar

    10.04.2006. (21:41)    -   -   -   -  

  • Ant.

    Dobro pitanje...Hoćeš li dobit dobar odgovor? Nadam se...Mislim da ništa nije potpuno točno, naši načini razmišljanja se zapravo nadopunjavaju, nema tzv. granica između njih. Moja razmišljanja su samo jedna verzija onog što se događa, a tvoja druga. Bez tvojih vedrih razmišljanja moja ne bi bila tmurna...Ili da to ovako kažem: da nema bijele boje, crna ne bi bila tako crna. Al opet: ono što ti vidiš bijelo je samo tvoja verzija te boje...kužiš, nema crnog i bijelog, samo razlika u razmišljanju i viđenju...

    avatar

    10.04.2006. (22:27)    -   -   -   -  

  • Hrabren

    "da nema bijele boje, crna ne bi bila tako crna" upravo to, kontrast je taj zbog kojeg crno i bijelo uopće postoji...a sve na svijetu je stvoreno po dvoje. Pazi ovu moju misao: Savršenstvo je kombinacija sklada i kontrasta.

    avatar

    10.04.2006. (23:40)    -   -   -   -  

  • ivana

    1. crno i bijelo nisu boje, al never mind... Možda ovo i nije baš neki odgovor na pitanje GDJE PRESTAJE CRNO I POČONJE BIJELO?... U životu pesimista (mom životu) koji ima najcrnije misli crno prestaje kad dobije dobro ocjenu (makar to bilo 2). Onda postane sivo. Crno još prestaje kad ga netko zagrli, kad joj prijatelj da pusu u obraz (govorim u ime ženskog roda). U svakom slučaju crno, sivo, što god prestaje kad se dogode sitnice koje čovjeka čine sretnim. Bijelo postaje tek onda kad je ta osoba najsretnija u životu, kad ona nekog voli i on voli nju (npr. u vezi), kad u njenom (njegovom) životu postoje samo ona i on... tj. onda ne postoji bijelo nego šareno, al ne tamne boje... nego kričave ili svijetle... Tek kad se to dogodi pesimist postaje optimist (bar na kratko)... al kad se opet dogodi neš koma cijeli svijet mu se sruši i opet postaje pesimist i život mu je opet CRN... p.s. maja ne brini moj život je sad svijetlo zelen... :D

    avatar

    11.04.2006. (15:46)    -   -   -   -  

  • eva

    kao prvo,velika pohvala majica tebi,jerbo jako zrelo razmišljaš i fakat si pravi mali filozoz.to ti je dobro,vjerojatno ćeš završit s hrabrenom na filozofskom,on će se tak zajebavat pa će si produžit studij=)inače,tema ti je jako interesantna.ja imam malo drugačije viđenje stvari.svi imamo svoju najcrniju stranu ali i onu bijelu.mi obični ljudi obično naglašavamo samo jednu od njih,a ona druga ostaje prikrivena.sviđa mi se hrabrenova misao:da je savršenstvo kombinacija sklada i kontrasta.možda zato savršene osobe ne postoje ili su jako rijetke.ja još savršenu osobu nisam upoznala.možda će to biti netko tko će biti svjestan i svoje bijele i crne strane.netko tko neće bježavati pred pravim ja...i sama nekad to poželim,za pravo upoznat sebe,jer mislim da nemam pravo tražit nešto u drugima što još nisam našla u sebi...

    avatar

    11.04.2006. (17:20)    -   -   -   -  

  • Hrabren

    Ivana ti si srce maleno:) ni ti ni ja nemamo pojma što to znači "da se cijeli svijet sruši". Na sreću našu. A pesimist nikad ne postaje optimist, čak ni ako mu je sve super. To je životno uvjerenje koje je povezano s čovjekovom osobnošću. Ako se kod tebe to mijenja, znači da ti osobnost nije izgrađena još (a vjerojatno nije, nije ni meni, mi smo još maleni). Ja sam optimist i u lošim situacijama, to je zato što sam katolik. Pravi pesimisti su dosta rijetki. Poznajem jednog vrlo zabavnog, prepun je ironije, sarkazma i šaljivog cinizma:)

    avatar

    11.04.2006. (17:22)    -   -   -   -  

  • Tate

    Slažem se s hrabrenom da su pravi pesimisti vrlo rijetki,no isto tako i optimisti.što zapravo znači biti pravi pesimist ili pravi optimist?mislim da nijednom čovjeku nemože sve biti tako crno niti sve tako bijelo.uvijek postoji bar malo onog drugog.i to je dobro..ni razmišljanja pravog pesimista ni optimista nisu realna,treba se pokušati držati "zlatne" sredine,no to je jako,jako teško..

    avatar

    11.04.2006. (23:35)    -   -   -   -  

  • 084

    mala posjeti: filozofi.blog.hr

    avatar

    12.04.2006. (00:09)    -   -   -   -  

  • Hrabren

    posjeti, nije loša tema

    avatar

    12.04.2006. (00:46)    -   -   -   -  

  • cro_sol

    nemoj širit narkomanstvo a inače ti je blogač baš super

    avatar

    12.04.2006. (19:25)    -   -   -   -  

  • ivana

    @ Hrabren- ja znam moja osobnost još nije izgrađena i neće bit još dugo, mislim bar do kraja srednje. Ne kažem ja da sam ja pravi optimist, kao što si reko nema pravih optimista tj. rijetki su... Kod mene je sam problem kaj nemam dovoljno samopšouzdanja i samopoštovanja... i neznam mislit pozitivno tj. (znam da će ovo zvućat glupo) svaki put kad mislim pozitivno dogodi se suprotno...

    avatar

    13.04.2006. (18:32)    -   -   -   -  

  • Narancha

    Hvala svima na komentarima... @Hrabren :) - ''Savršenstvo je kombinacija sklada i kontrasta.''- zanimljiva misao, ali ne slažem se baš s njom. Ja mislim da je savršenstvo samo sklad, a baš zbog nesavršenstva dolazi do kontrasta. Zamislimo da smo svi savršeni...tada pojam nesavršenstva ne bo postojao...Kada bi svi bili dobri nitko ne bi znao što je zlo - jer ga ne bi bilo...Ali nismo...zato i postoje kontrasti (dobro-zlo, crno-bijelo, pesimisti-optimisti i sl.)... ''Savršensto'' kojem bi mi, kao ljudi, trebali težiti (jer nikada nećemo biti zapravo savršeni) jest to da što bolje uskladimo te kontraste, crne i bijele strane. ... @Ant. :) - ''da nema bijele boje, crna ne bi bila tako crna.''- da, slažem se s tim....zapravo, da nema bijele boje, crne uopće ne bi bilo... @Ivana :)- pa, drago mi je ak ti je svijetlo zelen...dosta ljudi nema dovoljno samopouzdanja- ali to ćeš s vremenom steći...treba razmišljat pozitivno... @Eva :) - hvala...''možda će to biti netko tko će biti svjestan i svoje bijele i crne strane.''- slažem se, al mislim da to nije ono pravo savršenstvo (jer savršenstvo ne bi trebalo imat crnu stranu), već ono kojem bi mi trebali težiti (pročitaj kaj sam napisala Hrabrenu)... @Tate :) - ma sigurna sam ja da ćeš se ti naučit držat zlatne sredine... @084 :) - jesam, dobar je blog... @cro_sol :)- heh, znala sam da će ti bit dobar, al ne bi ti uspio bez ovog prvog dijela :)

    avatar

    14.04.2006. (09:42)    -   -   -   -  

  • Narancha

    Eh, da, obećala sam, evo: GOGO, SRETAN ROĐENDAAAAAAAAAAAAAAAN!!!!!!!!!!!!!!

    avatar

    14.04.2006. (10:17)    -   -   -   -  

  • Hrabren

    "''Savršensto'' kojem bi mi, kao ljudi, trebali težiti (jer nikada nećemo biti zapravo savršeni) jest to da što bolje uskladimo te kontraste, crne i bijele strane." - navodim tvoj citat u kojem si navela upravo ono što sam rekao i ja: savršenstvo se postiže usklađivanjem kontrasta, dakle ono je kombinacija sklada i kontrasta. Tako je i Aristotel mislio, govoreći o zlatnoj sredini. Maja, djeluješ kao savjetnik neki mudri, hehehe:)

    avatar

    14.04.2006. (11:50)    -   -   -   -  

  • Narancha

    @Hrabren- da, al, kolko sam ja skužila, ti si govorio o savršensvu (onom pravom), a ja o onom kojem bi ljudi trebali težiti...ima razlika

    avatar

    14.04.2006. (14:14)    -   -   -   -  

  • Hrabren

    Koja je razlika između onog pravog i onog kojemu bismo trebali težiti? Ja sam mislio da postoji samo jedno savršenstvo...

    avatar

    14.04.2006. (14:42)    -   -   -   -  

  • Narancha

    Da...a mi tog nemamo....zato ono ''savršenstvo'' nije pravo, već samo ono što bi mi mogli smatrati DONEKLE savršenim...ne znam dal kužiš kaj hoću reć....

    avatar

    14.04.2006. (14:46)    -   -   -   -  

  • Hrabren

    nisam ja nikad ni mislio da mi to imamo, ja sam isto mislio na ono kojem trebamo težiti (ako uopće treba tome težiti)...mislim da postoji samo to jedno jedino savršenstvo, kojeg mi nemamo

    avatar

    14.04.2006. (14:52)    -   -   -   -  

  • Tate

    Vidim da se vodila rasprava o savršenstvu..ja bih samo rekla da mislim da savršeno na ovom svijetu nepostoji,jedino pravo savršenstvo je Bog (bar bi mi vjernici tako trebali misliti), a težiti biti kao Bog je ludo..

    avatar

    15.04.2006. (11:42)    -   -   -   -  

  • 084

    Kad se, u Govoru na Gori, Isus obraća mnoštvu i učenicima, on daje Oca Nebeskog kao uzor savršenstva koji treba nasljedovati: «Budite, dakle, savršeni kao što je savršen Otac vaš nebeski!» (Matej 5,48).

    avatar

    15.04.2006. (14:24)    -   -   -   -  

  • 084

    mala odi na msn

    avatar

    15.04.2006. (15:39)    -   -   -   -  

  • Narancha

    Kad sam govorila o ''savršenstvu'' kojem bi mi trebali težiti, nisam mislila na savršenstvo kakvo je Bog jer takvi nikada nećemo biti i takvom savršenstvu ne bismo uopće trebali težiti...ono o čem sam ja pričala nije pravo savršensvo, al sam to nazvala ''savršenstvom'' jer ne znam kako da se drugačije izrazim...Mi nikada nećemo biti savršeni, ali se možemo potruditi biti što bolji...@Tate- nadam se da uživaš doma:), brzo se vrati:)...

    avatar

    15.04.2006. (15:43)    -   -   -   -  

  • Narancha

    @084- nemrem sad...idem nekaj napisat i žurim onda....čujemo se drugi put :) ,-o

    avatar

    15.04.2006. (15:46)    -   -   -   -  

  • delirij

    crni , bijelo , sivo , ljubičasto , narančasto... sve je to ista svjetlost koja se različito razbija kroz kristale... ista je bit , isti je tvorac , ista je tvorevina... različit je oblik , različit je ugođaj , izgled , različito se manifestira... kao i ljudi , svi su u biti isti, a opet tako različiti ... pitanje nije gdje počinju razlike , nego su razlike naša bit . zamisli svijet u istoj boji , prepun istih ljudi . bilo bi jednostavno apsurdno. jesi li ikad o tome razmišljala? zašto se trudimo ići već utabanim putem samo zato što je jednostavnije , trudimo se biti kao netko drugi? da nisi osjetila bolest , nikada ne bi znala cijeniti zdravlje... da nema boja , da nema razlika mi ne bismo bili to što jesmo , kako god to želiš nazvati...

    avatar

    25.04.2006. (23:55)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...