Dugo sam razmišljala šta napisati, i dali uopče išta ispod ovog napisati...Samo se nadam da ćeš poslušat ovo što si napisao u zadnjoj rečenici... Količina suza i mračnih dana ne odražava ni ljubav ni poštovanje prema osobi koju čovjek izgubi. Baš zbog njega - plivaj dalje...
11.01.2006. (16:07)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Istina, slažem se s tobom... ali znaj isto tako da za sve uvijek postoji vrijeme, mjesto i način... i kao što rekoh vrijeme sve rane liječi... svi imamo svoje faze... periode zacjeljivanja rana... vidjet ćeš... svima se prije ili poslije dogodi... hvala na komentaru!
11.01.2006. (16:54)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Lijepo je kad ti se u snu obrate oni kojih više nema, a bili su ti jako bliski. Ja, eto, počesto sanjam jednu dragu mi osobu koja mi je jako puno značila u životu (slično kao tebi deda) i koja je isto tako, nažalost, umrla... Često joj u snu pričam sve o svom životu, što mi se novog dogodilo, o faxu, o ljubavi... Ovaj posljednji san koji sam sanjala o njoj je bio vrlo sličan tvom, jako nabijen emocijama. Kad sam se ujutro probudila bila sam malo potresena, ali ujedno i sretna što se s tom divnom osobom mogu, ako ne na javi, družiti i pričati bar u snovima.
Keep on dreamin'! :o*
Btw, bilo je zaista predivno večeras s tobom...
12.01.2006. (03:43)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Đ
Znam otprilike kako se osjećaš i kako si se osjećao, i imao si prijatelje pokraj sebe i to ti je super, al neznam zaš se živciraš zbog drugih. Od mene bi pobrali lagani odjeb da mi počnu srat jer sam takav kakav jesam jer imam dobrih razloga za bit takvim. Kao i ti. Zato, ovaj savjet je vrhunski, počni mislit više na sebe a manje na druge... Jednom kad te sretnem ću ti reć više...
12.01.2006. (04:09)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Decko, malo mijesas kruske i jabuke??? NAkon ovog tvog posta isla sam prouciti malo blog od te famozne Bafi i mogu ti reci da nigdje nijednom rjecju nije spomenula tvoga dedu..i meni je umro deda i fali mi svakim danom, ali uspomenu na njega mi nitko ne moze uzeti, niti uzdrmati..a ti si, nazalost, na uspomeni na svoga bliznjega napravio cijelu tezu kontra sebe..nemoj dedu koristiti u te svrhe..nije on to zasluzio..
12.01.2006. (22:55)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Srećica... pa u tom je problem, baš u tom je stvar... znaš, nisam bio dobre volje posljednjih 7 mjeseci... a dotična BaFi mi predbacuje kako više nisam svoj... a recimo da smo si dobri bili pred 7 i pol mjeseci... kako da to objasnim? Možda miješam kruške i jabuke, ali znam da me rijetko što može izbaciti iz takta... a ovo s dedom me sigurno izbacilo... nit mi je uspomena poljuljana, niti uzdrmana, niti išta gradim na njoj... ali kad mi netko ne dopušta ''sjetu u očima'' i da propustim koji rok na faksu... kad mi netko tvrdi da sam izgubio svoje ''ja'', onda nastojim objasniti i prave razloge zašto je to tako... ova stvar s BaFi se dugo već proteže... mnogo dulje od ovog bloga, moram priznati da ne znam zašto... no, uglavnom... ovaj post bio mi je posljednje i najiskrenije što sam joj mogao reći...
@Djiber: Majstore, znao sam da ćeš me ti najbolje shvatiti... rekao sam to i Tighi... jer meni je deda bio više od onoga što smatramo pod tim pojmom... bio mi je više nalik na oca nego na dedu... rado ću poslušati svaki tvoj savjet... vidimo se na bureku uskoro! ;)
12.01.2006. (23:22)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
rekla mi danas sf za ovaj post, sad ga tek čitam. rekoh da se neću više upuštat u rasprave jer bi htjela da ova cijela priča završi, pošto nije bilo planirano ju započinjati. rekoh stvari koje ti drugi nisu imali snage reći, pa najebah. nema veze, jedna glava na panj više manje, ionako je koljaža tek počela.
pišem ovo jer smo se krivo shvatili, kide, jako krivo, a kad se nađu tvoja i moja isključivost, jednodimenzionalnost i subjektivnost, nije ni moglo drugačije završiti.
ono što ja ne razumijem je zašto radiš žrtvu od sebe i što mi to točno predbacuješ? fali ti love? prva bi ti posudila pa da ne znam koliko nula cifra ima. radim i ja trenutno, fala na pitanju, grašak me počeo previše žuljati pa štedim za novi madrac. plače ti se? slušala bi te i plakala s tobom. pije ti se? vino ili pivo? trebaš prijevoz? jel ikad bio problem?problem je što, kide, ti to mene moraš pitati, jer nije na meni da se namećem. koliko se god ne slagale sada, tighelia je prva u tvom životu i zato nije na meni da se guram di mi nije mjesto, niti da ja slušam tvoje probleme ako je to njena uloga. ako netko samoinicijativno treba biti uz tebe u takvim trenucima, to je ona, a ne ja koju vidiš tek povremeno. žao mi je što takvo moje razmišljanje ti tumačiš kao nezainteresiranost. dugujem vam oboma puno, svakave faze smo skupa prolazili, i to se ne zaboravlja. ne slažemo se u ovoj, ne valja ni od toga raditi tragediju. međutim, koliko god vi meni zamjerate, toliko zamjeram i ja vama. što ti dobro znaš, inače mi ne bi poslao onakvu ispriku, niti bi sad ovako razgovarali. gutala sam i ja od vas govna, odmjeravanja, zajedljivost i zavist, al bože moj, bilo pa prošlo, al je vrijeme da podjebavanja prestanu, to je sve.
neke stvari koje pišeš nisu točno..koliko sam god puno propustila, toliko sam mnogim stvarima bila svjedok, pa tako i tvom mogućem padu sociologije i emocionalnim ucjenama suzama, šamaranjima i vrištanjima nasred ulice. jebiga kide, meni to i nije normalno, pa sam ti to i rekla, kako tebi, tako njoj. jel bilo na meni?nije. jel bi rekla išta da vi meni niste ostavili komentare da se spustim na zemljicu jer mi neki ljudi ne pašu? ne bi. žao mi je samo, koliko god je bilo izrečeno u mom tonu bez puno obzira, toliko i nije bilo u lošoj namjeri, više u nadi da ćeš nakon neshvaćenih razgovora u rukavicama ovaj put shvatiti moju poantu.
da se na kraju dotaknem tvoga dide, pokoj mu duši.. ne znam kide, ovaj dio ti nije trebao. nemam se ja kome ispričavati, niti mi je ikad palo na pamet na bilo koji način uvrijediti njegovu uspomenu. to upravo radiš ti objavljivanjem ove slike i sakrivanjem iza tuge, i to se zove emocionalna ucjena. svi mi imamo osobnih gubitaka, bolesti, tragedija i stvari koje nas duboko potresu. ako je to zaista ono što te promjenilo ja to nisam mogla znati, niti je bilo na meni da te o tome pitam. ja to ne radim, ne želim ljude sjećati na takve stvari ako pokušavaju zaboraviti niti im otvarati stare rane. sve na što sam se ja osvrnula je bilo pljuvanje mog načina života od osoba koje sebi daju pravu živjeti skroz drugu krajnost ali i patronizirati meni. a to je meni smješno. savjet cijenim uvijek, zajedljivost/zavist/zlobu ne. stoga i moja reakcija. dobro ti je djiber rekao, ne daj da te ljudi jebu u životu svojim savjetima, pa čak ni ja. ali dopusti i meni istu slobodu, i šamarčinu na sto i pedesetu vašu provokaciju na jednu te istu temu. poštujem tvoju želju, nećemo više. ne zbog mene, a ni zbog našeg prijateljstva jer koliko te poznajem, nema više natrag, nego zato jer tebi ova rasprava otvara rane koje nisu vrijedne naših razmirica. što god ti rekao, ja ti ipak poštujem. pusa.
13.01.2006. (01:22)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Draga moja, jedini tko je napravio žrtvu od mene... to si bila ti... što se tiče tvoje empatije i ''samo trebaš pitati''... molim te odgovori... na koliko si kava bila pozvana i na koliko si njih došla kad te cijela ekipa zvala? To je ono što sam ti ozbiljno počeo predbacivati... i to znaš... ono sve s lovom i pizdarijama je bila zajebancija, i to također znaš... (isprika je bila samo radi toga što nisam više bio siguran znaš li...) Odmjeravanja? Zajedljivost? Zavist? BaFi moja draga... opet me podcjenjuješ... ta na čemu bi ja to tebi zavidio? I stvarno misliš da sam takva osoba? Bila si svjedok mom mogućem padu sociologije? Hm... pa bila si svjedok i mom mogućem padu bilo kojeg ispita... k vragu, uvijek je mogući pad u igri... ali na stranu to... nitko nije bio niti je mogao biti odgovoran za taj ''mogući pad''! Nitko me ne može ucijeniti za takvo nešto! Problemi oko davanja uvjeta su iskrsnuli upravo zbog dede... ali ti si tu moju veliku životnu tragediju previdjela i izvela potpuno krive zaključke... zato sam ti napisao ovaj post... Ucjenjivanja, suze šamaranja i ostalo nasred ulice? Da... posvađali smo se jednom tebi na očigled... žao mi je zbog toga, ali eto... svađe su isto dio života... i ponovno... nije bilo nikakvih ucjenjivanja... Niti te ovim postom ne ucjenjujem nego ti samo govorim i svoju istinu... imam li na to pravo? Smijem li tugovati? Što se tiče tvog načina života, nikad ti nisam patronizirao, za razliku od tebe koja si to redovito činila u svojim komentarima... u komentaru sam ti samo dao savjet da se čuvaš (koji i dalje stoji)... jer taj tvoj glamurozni život na visokoj nozi uz sve dobro što nosi sa sobom, nosi i milijun lažnih prijatelja... a prije ili poslije, glamoura nestane... i ne budi toliko sigurna u to da živim i da sam oduvijek živio potpuno drugu krajnost od onoga što ti živiš... prošao sam i ja svoje Baobabe, Hemingwaye i Saloone... i ništa dobro od njih nisam dobio... eto, toliko... na kraju, ne znam koliko je točno da me poštuješ, jer ne da se to baš naslutiti iz ničega... pa čak ni iz ovog posljednjeg komentara - pojmovi kao što su ''zajedljivost, zavist, zloba, emocionalna ucjena'' zadnji put kad sam ja pogledao nisu bile odraz velikog poštovanja... a zasigurno neće ni pripomoći mom liku i djelu... no, i dalje ne zamjeram, ništa... niti predbacujem... jedno ti priznajem, a to je da ova rasprava nije vrijedna onog što nosim na srcu i zato jedva čekam da prođe ovaj mjesec i nestane ovaj post u arhivi... jer ožiljci se izbrisati ne mogu... isto tako, priznajem ti da si dobro zaključila da nema više natrag što se tiče našeg prijateljstva... ne zato što sam neumoljiv ili krut (mada i to ponekad znam biti) već zbog prirode ove rasprave... za koju si TI odlučila da bude javna jer je tebi bilo lakše sakriti se iza javnosti i koja je sa tvoje strane bila isključivo na nivou prozivanja i napada na moju osobnost i u krajnjoj liniji mojih načela, običaja, načina života (kako to i piše u ovom postu)... ništa ti to ne zamjeram, ali ne mogu baš i zanemariti... kao kolegicu te poštujem i želim ti svako dobro u životu... da napišem išta više od toga, bio bih licemjeran...
13.01.2006. (02:33)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mrzim ovo javno, baš mi je to šugavo, ali kad je već počelo, imam i ja par stvari za reći/demantirati, ipak se radi i o meni ovdje.
"dugujem vam oboma puno, svakave faze smo skupa prolazili, i to se ne zaboravlja."
BaFi, ne duguješ ti meni ništa. Apsolutno ništa ja ne očekujem više od osobe kao što si ti i to nek ti bude jasno.
"ne slažemo se u ovoj, ne valja ni od toga raditi tragediju."
Aha, znači, dopustit ću da pljuješ po meni i onda ti se još i zahvaliti na tome. Ne, hvala.
"gutala sam i ja od vas govna, odmjeravanja, zajedljivost i zavist"
Draga, u ovom si slučaju fulala. Ako nisam nešto, onda nisam zavidna osoba. Kid još manje. Ali nadurenost, da. Evo, priznajem da je meni smetalo što si samo tako prekinula sve kontakte s forumašima, što se nisi pojavljivala na kavama, mitinzima i tulumima... Jer, smatrala sam te zanimljivom i dragom osobom s kojom sam se uvijek voljela zezati i eto, falilo mi je to kad bi se okupili negdje forumaški, a tebe ne bi bilo. Bilo mi je neshvatljivo kako ne možeš nać' vremena za jednu pišljivu kavu s nama i otud onakvo bockanje. Iskreno se ispričavam ako te to povrijedilo.
"pa tako i tvom mogućem padu sociologije i emocionalnim ucjenama suzama, šamaranjima i vrištanjima nasred ulice."
Gle, Bafi, istina je da smo se tu večer zakačili na mrtvo ime i žao mi je što su to neki forumaši vidjeli, ali jebiga... Ja sam takva da djelujem na licu mjesta kad mi nešto nije po volji (za razliku od tebe koja šutiš i pretvaraš se da ništa nije bilo), nema rukavica, ni pretvaranja i svaku svoju emociju izrazim, ma koliko to neprikladno bilo. Tu večer je puk'o film i meni i njemu, nešto smo se bili previše kačili u tom periodu, što zbog životnih situacija, što zbog frustracija dnevnim životom... I jebiga, to je 'isplivalo'.
I zaista ne znam kako se sociologija uklapa u ovu priču i o kakvoj ucjeni govoriš. U životu nisam nekom stala na put ili davala ultimatume da se netko nečeg odrekne zbog mene, kamoli da ću voljenoj osobi. Bila sam i bit ću uz njega kad mu bude najteže i uvijek će od mene imati potprou i poticaj, ma što radio i gdje bio.
''pljuvanje mog načina života od osoba koje sebi daju pravu živjeti skroz drugu krajnost''
Kakvu drugu krajnost? Vjerovala ti ili ne, i mi izlazimo i zabavljamo se, imamo prijatelje i život, a ako smo u vezi, to ne znači da smo povezani pupčanom vrpcom. Skupa smo kad se nalazimo s forumašima, da, ali samo zato što se oboje družimo s tom ekipom.
Eto, BaFi, to je sve što sam ti imala za reći, dalje zbilja nemam snage i nadam se staviti točku na sve ovo zbog svih nas.
13.01.2006. (12:56)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
SF
Dugo sam razmišljala šta napisati, i dali uopče išta ispod ovog napisati...Samo se nadam da ćeš poslušat ovo što si napisao u zadnjoj rečenici... Količina suza i mračnih dana ne odražava ni ljubav ni poštovanje prema osobi koju čovjek izgubi. Baš zbog njega - plivaj dalje...
11.01.2006. (16:07) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
The Kid
Istina, slažem se s tobom... ali znaj isto tako da za sve uvijek postoji vrijeme, mjesto i način... i kao što rekoh vrijeme sve rane liječi... svi imamo svoje faze... periode zacjeljivanja rana... vidjet ćeš... svima se prije ili poslije dogodi... hvala na komentaru!
11.01.2006. (16:54) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Tighelia
Lijepo je kad ti se u snu obrate oni kojih više nema, a bili su ti jako bliski. Ja, eto, počesto sanjam jednu dragu mi osobu koja mi je jako puno značila u životu (slično kao tebi deda) i koja je isto tako, nažalost, umrla... Često joj u snu pričam sve o svom životu, što mi se novog dogodilo, o faxu, o ljubavi... Ovaj posljednji san koji sam sanjala o njoj je bio vrlo sličan tvom, jako nabijen emocijama. Kad sam se ujutro probudila bila sam malo potresena, ali ujedno i sretna što se s tom divnom osobom mogu, ako ne na javi, družiti i pričati bar u snovima. Keep on dreamin'! :o* Btw, bilo je zaista predivno večeras s tobom...
12.01.2006. (03:43) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Đ
Znam otprilike kako se osjećaš i kako si se osjećao, i imao si prijatelje pokraj sebe i to ti je super, al neznam zaš se živciraš zbog drugih. Od mene bi pobrali lagani odjeb da mi počnu srat jer sam takav kakav jesam jer imam dobrih razloga za bit takvim. Kao i ti. Zato, ovaj savjet je vrhunski, počni mislit više na sebe a manje na druge... Jednom kad te sretnem ću ti reć više...
12.01.2006. (04:09) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mo
mihalje, glavu gore, samo toliko.. :)
12.01.2006. (11:32) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
srećica
Decko, malo mijesas kruske i jabuke??? NAkon ovog tvog posta isla sam prouciti malo blog od te famozne Bafi i mogu ti reci da nigdje nijednom rjecju nije spomenula tvoga dedu..i meni je umro deda i fali mi svakim danom, ali uspomenu na njega mi nitko ne moze uzeti, niti uzdrmati..a ti si, nazalost, na uspomeni na svoga bliznjega napravio cijelu tezu kontra sebe..nemoj dedu koristiti u te svrhe..nije on to zasluzio..
12.01.2006. (22:55) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
The Kid
Srećica... pa u tom je problem, baš u tom je stvar... znaš, nisam bio dobre volje posljednjih 7 mjeseci... a dotična BaFi mi predbacuje kako više nisam svoj... a recimo da smo si dobri bili pred 7 i pol mjeseci... kako da to objasnim? Možda miješam kruške i jabuke, ali znam da me rijetko što može izbaciti iz takta... a ovo s dedom me sigurno izbacilo... nit mi je uspomena poljuljana, niti uzdrmana, niti išta gradim na njoj... ali kad mi netko ne dopušta ''sjetu u očima'' i da propustim koji rok na faksu... kad mi netko tvrdi da sam izgubio svoje ''ja'', onda nastojim objasniti i prave razloge zašto je to tako... ova stvar s BaFi se dugo već proteže... mnogo dulje od ovog bloga, moram priznati da ne znam zašto... no, uglavnom... ovaj post bio mi je posljednje i najiskrenije što sam joj mogao reći... @Djiber: Majstore, znao sam da ćeš me ti najbolje shvatiti... rekao sam to i Tighi... jer meni je deda bio više od onoga što smatramo pod tim pojmom... bio mi je više nalik na oca nego na dedu... rado ću poslušati svaki tvoj savjet... vidimo se na bureku uskoro! ;)
12.01.2006. (23:22) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Smeđooka
rekla mi danas sf za ovaj post, sad ga tek čitam. rekoh da se neću više upuštat u rasprave jer bi htjela da ova cijela priča završi, pošto nije bilo planirano ju započinjati. rekoh stvari koje ti drugi nisu imali snage reći, pa najebah. nema veze, jedna glava na panj više manje, ionako je koljaža tek počela. pišem ovo jer smo se krivo shvatili, kide, jako krivo, a kad se nađu tvoja i moja isključivost, jednodimenzionalnost i subjektivnost, nije ni moglo drugačije završiti. ono što ja ne razumijem je zašto radiš žrtvu od sebe i što mi to točno predbacuješ? fali ti love? prva bi ti posudila pa da ne znam koliko nula cifra ima. radim i ja trenutno, fala na pitanju, grašak me počeo previše žuljati pa štedim za novi madrac. plače ti se? slušala bi te i plakala s tobom. pije ti se? vino ili pivo? trebaš prijevoz? jel ikad bio problem?problem je što, kide, ti to mene moraš pitati, jer nije na meni da se namećem. koliko se god ne slagale sada, tighelia je prva u tvom životu i zato nije na meni da se guram di mi nije mjesto, niti da ja slušam tvoje probleme ako je to njena uloga. ako netko samoinicijativno treba biti uz tebe u takvim trenucima, to je ona, a ne ja koju vidiš tek povremeno. žao mi je što takvo moje razmišljanje ti tumačiš kao nezainteresiranost. dugujem vam oboma puno, svakave faze smo skupa prolazili, i to se ne zaboravlja. ne slažemo se u ovoj, ne valja ni od toga raditi tragediju. međutim, koliko god vi meni zamjerate, toliko zamjeram i ja vama. što ti dobro znaš, inače mi ne bi poslao onakvu ispriku, niti bi sad ovako razgovarali. gutala sam i ja od vas govna, odmjeravanja, zajedljivost i zavist, al bože moj, bilo pa prošlo, al je vrijeme da podjebavanja prestanu, to je sve. neke stvari koje pišeš nisu točno..koliko sam god puno propustila, toliko sam mnogim stvarima bila svjedok, pa tako i tvom mogućem padu sociologije i emocionalnim ucjenama suzama, šamaranjima i vrištanjima nasred ulice. jebiga kide, meni to i nije normalno, pa sam ti to i rekla, kako tebi, tako njoj. jel bilo na meni?nije. jel bi rekla išta da vi meni niste ostavili komentare da se spustim na zemljicu jer mi neki ljudi ne pašu? ne bi. žao mi je samo, koliko god je bilo izrečeno u mom tonu bez puno obzira, toliko i nije bilo u lošoj namjeri, više u nadi da ćeš nakon neshvaćenih razgovora u rukavicama ovaj put shvatiti moju poantu. da se na kraju dotaknem tvoga dide, pokoj mu duši.. ne znam kide, ovaj dio ti nije trebao. nemam se ja kome ispričavati, niti mi je ikad palo na pamet na bilo koji način uvrijediti njegovu uspomenu. to upravo radiš ti objavljivanjem ove slike i sakrivanjem iza tuge, i to se zove emocionalna ucjena. svi mi imamo osobnih gubitaka, bolesti, tragedija i stvari koje nas duboko potresu. ako je to zaista ono što te promjenilo ja to nisam mogla znati, niti je bilo na meni da te o tome pitam. ja to ne radim, ne želim ljude sjećati na takve stvari ako pokušavaju zaboraviti niti im otvarati stare rane. sve na što sam se ja osvrnula je bilo pljuvanje mog načina života od osoba koje sebi daju pravu živjeti skroz drugu krajnost ali i patronizirati meni. a to je meni smješno. savjet cijenim uvijek, zajedljivost/zavist/zlobu ne. stoga i moja reakcija. dobro ti je djiber rekao, ne daj da te ljudi jebu u životu svojim savjetima, pa čak ni ja. ali dopusti i meni istu slobodu, i šamarčinu na sto i pedesetu vašu provokaciju na jednu te istu temu. poštujem tvoju želju, nećemo više. ne zbog mene, a ni zbog našeg prijateljstva jer koliko te poznajem, nema više natrag, nego zato jer tebi ova rasprava otvara rane koje nisu vrijedne naših razmirica. što god ti rekao, ja ti ipak poštujem. pusa.
13.01.2006. (01:22) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
The Kid
Draga moja, jedini tko je napravio žrtvu od mene... to si bila ti... što se tiče tvoje empatije i ''samo trebaš pitati''... molim te odgovori... na koliko si kava bila pozvana i na koliko si njih došla kad te cijela ekipa zvala? To je ono što sam ti ozbiljno počeo predbacivati... i to znaš... ono sve s lovom i pizdarijama je bila zajebancija, i to također znaš... (isprika je bila samo radi toga što nisam više bio siguran znaš li...) Odmjeravanja? Zajedljivost? Zavist? BaFi moja draga... opet me podcjenjuješ... ta na čemu bi ja to tebi zavidio? I stvarno misliš da sam takva osoba? Bila si svjedok mom mogućem padu sociologije? Hm... pa bila si svjedok i mom mogućem padu bilo kojeg ispita... k vragu, uvijek je mogući pad u igri... ali na stranu to... nitko nije bio niti je mogao biti odgovoran za taj ''mogući pad''! Nitko me ne može ucijeniti za takvo nešto! Problemi oko davanja uvjeta su iskrsnuli upravo zbog dede... ali ti si tu moju veliku životnu tragediju previdjela i izvela potpuno krive zaključke... zato sam ti napisao ovaj post... Ucjenjivanja, suze šamaranja i ostalo nasred ulice? Da... posvađali smo se jednom tebi na očigled... žao mi je zbog toga, ali eto... svađe su isto dio života... i ponovno... nije bilo nikakvih ucjenjivanja... Niti te ovim postom ne ucjenjujem nego ti samo govorim i svoju istinu... imam li na to pravo? Smijem li tugovati? Što se tiče tvog načina života, nikad ti nisam patronizirao, za razliku od tebe koja si to redovito činila u svojim komentarima... u komentaru sam ti samo dao savjet da se čuvaš (koji i dalje stoji)... jer taj tvoj glamurozni život na visokoj nozi uz sve dobro što nosi sa sobom, nosi i milijun lažnih prijatelja... a prije ili poslije, glamoura nestane... i ne budi toliko sigurna u to da živim i da sam oduvijek živio potpuno drugu krajnost od onoga što ti živiš... prošao sam i ja svoje Baobabe, Hemingwaye i Saloone... i ništa dobro od njih nisam dobio... eto, toliko... na kraju, ne znam koliko je točno da me poštuješ, jer ne da se to baš naslutiti iz ničega... pa čak ni iz ovog posljednjeg komentara - pojmovi kao što su ''zajedljivost, zavist, zloba, emocionalna ucjena'' zadnji put kad sam ja pogledao nisu bile odraz velikog poštovanja... a zasigurno neće ni pripomoći mom liku i djelu... no, i dalje ne zamjeram, ništa... niti predbacujem... jedno ti priznajem, a to je da ova rasprava nije vrijedna onog što nosim na srcu i zato jedva čekam da prođe ovaj mjesec i nestane ovaj post u arhivi... jer ožiljci se izbrisati ne mogu... isto tako, priznajem ti da si dobro zaključila da nema više natrag što se tiče našeg prijateljstva... ne zato što sam neumoljiv ili krut (mada i to ponekad znam biti) već zbog prirode ove rasprave... za koju si TI odlučila da bude javna jer je tebi bilo lakše sakriti se iza javnosti i koja je sa tvoje strane bila isključivo na nivou prozivanja i napada na moju osobnost i u krajnjoj liniji mojih načela, običaja, načina života (kako to i piše u ovom postu)... ništa ti to ne zamjeram, ali ne mogu baš i zanemariti... kao kolegicu te poštujem i želim ti svako dobro u životu... da napišem išta više od toga, bio bih licemjeran...
13.01.2006. (02:33) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Tighelia
Mrzim ovo javno, baš mi je to šugavo, ali kad je već počelo, imam i ja par stvari za reći/demantirati, ipak se radi i o meni ovdje. "dugujem vam oboma puno, svakave faze smo skupa prolazili, i to se ne zaboravlja." BaFi, ne duguješ ti meni ništa. Apsolutno ništa ja ne očekujem više od osobe kao što si ti i to nek ti bude jasno. "ne slažemo se u ovoj, ne valja ni od toga raditi tragediju." Aha, znači, dopustit ću da pljuješ po meni i onda ti se još i zahvaliti na tome. Ne, hvala. "gutala sam i ja od vas govna, odmjeravanja, zajedljivost i zavist" Draga, u ovom si slučaju fulala. Ako nisam nešto, onda nisam zavidna osoba. Kid još manje. Ali nadurenost, da. Evo, priznajem da je meni smetalo što si samo tako prekinula sve kontakte s forumašima, što se nisi pojavljivala na kavama, mitinzima i tulumima... Jer, smatrala sam te zanimljivom i dragom osobom s kojom sam se uvijek voljela zezati i eto, falilo mi je to kad bi se okupili negdje forumaški, a tebe ne bi bilo. Bilo mi je neshvatljivo kako ne možeš nać' vremena za jednu pišljivu kavu s nama i otud onakvo bockanje. Iskreno se ispričavam ako te to povrijedilo. "pa tako i tvom mogućem padu sociologije i emocionalnim ucjenama suzama, šamaranjima i vrištanjima nasred ulice." Gle, Bafi, istina je da smo se tu večer zakačili na mrtvo ime i žao mi je što su to neki forumaši vidjeli, ali jebiga... Ja sam takva da djelujem na licu mjesta kad mi nešto nije po volji (za razliku od tebe koja šutiš i pretvaraš se da ništa nije bilo), nema rukavica, ni pretvaranja i svaku svoju emociju izrazim, ma koliko to neprikladno bilo. Tu večer je puk'o film i meni i njemu, nešto smo se bili previše kačili u tom periodu, što zbog životnih situacija, što zbog frustracija dnevnim životom... I jebiga, to je 'isplivalo'. I zaista ne znam kako se sociologija uklapa u ovu priču i o kakvoj ucjeni govoriš. U životu nisam nekom stala na put ili davala ultimatume da se netko nečeg odrekne zbog mene, kamoli da ću voljenoj osobi. Bila sam i bit ću uz njega kad mu bude najteže i uvijek će od mene imati potprou i poticaj, ma što radio i gdje bio. ''pljuvanje mog načina života od osoba koje sebi daju pravu živjeti skroz drugu krajnost'' Kakvu drugu krajnost? Vjerovala ti ili ne, i mi izlazimo i zabavljamo se, imamo prijatelje i život, a ako smo u vezi, to ne znači da smo povezani pupčanom vrpcom. Skupa smo kad se nalazimo s forumašima, da, ali samo zato što se oboje družimo s tom ekipom. Eto, BaFi, to je sve što sam ti imala za reći, dalje zbilja nemam snage i nadam se staviti točku na sve ovo zbog svih nas.
13.01.2006. (12:56) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...