Komentari

apstinent.blog.hr

Dodaj komentar (12)

Marketing

  • mrtvipisac

    dobro jutro :)

    avatar

    10.12.2005. (07:09)    -   -   -   -  

  • bivša apstinentica

    I tebi :)

    avatar

    10.12.2005. (07:12)    -   -   -   -  

  • KemoTerapija

    Dobro jutro, djevojčice. Lijepo je ujutro s tobom ispijati kavu. I razgovarati čitajući tvoju priču. Čak mi ni muž ne smeta. Nema ono: Varaš me s mužem! Sve je tako čisto i nevino kao dan koji se budi. Dabogda ti bilo lijepo. To je jedina kletva koju znam, mila...

    avatar

    10.12.2005. (08:14)    -   -   -   -  

  • nema me

    vječito pitanje: da li vaše zadovoljstvo izvire iz vas samih i da li mi ustvari ikako možemo utjecati na njega, kad malo bolje razmislim?

    avatar

    10.12.2005. (10:52)    -   -   -   -  

  • milena

    Ostala sam bez teksta. Ovo je najbolji i najdublji post koji sam pročitala ikad! Ostala sam bez teksta jer sam doslovce pročitala situaciju u kojoj sam i sama. Sad su mi neke stvari puno jasnije, od mog stidljivog komentara na prethodni post, (jer sam negdje pročitala između redova sličnost duša) pa do onog što sam osjetila da treba da ti kažem, ali se ipak nisam usudila reći, (jer to nije za komentare na blogu, a i tražilo je da se upletem u tvoj intimni svijet - to prevazilazi moju hrabrost). Ali, kad skupim hrabrost, poslaću ti mail. Kada je 11.09.2001.bio napad na WTC, Paulo Coelho je imao potpisivanje jedne od svojih knjiga u Minhenu, oko 4 popodne. Bez obzira na sve što se dešavalo, stotine čitalaca ga je čekalo bez riječi. On je izašao, i u govoru koji je održao,a u kojoj nije bilo ni slova o onome o čemu se narednih dana, pa i godina pričalo, rekao je rečenicu koja me je potpuno šokirala:"On the morning of 11th September, how many people were in the World Trade Center against their will, following a career that didn't really suit them, doing work they didn't like, simply because it was a safe job and would guarantee them enough money for a pension in their old age?". Ni spomena o teroristima i globalnom miru u svijetu? On je pitao šta je svaki od nesretnih pojedinaca radio u toj zgradi to jutro i da li je slušao glas sopstvene duše!To me je šokiralo jer me je podsjetilo ne toliko na radikalno mijenjanje životnih pravaca (o kojem takođe razmišljam), koliko na naš uobičajeni način posmatranja sopstvene sudbine i svakodnevnog života koji isključuje glas sopstvene duše u milion malih stvari. Jer, lično svaki put zaključim da nije toliko u pitanju moj posao kao posao sam, već svakodnevna borba koja se svodi na iskrenost umjesto laži, na dobronamjernost umjesto laktanja, na ljudskost umjesto ironije i cinizma (koji se u ovoj civilizaciji tako njeguje), na hrabrost umjesto kukavičluka, na Ljubav umjesto sigurnosti pod svaku cijenu. Pa tako želim objema da nam životi svakim danom budu sve bliži Svjetlosti u nama. A neke stvari ću ti reći mailom, jer mislim da su ti neophodne. Topli pozdrav i izvini na dugom komentaru...

    avatar

    10.12.2005. (12:51)    -   -   -   -  

  • borut

    Odavno nisam bio ovdje! Pozdrav!!!

    avatar

    10.12.2005. (19:31)    -   -   -   -  

  • Cranberrie

    toliko si istine izrekla u ovom postu da ne mogu vjerovati. na žalost, znam jako malo ljudi koji su zadovoljni poslom koji rade, i koji je baš ono što su oduvijek željeli raditi. a čak i oni imaju neke svoje snove koje si ne mogu ispuniti... o sebi ne želim i neću... pozdrav

    avatar

    10.12.2005. (23:10)    -   -   -   -  

  • Cranberrie

    i ulogirala sam ti se na ankete :)

    avatar

    10.12.2005. (23:21)    -   -   -   -  

  • sanja

    lijepo ti je ovo. podstiče na razmišljanja.

    avatar

    11.12.2005. (00:29)    -   -   -   -  

  • bivša apstinentica

    @kemo - hvala na komplimentu i kletvi. Tko zna, možda jednom popijemo i pravu kavu? :) @creativa - na koga si mislio govoreći vi i mi? Misliš na muško-ženske odnose? @milena - doista nisam znala za ovu izjavu P. Coelha... Nemam ti što opraštati, naprotiv, mogla bih ti samo zahvaliti. Inače, ovu sam priču počela pisati prije više od godinu dana kada sam se nalazila u sličnoj situaciji. Jako sam se htjela vratiti u novinarstvo (čini mi se da sam pisala o tome), a tada sam radila u marketinškoj agenciji... No, srećom, taman kad sam bila na rubu pucanja moja je agencija ukinula odnose s javnošću i po prvi puta u životu sam bila presretna što sam ostala bez posla. Vratila sam se u Večernji kao honorarni suradnik, odbila zbog toga ponudu u jednoj drugoj firmi... Neovisno o svim lošim stvarima kojih ovdje ima na pretek, nisam požalila ni jednog jedinog dana. Naprosto zato jer obožavam posao koji radim, čak i danas kad sam dežurna. :) Veselim se tvom mailu :) @Borute, hvala na posjetu, pozdrav i tebi i Vesni :) @cranberrie - hvala na logiranju. :) Da, taj izbor je često nemoguć; ili su plaće ispod svake kritike ili se ni ne može dobiti takav posao... Kod nas se život uglavnom svodi na svakodnevne bitke za egzistenciju. @sanja - thnx, pusa :)

    avatar

    11.12.2005. (07:38)    -   -   -   -  

  • nema me

    ;( a ja mislio da se mi sa "Federaljne Republjik Pešćenic" bolje razumijemo. tup-tup, nikak da mi to uđe u glavu. khm: da mislio sam na to da li mi muškarci uopće u nekom segmentu osim površnom stvarno možemo utjecati na vaše zadovoljstvo ili ono jedino izvire iz vas samih? khm.

    avatar

    11.12.2005. (08:23)    -   -   -   -  

  • bivša apstinentica

    @creativa - mislim da bi to pitanje drugačije trebalo postaviti. Da li općenito zadovoljstvo svakoga od nas izvire iz nas samih? Mislim da po tom pitanju nema muško-ženskih razlika... Osobno mislim da zadovoljstvo ovisi o zadovoljenju temeljnih ljudskih potreba među koje se ubrajaju i samopoštovanje kao i poštovanje (priznavanje) okoline. Koliko će okolina utjecati na nas ovisi i o karakteru. Primjerice, priznajem da sam prava društvena životinjica i da na moje zadovoljstvo u velikoj mjeri utječe okolina (u kojoj je i moj muž), ali ima i onih koji su samotnjaci pa im utjecaji drugih ne igraju toliko veliku ulogu...

    avatar

    11.12.2005. (10:58)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...