18.11.2005. (08:40)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ingo
sve ono sto vec 15 godina podsvjesno potiskujem iz sjecanja, vratilo se citanjem tvog posta. Lazna sigurnost, briga za voljene ... strah ? ... ne preveliki strah, vise prkos i ponos ... mozda otupljenost.
18.11.2005. (10:05)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Žalosno je što se Vukovar i njegova tragedija spominje samo jednom godišnje. I još mi je nerazumljivije kako se stalno i uporno ponavlja kako treba oprostiti. Nisam nikog od svojih izgubila u Vukovaru, svejedno ne mogu oprostiti, niti zaboraviti. A niti to želim.
19.11.2005. (02:05)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Kako si to vjerodostojno opisala... oni podrumi... priče, naricanja, širenje straha... a granate ne prestaju... Dok sam se tuširala stalno sam mislila kako će baš sada grunuti dok sam ja u kadi... a jednom, dok me nije bilo u kadi geleri su oštetili i zid i bojler...
20.11.2005. (08:28)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
već sam na nekoliko blogova napisao da ne želim ni pisati ni komentirati napisano o ratu.......želim zaboraviti.......zato ti šaljem samo srdačan pozdrav......a post ispod me je rastužio toliko da nisam htio ni komentirati......jer nikome ne želim da se tako osjeća a tebi najmanje......
20.11.2005. (19:37)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Potresan tekst, odličan...podsjetio me na ratne dane i djetinjstvo u Dubrovniku pod okruženjem, i neizvjesnost...što če biti sutra, hoćemo li se probudit'...s 10 godina, razmišljanja, hoču li se probudit'...
01.12.2005. (14:01)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
beštijica
Ovo je predivno napisano...
18.11.2005. (08:40) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ingo
sve ono sto vec 15 godina podsvjesno potiskujem iz sjecanja, vratilo se citanjem tvog posta. Lazna sigurnost, briga za voljene ... strah ? ... ne preveliki strah, vise prkos i ponos ... mozda otupljenost.
18.11.2005. (10:05) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
espadrila
jako lijepo i jako potresno, svaka cast.
18.11.2005. (20:33) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ona
Žalosno je što se Vukovar i njegova tragedija spominje samo jednom godišnje. I još mi je nerazumljivije kako se stalno i uporno ponavlja kako treba oprostiti. Nisam nikog od svojih izgubila u Vukovaru, svejedno ne mogu oprostiti, niti zaboraviti. A niti to želim.
19.11.2005. (02:05) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
pegy
Jako dirljivo i stvarno.
19.11.2005. (13:28) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mo
krasan post..
19.11.2005. (19:34) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
phidea
Kako si to vjerodostojno opisala... oni podrumi... priče, naricanja, širenje straha... a granate ne prestaju... Dok sam se tuširala stalno sam mislila kako će baš sada grunuti dok sam ja u kadi... a jednom, dok me nije bilo u kadi geleri su oštetili i zid i bojler...
20.11.2005. (08:28) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
škropec
već sam na nekoliko blogova napisao da ne želim ni pisati ni komentirati napisano o ratu.......želim zaboraviti.......zato ti šaljem samo srdačan pozdrav......a post ispod me je rastužio toliko da nisam htio ni komentirati......jer nikome ne želim da se tako osjeća a tebi najmanje......
20.11.2005. (19:37) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Život na sjeveru
:,-(
22.11.2005. (01:55) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
DAN ZA DANOM
rastužio me post, bolje rečeno zamislio jer eto, to je sve nažalost realnost, i ne trebamo zaboraviti... da se ne bi ponovilo... pozdrav
23.11.2005. (23:02) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
z.l.e.v.A.n.k.a.
tužno.. (znam gdje piše Osijek nikada neće biti Ocek, znam, znam!! Živjela sam tamo..)
29.11.2005. (13:35) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
chule
Potresan tekst, odličan...podsjetio me na ratne dane i djetinjstvo u Dubrovniku pod okruženjem, i neizvjesnost...što če biti sutra, hoćemo li se probudit'...s 10 godina, razmišljanja, hoču li se probudit'...
01.12.2005. (14:01) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...