kada je čovjek sam uvijek je u lošem društvu (kafka) i nema sretnih samoća, one su uvijek pune nekih tužnih uspomena (onih lijepih sjećamo se samo u nasmijanoj gomili)
20.09.2005. (09:11)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
može li moja virtualna osobnost pomoći?... i dati ti do znanja da ima nas kojima je stalo?... volio bih da može... može li jedan osmijeh od moje malenkosti, poklonjen tebi, vratiti i tvoj osmijeh tamo gdje mu je mjesto?... nadam se da može... pa evo ga... :-)
20.09.2005. (09:45)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Zagrljaj, ponekad trebamo tako malo, samo jedan zagrljaj i nije nam važno tko će nam ga dati, ali je ponekad i to malo jako teško dobiti…šaljem ti jedan virtualni zagrljaj…
20.09.2005. (12:06)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Potpuno te razumijem...i ja sam se tako osjećala neki dan, čim je počela padati kiša, i napisah neki post o tome tada-koji nije baš u mom stilu, ali jednostavno sam morala. I još se uvijek tako osjećam. trpam to u neke skrivene zakutke mozga da ne razmišljam o tome, ali svejedno. Neće ništa pomoći osim onog što želim...:((((
20.09.2005. (22:31)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Jedan zagrljaj, mali osmjeh, lagani dodir, jedan dah, zvuk disanja pored sebe... Masa oko mene a samoća stiska krugove svog nekog htijenja??.Je li to stanje duha, normalna patnja kroz koju moramo prolaziti? "Nada zadnja umire" Ja se valjda još uvijek nadam. Nije da ne volim, nije da nisam voljen ali eto ima trenutaka kad baš trebamo NEKOG a baš ga tada nema uz nas. :))) Eto barem moj osmjeh na dar. Malo ali je dragovoljno i od srca dat.
21.09.2005. (09:37)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Znam taj osjecaj..one hug,one single hug... Ali ako nista drugo,da si oraspolozis ovaj tmuran dan,prosetaj do turbo limacha,pa si kupi medu ;)..naravno salim se,samo te pokusavam malo oraspoloziti
21.09.2005. (13:51)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
zlo-i-naopako
kada je čovjek sam uvijek je u lošem društvu (kafka) i nema sretnih samoća, one su uvijek pune nekih tužnih uspomena (onih lijepih sjećamo se samo u nasmijanoj gomili)
20.09.2005. (09:11) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
~ Samo za tvoje oči ~
znam kakav je osjećaj kada tišina oko tebe boli za uši.. stavila sam te u linkove.. pozdraw! :o)
20.09.2005. (09:20) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Portret mog života...
može li moja virtualna osobnost pomoći?... i dati ti do znanja da ima nas kojima je stalo?... volio bih da može... može li jedan osmijeh od moje malenkosti, poklonjen tebi, vratiti i tvoj osmijeh tamo gdje mu je mjesto?... nadam se da može... pa evo ga... :-)
20.09.2005. (09:45) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
rilady
@dado: naravno da je pomoglo... osmjeh poklonjen meni... to mi je trebalo... na licu je... :) hvala ti...
20.09.2005. (09:53) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Portret... by razum
dakle, nikome noć nije donjela spokoj... da, ni dan nije bolji... mrzim ovu usamljenost...
20.09.2005. (10:02) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
1.78 m do ljubavi
dobro je dok razgovaraš sa sobom, ali kad sebi počneš postavljati pitanja i odgovarati to je - dijagnoza!
20.09.2005. (11:29) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Timea
Zagrljaj, ponekad trebamo tako malo, samo jedan zagrljaj i nije nam važno tko će nam ga dati, ali je ponekad i to malo jako teško dobiti…šaljem ti jedan virtualni zagrljaj…
20.09.2005. (12:06) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Leonida
Potpuno te razumijem...i ja sam se tako osjećala neki dan, čim je počela padati kiša, i napisah neki post o tome tada-koji nije baš u mom stilu, ali jednostavno sam morala. I još se uvijek tako osjećam. trpam to u neke skrivene zakutke mozga da ne razmišljam o tome, ali svejedno. Neće ništa pomoći osim onog što želim...:((((
20.09.2005. (22:31) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
estera
sigurno ima Netko kome je stalo...često ne vjerujemo u to...ali vjerujem da On postoji...:)
20.09.2005. (23:05) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
mala riznica misli
doći će onaj kome je stalo... već dolazi, a možd je i tu samo trebaš pogledati bolje... zagrljaj i pusa
21.09.2005. (09:13) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
alkion
Jedan zagrljaj, mali osmjeh, lagani dodir, jedan dah, zvuk disanja pored sebe... Masa oko mene a samoća stiska krugove svog nekog htijenja??.Je li to stanje duha, normalna patnja kroz koju moramo prolaziti? "Nada zadnja umire" Ja se valjda još uvijek nadam. Nije da ne volim, nije da nisam voljen ali eto ima trenutaka kad baš trebamo NEKOG a baš ga tada nema uz nas. :))) Eto barem moj osmjeh na dar. Malo ali je dragovoljno i od srca dat.
21.09.2005. (09:37) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
because of you...
Znam taj osjecaj..one hug,one single hug... Ali ako nista drugo,da si oraspolozis ovaj tmuran dan,prosetaj do turbo limacha,pa si kupi medu ;)..naravno salim se,samo te pokusavam malo oraspoloziti
21.09.2005. (13:51) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...