Nemam nikakvih predrasuda što se tiče toga tko bi trebao napraviti prvi korak,i ne mislim da bi to uvijek trebali biti muškarci.Sada je sasvim normalno da i žena krene prva,a muškarac onda prihvati/nastavi ili ne prihvati "igru".S druge strane muškarcima je u prirodi da zavode,da se trude oko žene više nego li je to u ženskoj prirodi.Iz vlastitog iskustva koje nije ne znam kako bogato,ali ga ipak imam,mislim da je bolje-bez obzira na spol,učiniti prvi korak nego ne učiniti ništa i pitati se "što bi bilo kad bi bilo" i hoće li onaj drugi prići ili ne.Ja sam jednom učinila prvi korak i bila sam odbijena,ali nije mi žao jer sam stekla samo još jedno iskustvo više.Ne isključujem mogućnost da opet prva priđem,ali idući put ću svakako bolje razmisliti i bolje procijeniti situaciju umjesto da se žurim u nešto za što ni sama nisam sigurna da želim.
16.08.2005. (22:08)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
hm... opet ja dala ideju za temu, ha? eeee da... još uvijek se držim toga; nije bitno tko će učiniti prvi korak, nego je bitno što će se dogoditi poslije.....
17.08.2005. (10:12)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
odličan post! baš sam razmišljala neki dan da bi mogla pisat o tome i sad vidim da ti već jesi. :-) kad se radi o drugima uvijek kažem da opće nije bed ako cura napravi prvi korak, al kad bi ja trebala nekak uvijek zastanem..a kaj ćeš.. :))
17.08.2005. (11:48)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sve pohvale!!! :) tema je svevremenska i drago mi je što sada imamo priliku pričati o tome i uzimati stvar u svoje ruke. Za razliku od prijašnjih običaja spajanja sretni smo što živimo u tako luksuznom dobu! Barem ja jesam! Mogu reći što mislim, neću ostati bez glave. Mogu osjećati što želim i prema kome želim, neće me obitelj prognati i razbaštiniti. Sve nam je dopušteno, ali vidim da se ljudi ipak drže kao robovi kad se radi o prilaženju. Odlično si to napisala i nemam što dodati :) svatko ima svoju priču o prilaženju i prvom koraku. Moje je pravilo da ću rado prva pozdraviti dečka koji mi zapne za oko, rado ću mu pružiti ruku, pozvat ga da pleše samnom te večeri kad smo se skužili, potaknuti upoznavanje ... što god treba, ali ON mene mora pozvati na prvi spoj! To je potpuno realno! Na dragom sam tu metodu u detalje isprobala i bilo je divno i još je :) prva sam ga pozdravila i potaknula na razgovor jednim glupim jednostavnim pitanjem i onda je on s vremenom sam dolazio do mene po još porcija mini-spika! Čestitali smo si Božić i pozvao me van nakon 3-4 takva mala razgovora u teretani :) to je za mene uspjeh. Situacija je bila na fitnesu gdje smo se rijetko sretali i on je uvijek vježbao punom parom, pa kada je odjednom napravio pauzu i došao do moje sprave te se raspričao mislila sam da sanjam. Tako je prošlo moje veće zavođenje i svim bih curama preporučila da se ne boje prve pružiti ruku i reći – JA SAM IVANA/KSENIJA/DUNJA/..../MARIJA! :) Rijetki su dečki tako slobodni da sami priđu potpuno nepoznatoj curi. Skoro sva se upoznavanja koja oni iniciraju odvijaju u sklopu nekog društva. Zato zavođenje treba shvatiti ozbiljno i baciti se na planiranje. Ja sam koketa , spontano. Ali kad sam odlučila zavesti dragog shvatila sam to kao full time job i nije bilo mjesta ni za najmanje greške. I u tome sam uživala. Ulažući malo u situaciju i promatrajući kako se razvija. Ali za to mi je trebalo i strpljenje, što nemaju sve cure. No, kada se prođe prva barijera – dečko će vam sigurno ugađati i obasipati vas pažnjom, sav u upoznavanje uložen trud će se i više nego isplatiti ..... Ne slažem se što mnogi ,i djevojke i dečki, potiho osjećaju a boje se prići osobi ili potaknuti osobu da joj/mu priđe. Za to je potreban samo osmijeh. Iskren i direktan. Ja sam u dragog buljila :) i to očito i napadno i smješkala se dok je vježbao – navela sam ga da me mora promatrati i vidjeti da me želi pozvati van. Kažem, u tome sam uživala jer sam se uživila. Svaka djevojka ima svoju tehniku , pa i nerazrađenu , ali dečki su zbunjeni i htjeli bi prići ali ne znaju kako a da to bude dobro. To ih ne opravdava što u zadnje vrijeme slabo prilaze djevojkama, ali i mi se moramo opustiti i češće osmijehnuti pa će biti rezultata .... Moj duuuugi komentar se svodi na to da i ja mislim da nije važno tko će napraviti prvi korak, glavno da bude lijepo i nakon prvog koraka
17.08.2005. (14:12)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Manchi, svaka ti čast! Ne samo na fenomenamlin postovima, već i na tome što meni osobno svaki tvoj tekst ulijeva neku nadu, sigurnost, ne znam...ne mogu to dobro opisati. TYPE ON!!! Kiss
17.08.2005. (15:17)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ne znam odalkle da pocnem...
1.Paolo Coelho je moj omiljeni pisac, i od njega sam sve procitala... tako da znam na sta ciljas! Uzgred od kad sam citala knjige, dosle su mi kao neka psihoterapija, pa sam malo flegmaticnija (to je ujedno i pocetak odgovora na ovu temu)
2. Kao sto rekoh, manj - vise sam flegma, pa me bas puno i nije briga, jednostavno se ne opterecujem pitanjima ko? gde? s kim? kako? zasto?
Guram napred, a ono sto nameravam da uradim, obicno uradim pa gde puklo... Shavtila sam da nista necu dobiti ako cekam, i da netreba trositi vreme na postavljanje pitanja i odgovaranje na ista!!!
19.08.2005. (00:48)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ja vecinu puta poduzmem prvi korak jer sam nestrpljiva da mi komad tamo stoji i nis ne poduzima. nedavno sam vidila jednog komada, odmah u akciju. al jebiga samo na prijateljstvu smo, imala sam tad momka. mislim opcenito i prvi korak ne samo za vezu i avanturu, nego da se nekom javis cisto za autogram nekom celebrityu i sl. Jebote, nedavno san se slikala s Edom Maajkom. Milijun frendica oko mene, i nikoja da mu se javi. Meni puko film i rekla "Daj Edo dodi sekund, jel se mozemo slikat"..i bilo je uspjesno :)
23.08.2005. (21:48)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Palochka
Nemam nikakvih predrasuda što se tiče toga tko bi trebao napraviti prvi korak,i ne mislim da bi to uvijek trebali biti muškarci.Sada je sasvim normalno da i žena krene prva,a muškarac onda prihvati/nastavi ili ne prihvati "igru".S druge strane muškarcima je u prirodi da zavode,da se trude oko žene više nego li je to u ženskoj prirodi.Iz vlastitog iskustva koje nije ne znam kako bogato,ali ga ipak imam,mislim da je bolje-bez obzira na spol,učiniti prvi korak nego ne učiniti ništa i pitati se "što bi bilo kad bi bilo" i hoće li onaj drugi prići ili ne.Ja sam jednom učinila prvi korak i bila sam odbijena,ali nije mi žao jer sam stekla samo još jedno iskustvo više.Ne isključujem mogućnost da opet prva priđem,ali idući put ću svakako bolje razmisliti i bolje procijeniti situaciju umjesto da se žurim u nešto za što ni sama nisam sigurna da želim.
16.08.2005. (22:08) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
justine
hm... opet ja dala ideju za temu, ha? eeee da... još uvijek se držim toga; nije bitno tko će učiniti prvi korak, nego je bitno što će se dogoditi poslije.....
17.08.2005. (10:12) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
100% ja!!!
odličan post! baš sam razmišljala neki dan da bi mogla pisat o tome i sad vidim da ti već jesi. :-) kad se radi o drugima uvijek kažem da opće nije bed ako cura napravi prvi korak, al kad bi ja trebala nekak uvijek zastanem..a kaj ćeš.. :))
17.08.2005. (11:48) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
63)^(1)(1 @ perfection
nema komentara, tebe se jednostavno cita :)
17.08.2005. (13:33) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
buba mara
fantastičan post!! :)
17.08.2005. (13:49) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
buba mara
Sve pohvale!!! :) tema je svevremenska i drago mi je što sada imamo priliku pričati o tome i uzimati stvar u svoje ruke. Za razliku od prijašnjih običaja spajanja sretni smo što živimo u tako luksuznom dobu! Barem ja jesam! Mogu reći što mislim, neću ostati bez glave. Mogu osjećati što želim i prema kome želim, neće me obitelj prognati i razbaštiniti. Sve nam je dopušteno, ali vidim da se ljudi ipak drže kao robovi kad se radi o prilaženju. Odlično si to napisala i nemam što dodati :) svatko ima svoju priču o prilaženju i prvom koraku. Moje je pravilo da ću rado prva pozdraviti dečka koji mi zapne za oko, rado ću mu pružiti ruku, pozvat ga da pleše samnom te večeri kad smo se skužili, potaknuti upoznavanje ... što god treba, ali ON mene mora pozvati na prvi spoj! To je potpuno realno! Na dragom sam tu metodu u detalje isprobala i bilo je divno i još je :) prva sam ga pozdravila i potaknula na razgovor jednim glupim jednostavnim pitanjem i onda je on s vremenom sam dolazio do mene po još porcija mini-spika! Čestitali smo si Božić i pozvao me van nakon 3-4 takva mala razgovora u teretani :) to je za mene uspjeh. Situacija je bila na fitnesu gdje smo se rijetko sretali i on je uvijek vježbao punom parom, pa kada je odjednom napravio pauzu i došao do moje sprave te se raspričao mislila sam da sanjam. Tako je prošlo moje veće zavođenje i svim bih curama preporučila da se ne boje prve pružiti ruku i reći – JA SAM IVANA/KSENIJA/DUNJA/..../MARIJA! :) Rijetki su dečki tako slobodni da sami priđu potpuno nepoznatoj curi. Skoro sva se upoznavanja koja oni iniciraju odvijaju u sklopu nekog društva. Zato zavođenje treba shvatiti ozbiljno i baciti se na planiranje. Ja sam koketa , spontano. Ali kad sam odlučila zavesti dragog shvatila sam to kao full time job i nije bilo mjesta ni za najmanje greške. I u tome sam uživala. Ulažući malo u situaciju i promatrajući kako se razvija. Ali za to mi je trebalo i strpljenje, što nemaju sve cure. No, kada se prođe prva barijera – dečko će vam sigurno ugađati i obasipati vas pažnjom, sav u upoznavanje uložen trud će se i više nego isplatiti ..... Ne slažem se što mnogi ,i djevojke i dečki, potiho osjećaju a boje se prići osobi ili potaknuti osobu da joj/mu priđe. Za to je potreban samo osmijeh. Iskren i direktan. Ja sam u dragog buljila :) i to očito i napadno i smješkala se dok je vježbao – navela sam ga da me mora promatrati i vidjeti da me želi pozvati van. Kažem, u tome sam uživala jer sam se uživila. Svaka djevojka ima svoju tehniku , pa i nerazrađenu , ali dečki su zbunjeni i htjeli bi prići ali ne znaju kako a da to bude dobro. To ih ne opravdava što u zadnje vrijeme slabo prilaze djevojkama, ali i mi se moramo opustiti i češće osmijehnuti pa će biti rezultata .... Moj duuuugi komentar se svodi na to da i ja mislim da nije važno tko će napraviti prvi korak, glavno da bude lijepo i nakon prvog koraka
17.08.2005. (14:12) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
queer life
Manchi, svaka ti čast! Ne samo na fenomenamlin postovima, već i na tome što meni osobno svaki tvoj tekst ulijeva neku nadu, sigurnost, ne znam...ne mogu to dobro opisati. TYPE ON!!! Kiss
17.08.2005. (15:17) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
OPUSTENO
ne znam odalkle da pocnem... 1.Paolo Coelho je moj omiljeni pisac, i od njega sam sve procitala... tako da znam na sta ciljas! Uzgred od kad sam citala knjige, dosle su mi kao neka psihoterapija, pa sam malo flegmaticnija (to je ujedno i pocetak odgovora na ovu temu) 2. Kao sto rekoh, manj - vise sam flegma, pa me bas puno i nije briga, jednostavno se ne opterecujem pitanjima ko? gde? s kim? kako? zasto? Guram napred, a ono sto nameravam da uradim, obicno uradim pa gde puklo... Shavtila sam da nista necu dobiti ako cekam, i da netreba trositi vreme na postavljanje pitanja i odgovaranje na ista!!!
19.08.2005. (00:48) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Leonida
Kao što reče 63)^(1), nakon što pročitam tvoj post, jednostavno ne znam što bi dodala...sve je rečeno...nastavi tako...:)
20.08.2005. (00:02) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
rhcp_lady
Ja vecinu puta poduzmem prvi korak jer sam nestrpljiva da mi komad tamo stoji i nis ne poduzima. nedavno sam vidila jednog komada, odmah u akciju. al jebiga samo na prijateljstvu smo, imala sam tad momka. mislim opcenito i prvi korak ne samo za vezu i avanturu, nego da se nekom javis cisto za autogram nekom celebrityu i sl. Jebote, nedavno san se slikala s Edom Maajkom. Milijun frendica oko mene, i nikoja da mu se javi. Meni puko film i rekla "Daj Edo dodi sekund, jel se mozemo slikat"..i bilo je uspjesno :)
23.08.2005. (21:48) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...