Komentari

lanterna.blog.hr

Dodaj komentar (39)

Marketing

  • somethingelse

    Samo ti adj...izbaci sve frustracije na papir/ekran i ponovno ih pročitaj...meni je to pomoglo da ih shvatim i pronađem rješenje...nemoj mene slušati, jer ti nisam ja baš najpametniji, ali ako ti pomaže olakšavanje duše pretakanjem vlasitog tjeka misli u manje-više smislene rečenice na ekranu/papiru, samo naprijed...u potpunosti te podržavam...živjela ti meni još sto ljeta!:) Ajme što ga mogu kenjat...:) Skužaj me...

    avatar

    03.07.2005. (18:01)    -   -   -   -  

  • Juliere

    ovo se zove autoanaliza... onda dolazis doma ovo ljeto? znas, imamo svi mi koji smo vanka te tjedne razgovore, koji su u mom slucaju cesci. naime, ja se zelim vratiti doma jer mi roditelji stvarno nedostaju, iako se s mamom posvadjam nakon 2 dana sto sam doma bas zbog onog ovo se ovdje ne radi, a ja radim... ali ima i u tome ljubavi, one prave roditeljske koja nekada (mozda u tvom slucaju) skodi djeci. vjerujem da toga tvoja mama nije svjesna i doci ces jednog dana do tog stupnja kada ces joj to morati reci, kako bi postigla da budes ono sto jesi.... da li si o tome ikada razmisljala?

    avatar

    03.07.2005. (18:05)    -   -   -   -  

  • Happy child

    Nemam ti nista pametno na ovo dodati jer koliko vidim sama si se vec polako izborila da sve ovo bude bolje, samo zelim da ti zazelim srecu da izguras ovo jos i dalje i da bude jos bolje. Samo hrabro :)

    avatar

    03.07.2005. (19:27)    -   -   -   -  

  • tita

    talentirana da automatski znam što se od mene očekuje...jako poznato...ali je onda nastupilo razdoblje kad nitko nije znao što od mene može očekivati, a zašto i bi, ni ja nisam dobila od njih što sam očekivala

    avatar

    03.07.2005. (19:56)    -   -   -   -  

  • pegy

    Ma kakve isprike na dužini. :)) Nemoj to više. Ovo je tvoj blog i nemaš se što ispričavati. Osim toga, na mom blogu i komentari su neograničeni riječima pa kad ti dođe, samo daj. :)) Što se mame tiče, mnogo je takvih mama i tata. Možda su svi bar mrvicu takvi, samo je dobar dio i na nama. da im se suprotstavimo. Meni moji za mnoge stvari "sole pamet" iako sam prešla tridesetu. To ne znači da me ne vole, jer vole, nego da valjda proiciraju neke svoje želje. Samo, ja to srežem na svoj način i dosad nije bilo većih problema. Mislim da će i kod tebe biti bolje. Već sada je. A najvažnije je da i TI to osjetiš.

    avatar

    03.07.2005. (21:43)    -   -   -   -  

  • lanterna

    tko zna mozda se uz ovu podrsku i usudim krenut na put. A dal razmisljam o otvorenom razgovoru? u nekoj daljnoj buducnosti kada samo malo ojacam i naucim srocit bit u nekoliko jasnih recenica.

    avatar

    04.07.2005. (00:23)    -   -   -   -  

  • Waterloo

    nemaš pojma koliko me obradovao tvoj komentar, hvala. trenutno sam u stanju u kakvom si ti bila u prošlom postu... ovaj o mami je jako potresan, pisan samo osjećajima... samo daj. ne znam koliko ti znači, ali jako si hrabra, čitala sam malo više, samim time što si bila svjesna čitave situacije, odlaskom vani, što si rano shvatila kako na silu zatomljuješ osjećaje i da ne želiš glumiti, lagati i biti netko drugi si pobijedila. I onaj post o Nassiri... imaš divan posao, da je u njemu bar više ljudi kao ti... vidjet ćeš, ona će te pamtit... jer djecu vode samo osjećaji. Nepoznata, a u istom trenutku si postala Jedina i Sve. veliki pozdrav :)

    avatar

    04.07.2005. (04:13)    -   -   -   -  

  • sanja

    možda je sve to samo "odrastanje"..

    avatar

    04.07.2005. (09:01)    -   -   -   -  

  • ddadd

    Odličan ti je ovo post! Odličan :) Gledao sam i postove unazad, zbilja imaš 'štofa' :-)

    avatar

    04.07.2005. (10:23)    -   -   -   -  

  • Siboney

    Been there, done that. Slučajno krenuo na terapiju pre 7 meseci - jedna od najboljih stvari što sam ikada učinio za sebe. Kamo sreće da sam to započeo pre dvadeset godina. Roditelji znaju za terapiju. Pričao sam otvoreno sa ocem, dugo i teško, dok do njega nije doprela moja želja da popravimo odnose. Oboje naslućuju da su doprineli mom sadašnjem stanju - ali nisam o tome pričao o tome, niti ću. Nema svrhe stvarati u njima osećaj krivnje, niti je moguće popraviti greške učinjene u prošlosti. Ono što je moguće, to je raditi na sebi... Pozdrav!

    avatar

    04.07.2005. (11:23)    -   -   -   -  

  • Helix

    Draga moja, čitam i ne mogu vjerovati, Pa kad sam to napisala, pa još u tuđem blogu. Onda bolje pogledam prvu rečenicu tvoje majke i shvatim da ipak nisam ja to pisala. Prva rečenica moje majke dugo je bila: «pa gdje je ona moja zločesta kćer?». Kad sam bila mala uvijek sam se pitala zašto sam se baš ja rodila zločesta. Mislila sam da je to nešto kao da se rodiš s tri nosa, imaš to i moraš ga nositi kroz život. Biti zločest je nešto što mene obilježava i gotovo. To sam JA. Samopouzdanje – dugo nisam znala što je to. To se u mojoj kući nije serviralo, bar ne meni. Danas je maaalo bolje, živim nekoliko autobusnih stanica daleko. Autosugestijom si nastojim utuviti da imam neke kvalitete. Mama me nazove, kaže mi što kuha i neka obavezno dođem jesti. Kad sam joj rekla da bih željela upisati magisterij, prva rečenica je bila – ti nisi normalna. Dosta, oprosti, ovo je tvoj post, a ne rame za moje plakanje. Smijem li svratiti opet (nakon ovoga)?

    avatar

    04.07.2005. (11:36)    -   -   -   -  

  • marisi

    vidi ove gore sta su se raskomentirali. Mene jedino zanima di si u inozemstvu? :D

    avatar

    04.07.2005. (11:52)    -   -   -   -  

  • Dolka

    Nedaj da manipuliraju s tobom pod izlikom da te vole. >Ne znaju roditelji baš ve. POgotovo ne moji i tvoji. Njezino ponašanje ubijalo ti je dušu i onu osobnost s kojom si rođena i trebala se uz njihovu (njezinu?) pomoć razvijati. Ona (oni?) to nije znala, ne treba je okrivljavati, ali distanca je, vidim, već tu. Neka i ostane na distanci. Odgovornost je njihova, pobjeda će biti tvoja. Stretno ti!

    avatar

    04.07.2005. (12:04)    -   -   -   -  

  • Slobs u Iraku

    Secam se svog oca iz takvog perioda, kad je ukapirao da se ni brat ni ja necemo baviti prirodnim naukama (po njemu druge nauke i ne postoje). Bio se silno razocarao, narocito u mene, i trebalo mi je par godina da se izborim sa tim njegovim razocaranjem. No, godine i fizicka distanca pomogle su procesu :-)

    avatar

    04.07.2005. (13:02)    -   -   -   -  

  • non`se

    vidim, napredovala si; lijepo..potrebno je mnogo vremena da prestanemo ispunjavati tudja ocekivanja, i krenemo ispunjavati vlastita :)

    avatar

    04.07.2005. (13:35)    -   -   -   -  

  • lanterna

    wauw, zaista nisam ocekivala da ova tema igra uloge u toliko zivota. Bolje receno da postoje odrasli koji to tako otvoreno priznaju. To mi daje vjere da nisam potpuno luda ili zaglavila u predskolskom uzrastu. THANKZ svima. @helix: uvijek si dobro dosla i samo ti raspisuj, meni je drago cuti glqas i misli drugih, jer kao sto visis pucam po mozdanim i srcanim savovima;@marisi: u inozemstvu sam. Tamo gdje ti poslijednjih vikenda lutas s ekipom

    avatar

    04.07.2005. (13:50)    -   -   -   -  

  • *** ...ubiše ga, ubiše prosvetitelja... ***

    mrzim patetiku. a ako kažem da sam u istoj situaciji kao što si ti bila? to će zvučati jako patetično. pročitaj par mojih prvih postova...

    avatar

    04.07.2005. (14:15)    -   -   -   -  

  • corto m

    Budi što jesi, ali budi! Na pravom si putu.

    avatar

    04.07.2005. (14:32)    -   -   -   -  

  • jagode

    vidim sada kako imaš link na jagode... hvala ti... a ovo o razgovoru, dalo bi se pričat; ak se ne varam sada si na naslovnoj (Lanterna priča o svojem dijetinjstvu i prestrogim roditeljima) ili... pozdrav:-)

    avatar

    04.07.2005. (18:05)    -   -   -   -  

  • laksmi

    i opet roditelji ;* pozdrav ;)

    avatar

    04.07.2005. (20:39)    -   -   -   -  

  • jazzie

    U jednu ruku me rastužilo, a u drugu sam sretna što napokon shvaćaš svoje vrijednosti i prihvaćaš samu sebe!

    avatar

    04.07.2005. (22:38)    -   -   -   -  

  • nema me

    da, i meni se osjećaj 'odvojenosti' od roditelja javio prilično kasno...tek nakon što je tata umro sam počela shvaćati tko sam, šta sam, rješavati svoje stvari, odvojeno od njihovih želja...jako dobar osjećaj. preduvjet za dobar odnos s mamom.

    avatar

    04.07.2005. (23:49)    -   -   -   -  

  • Kašeta

    nima škole za roditelje ni škole za dicu...ponekad put u pakal može bit posut ružama, a može i obratno-da je put u raj posut trnjem...glavno da si počela izvlačit to trnje!

    avatar

    05.07.2005. (00:25)    -   -   -   -  

  • selotejp

    Ja nisam išao na terapiju. Cijeli odrasli život a i veći dio djetinjstva nisam govorio ništa što bi i najmanje dotaklo osobne teme - moje, mojih roditelja, sestre. Slušao sam i odgovarao ono što se od mene očekivalo.Jednosložnim rječima. Sve što se odnosilo na kišu, vjetar, vrućinu, takve stvari. Prvo je umro otac. Pa je jedno vrijeme u meni pokazivala znake života nekakva klica nade da je možda on bio uzrok, te da sada kada ga više nema možda dođe do promjene. Ali nije. Majka je umrla prije dvije godine. Sestra i ja i dalje govorimo samo o kiši, vjetru suncu. O djeci samo dobro. mojoj i njenoj. Mi k njoj dolazimo za Božić, oni k nama za Uskrs. Kada smo prodavali roditeljsku kuću jednostavno nisam znao što bih uzeo za uspomenu. U stvari nisam želio ništa, ali sam uzeo na kraju neke knjige, jer je njih moguće spremiti na nevidljiva i rijetko dostupna mjesta. Moja žena to nikada nije posve razumjela, pa ni to da mi je trebalo nekoliko godina da se prema njoj otvorim. Mene poznaje ona, naša djeca, prijatelji. Mene, kao sina svojih roditelja ili brata moje sestre nije poznavao nitko, pa niti ja sam. Drago mi što ti je terapija pomogla. To mora biti fantastičan osjećaj.

    avatar

    05.07.2005. (13:43)    -   -   -   -  

  • medi

    nisam nista htjela pisat...na temu...al onda sam vidila komentar od helix-gdje je moja zlocesta kcer. biti dobra kcer je jednako opterecavajuce. jednako obiljezavajuce.

    avatar

    05.07.2005. (14:28)    -   -   -   -  

učitavam...