Komentari

whatever.blog.hr

Dodaj komentar (13)

Marketing

  • Brutala

    mhm, post ti je ludilo. Da ti dam svoje misljenje. Imam poznanicu s neta iz amerike, koja radi kao medicinska sestra u maximum security zatvorima sa svim masovnim ubojicama. Ona kaze da su uglavnom to ljudi koji izgledaju sasvim normalno, i nemaju nista razlicito od nas. Nebi moga nikad ubit, jednostavno san takav. umra bi casno, vjerovatno. Toliko sam dzubre da nebi da gusta mom ubojici

    avatar

    19.06.2005. (01:18)    -   -   -   -  

  • Okatto Nogatta dolazi i na vaša vrata

    ma ja mislim da su oni drogirani il psihopati..ne vjerujem da normalan čovjek može tako nešto činiti..

    avatar

    19.06.2005. (01:19)    -   -   -   -  

  • *Ptica Trkačica*

    odavno nisi bia ovako pametan.:top:, al vidi se da si studira psihologiju:P

    avatar

    19.06.2005. (01:38)    -   -   -   -  

  • KemoTerapija

    Rat nije normalna pojava, on nas iz normalnog života odvodi tamo gdje se ubija. I od tog trenutka mi više nismo normalni. U ratu smo svi žrtve, jer smo iz toplog kreveta i može bit iz strasnog zagrljaja voljene, odvedeni da ubijamo i budemo ubijeni. Netko nas je odveo, a taj netko je pravi ubojica. Zanimljiva tema i zanimljive postavke. Ali to je filozofija odavno razriješila.

    avatar

    19.06.2005. (08:22)    -   -   -   -  

  • Jesus El Diablo Quintana (Back in Black)

    dolaskom na ratište čovjek je automatski iz kolotečine preašo treptajem oka u potpuno ekstremno stanje. Postaje dio rata, u ratu se ubija, dakle čak i bez dehumanizacije protivnika doveden je u poziciju oduzimanja života drugom čovjeku. naravno, ubiti nekoga u direktnom sukobu nipošto nije isto kao ubiti nekoga komu si svezao ruke i upucati ga s leđa ili strijeljati dvoje nenaoružanih staraca koji sjede na krevetu i drže se za ruke. kod ovakvih zvjerskih ubojstava ubojica najčešće ipak ima nekakvu patologiju koja se oslobodila u ekstremnoj situaciji kakva je rat. U ovom ratu civili su ubijani nemilice, provodila su se silovanja, mučenja, ubijanja ranjenika, bilo je jako puno patologije. situacija u kojoj pretpostavljaš da ćeš biti smaknut izaziva , bar tako mislim, potpunu paralizu misaonih procesa (to je ono kad kažeš "ukočio se") jer nema ništa nestvarnije od ideje o vlastitoj smrti, pogotovo nasilnoj. takva pomisao oduzima dah. U svim dijelovima si u pravu s tim da mislim da ako imaš izgrađene neke moralne vrijednosti ne može ti nitko do te mjere dehumanizirati nekoga da ga hladnokrvno, nemoćno svezanog, ubiješ hicem u potiljak. Uglavnom, čovjek bi morao evoluirati do tog stupnja da jednog dana više nitko ne ode na ratište jer svaki rat je uglavnom potpuno besmislen ali to skužiš tek kad on završi i ako imaš sreću da si preživio. Kao kod nas npr., vrativši se sa ratišta običan čovjek je imao priliku vidjeti da se nekolicina njih enormno obogatila na toj krvi ito da stvar bude gora plačku su proveli skriveni iza lažnog domoljublja. međutim, točno se zna tko su ti ljudi i koliko god oni mislili suprotno nikada neće steći kod ljudi nikakav ugled. Ljudi će ih prezirati do kraja .

    avatar

    19.06.2005. (08:59)    -   -   -   -  

  • leb

    Da se ljudi ne pitaju zašto NETKO DRUGI nešto ne poduzme, ne bi ni išli u rat. Možda bi shvatili, da razmišljaju svojom glavom, za koga se bore. Moral, istina, život... Sve su to teme izmišljene za obogaćivanje pisaca. Onog trenutka kad odeš u rat, čak ni to, onog trenutka kad se rat dogodi, kriv si. Ako nisi pobjegao, naravno.

    avatar

    19.06.2005. (14:55)    -   -   -   -  

  • WHATEVER

    Promašio si waltere komentar. Ja nisam pisao o situaciji odlaska u rat, nego o situaciji masovnih pogubljenja. A drugo, šta ako ti netko dođe na prag kuće s puškom? Pobjeći? Reći: hvala, samo tren, evo sad ću ja iselit?

    avatar

    19.06.2005. (15:35)    -   -   -   -  

  • sunchica

    ti psihopati koje spominješ nisu uvijek marginalci, a s druge strane marginalci koji počinju vitlati oružjem nisu uvijek psihopati. Postoji i pojam "crte ličnosti" kada netko ne zadovoljava sve parametre za neki poremećaj ličnosti, nego samo neke. U Jutarnjem je bio tekst kojeg je napisao jedan pisac koji je s jednim od Škorpiona išao u razred. Zanimljivo. Upravo sam gledala Nedjeljom u 2, jako dobro

    avatar

    19.06.2005. (15:37)    -   -   -   -  

  • angel of wind

    ma covjek zna zbilja bit budala ponekad. mislim, sva ta ubojstva, zlocini....pa sta to ikome treba? najbolje mi je kad mi netko kaze: ''a sta se ti bunis? pa ti si u svom kvartu sasvim sigurna....!'' dodje mi da se zaderem MOLIM?! jel to je sve osim istine. ja se svakako osjecam u svojoj ulici, al sigurno nikad. a zasto? pa da vidimo....3 pokusaja ubojstva u mojoj zgradi....pljacka ducana, ljekarne (?!), drogerasi, pijandure.....i sad neka mi netko kaze kako da se ja osjecam sigurno u takvoj okolini?! sta se tice ostaloga, bilo bi super i vise nego super kad bi sve te gluposti koje covjek radi prestale, al budimo realni, do tog anece nikad doci.... p.s. svidja mi se blog, fora je

    avatar

    19.06.2005. (15:50)    -   -   -   -  

  • MODESTI BLEJZ

    eto dobro si to iscrtao, i šjor psihijatar je kod Ace danas otprilike tako besjedio.. bilo je baš zanimljivo, uznemirujuće, ali zanimljivo. to je u biti to - svatko pod određenim okolnostima može ubiti.. možemo se samo nadati da osobno takve okolnosti nikada ne doživimo. nešto slično je govorila i Drakulićka, sjećam se, nedavno je to bilo, u vezi ove njene nove knjige: Oni ne bi ni mrava zgazili. Bila žena u Haagu, promatrala te naj-zločince, očekivala neka čudovišta štoli, da bi na kraju došla do još strašnijeg zaključka - da to nisu nikakva čudovišta, već sasvim ´normalni´ljudi.. da, da oni ne bi ni mrava zgazili...

    avatar

    19.06.2005. (18:49)    -   -   -   -  

  • lanterna

    izvrstan blog. i pametna analiza. gledam vec godinama oca kako idealizira godine provedene u ratu. Nije da su mu bile divne, ali on se njima ponosi. I osjecam da se mora jako truditi okretatit glavu da sebi ne bi priznao istinu da je bio povodljiv. bas kao i mnogi. I da ga sve to boli i ponizuje.da medalja vojnika i ima i nalicje. I da ako i nalicje prihvati , mi cemo a i dalje voljeti. Ako znas. daj mi preporuci literaturu o post war trauma syndrom ili kako li se to zove.Hvala puno

    avatar

    20.06.2005. (20:31)    -   -   -   -  

  • marisi

    eh...i ti znas ubost temu za krasno ljetno popodne. Sad sam pocela mracne misli vrtiti po glavi.

    avatar

    21.06.2005. (18:56)    -   -   -   -  

  • ordinarylove

    dobar text...mislim da je čovjek spreman na sve (ne)zamislivo, samo kad se poklope okolnosti. I ovisno o tim istim okolnostima, može bit anđeo il' vrag, pas il' mačka itd. Čak bi išla toliko daleko da kažem da nitko ne može garantirat da neće ubit, ukrast ili štajaznam.

    avatar

    25.11.2005. (18:34)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...