komedija

Izašla mi nova knjiga na natječaju Grada Čakovca. Promocija je v petak, danas tjedan, u 19:00h u Klubu Centra za kulturu.

"Kotač u osmici" je zbirka pripovjedaka.
Prva priča, "Prognani iz raja", govori o dvoje mladih bibliofila koji v noći provale v knjižnicu i poševe se između polica.
Druga priča, "O mačkama i ljudima", salingerovski je prikaz života mladog vanbračnog para suočenog s problemima egzistencije i njihove susjede odvjetnice koja zajedno sa svojom ljubavnicom njihovu mačku Lili hrani špekom i sličnim skupim delicijama.
Treća priča, "Srećka", već je ranije objavljena na web-sajtu Zorana Lazića i morete ju pročitati tu. To je antipotrošačka pričica o tome kak svako od nas nosi zrno dobrote v sebi i s malom stvari more razveseliti svojeg bližnjeg. Pričica je stvarno kratka, pa preporučam da si odvojite pet minut upravo sad i pročitate ju.
Četvrta priča, "Apokalipsa sutra", pak je objavljena v Zarezu, prije nekih godinu dana. Govori o tome kaj bi se dogodilo da nam sutra znanstvenici objave vijest da bu preksutra smak sveta sa stopostotnom sigurnošću.
Peta priča, "Marina i njena šivaća mašina", podrška je svim obespravljenim ženama koje na pokretnim trakama suvremenih industrijskih pogona moraju biti kvalitetne radnice, dobre majke, poslušne žene, a zauzvrat dobiju prst v oko. Girl power!
Šesta priča, "Tramvaj ljudi", djelo je u nastajanju, kaj znači da je objavljen u nezavršenom obliku i samo je jedna od verzija u procesu prepravljanja teksta i brušenja ideje. U priči se radi o terorističko-edukativnoj porciji jedne skupine slučajnoj skupini građana koja se našla v tramvaju, gdje jedan od terorista drži svoj govor o anarhiji.
Sedma priča, "Čudnovate zgode Stjepka junaka", parodijski je pokušaj da se definira autohtoni hrvatski super-junak.
Osma priča, "Kule od karata", govori o tome kak sam postal jako bogat zahvaljujući prvoj knjizi koju sam napisal, "Urbanomiji", i kak sam postal jedan od ključnih ljudi sveta, koji drži konce sveta u svojim rukama. Priča završava filozofskom sumnjom mojeg suseda u smisao pisanja i umjetnosti kao takve.

Događala se prošli vikend u Mariboru (petak, subota, nedjelja), a ja sam bil kao član žonglersko-akrobatske skupine Ateš (kaj na turskom znači - Vatra).
Mariborčani imaju kulturni centar zvan Pekarna, koji je nekad bil vojna pekarna, pa su zato zadržali taj naziv. Uglavnom, volonteri iz Francuske, Austrije, i drugih zemalja žive u potkrovlju jedne od zgrada nekoliko tjedana/mjeseci i preuređuju Pekarnu u kulturni centar, farbaju zidove, sade biljke i drveće...
U potkrovlju smo spavali i mi, sedamdesetak sudionika Konvencije. Na tom mestu nam je neko ukral kameru.
Na Konvenciji je bilo brdo radionica žongliranja sa svime i svačim, a jedan Francuz je na večernjem programu čak žongliral s - nebute vjerovali - zidarskim tačkama! Teško je to za opisati, ali lik ih je stvarno bacal po zraku i okretal ko da su čunjevi.
Evo par slikica s Konvencije:


Dok sam ja brijal po različitim žonglerskim rekvizitima (po čunjevima, lopticama i kuglom) Češo se celo vreme bavil sa svojim najdražim rekvizitom - diabolom.


Ovaj lik je rastural s tri diabola. Radil je stvari koje si nebrete ni zamisliti da se mogu raditi s diabolima.


Dok je vidla kak drugi žongleri rade čuda sa svojim rekvizitima, Mariča se odala padu samopouzdanja, tugi i alkoholu.



Ali čim je noć pala, naše su cure zavrtele svoje vatre (a kasnije i neke dečke oko malih prstiju).


Taša je na radionici s kuglom pokušavala skužiti na koji način se kuglica može kak zalepljena kotrljati čoveku od dlana do ramena.


Sigurno niste znali da se može žonglirati i s loptama za pilates. Princip je isti kak i s malim lopticama, samo kaj za ove lopte trebaju dva čoveka. Svaki ima funkciju jedne ruke.


Flourescentni nastup svemirca žonglera.


Posljednji pogled na Mariborske nedjeljne krovove preko štrika babe Špele...


... pa nizvodno Dravom prema doma (Taše nema na slici zato jer nas fotografira, Marti sveti sunce v lice, Češo se smije Mariči koja mu je htela staviti roge iza glave, a ja tražim di bi razmazal zelenu šmrklju, jer nemam maramice).