K0koLO

28.02.2005., ponedjeljak

Bijeda i sjaj Ljubljane

Prije 45 minuta bio sam u totalnoj bedari. Sad sam oduševljen. Ali ajmo od početka.
Zabuvario sam ko Huljić u Novim fosilima u 80-ima. Frizura mi je katastofa. Ko zadnji seljo beljo. Onaj obrasli zidar na baušteli. Eto tako sam izgledao. Zadnja dva tjedna nikako uhvatiti vremena da se odem ošišati. No u Ljubljanu sam stigao ko suljo. Majke mi, neugodno mi je našto sličim.
Izlazim iz hotela u namjeri da se ošišam. Svraćam u McDrek po žderu i pitam tetu di ima frizer. Nezna. Pa pita ostalo McDonalds bigbut osoblje. Nemaju pojma. Aj dobro. Izlazim vani i za 20 metara naletim na frizerski salon.
Pa jebem li vam majku nezainteresiranu. Svaki dan idu na posao i prolaze kraj toga salona i pojma nemaju di je salon. Grrrrrrrrr.
Uđem unutra.
Dobra večer. Može šišanje?
Može, izvolite. - kaže šefica šišajući ili što ja znam što radeći nekoj babi.
Sidnem na stolicu, a neko dijete počne trčati oko mene. Pa šugaman na ramena, pa neki specijalni ogrtač, pa onaj papir oko vrata, pa onda nešto što još nikad nisam vidio. Neka teška guma koju stave oko vrata koja služi neznam čemu. Ma super, mislim ja. Viš ti Evropu. Beskorisne novotarije.

Kako ćete? - Pita mala koja je tek izašla iz srednje škole.
Napravi kako hoćeš samo da liči na nešto.
Počne ona, a ja gledam i nevjerujem. Hvata kosu među prstima i ništa nemože uhvatiti. Reže po pola milimetra one grive na mojoj glavi. Muči se ona, mučim se ja. Pa rec s jedne strane, pa rec s druge strane. Pa uzme onu makinetu pa nezna što će s njom. Pa me čupa, pa me lupa škarama u glavu. Nemogu vjerovati što se događa. Šefica ju gleda preko oka bez riječi rezajući babu.
Ajde stani. - govorim ja njoj.
Ne trudiš se dovoljno. Napravi mi takvu frizuru da kad bi me vidjela na cesti s takvom zurkom, odma bi htjela ići samnom na kavu. Takvu frizuru oću!
Šefica kimne glavom. E, pa takvu frizuru mu napravi.
Krene mala dalje i nastavlja sakaćenje moje glave. Kao da zidaru daš da te šiša. Bez ikakvog reda i pravila, a rupe na mojoj glavi se produbljuju
Gledam ja te bušotine nevjerujem što se to događa.
što da napravim? Da li da joj kažem da stane pa da me dovrši šefica koja više gleda moju glavu nego babinu. Da li da se dignem i pobjegnem ili da joj prospem zube. Što? Što?
Ajde stani. Skini mi ovo oko vrata. I ogrtač i papir i šugaman. Jesam li što dužan? - izgovaraju usta unakažene glave. Mala molećljivo gleda u šeficu, a ova odmahuje glavom.
Zbogom.
Izlazim van ko strašilo. Lud, ljut i bijesan spuštam se na, ja mislim Prešernov trg, zaustavljam dvi cure i pitam di ima kakav frizerski salon. Ove me gledaju, umiru od simha i šalju me tamo negdi. Krenem tamo negdi i nakon 200 metara vidim piše "Mali" - frizerski salon. Ulazim unutra.
Može šišanje. - Ma može. - odgovara frajer.
- Ma vidi što su mi od glave napravili.
- Ma ko? što?
Krene razgovor.
Frajer je zakon. Umire od smiha.
- Pa di to? - pita u čudu
- Evo tu 200 metara.
- Nemogu vjerovati! Kako češ?
Ma nemam pojma. Samo nemoj da ovakav sutra moram hodati jednom Europskom metropolom.
Smije se frajer. SJEDNE u stolicu i počne letiti oko moje glave.
Odakle si, što radiš u Ljubljani, do kad ostaješ? -pita on.
Di se ide vani, što je in u Ljubljani? - pitam ja.
Drž nedaj, skužimo da imamo zajedničke poznanike.
Pa malo ovoga pa onoga. Uglavnom, zajebavali smo se cilo vrime.
Frajer mi je složio jebeno, jebenu frizuru. Do jaja. Baš sam "tuuuu sexy".
Evo ti broj od ovog zajdničkog frenda. Ako ti što treba u Ljubljani samo mi se javi. Ja znam sve. - kaže frajer.
Ma stari zakon si.
Ajde Bog.
Bog stari, hvala ti.
Nazovem netom dobijeni broj i dogovorim cugu.

A sada reklame.
Ako ikada zatrebate vrhunsku frizuru u genijalno sređenom frizerskom salonu u centru Ljubljane od frajera kojeg bi ja, da sam treba, odmah i bez razmišljanja potrošio, dođite na moj blog. Tu ćete naći ovu adresu. Frizerski salon Mali. Tražite Sašu!

Ja idem na cugu.

- 20:44 - Komentari (15) - Isprintaj - #

27.02.2005., nedjelja

Znajte da krećem na put, na put.

Idem sutra v Ljubljano, ali do prije pola sata nisam znao kako.
Ženi triba auto tako da od tog prevoznog sredstva ništa. Na www.akz.hr (autobusni kolodvor) piše da bus ide u 14:00.A ja trebam biti tamo u 9:00. Ništa od busa. Ajmo viditi što je sa vlakovima. Na ww.hznet.hr piše da vlak ide u 5:53. Nekako im nevjerujem pa idem zvati njihove informacije. JA sam vjerovatno kreten pa na cijelom njihovom siteu nemogu naći nego jedino telefon od uprave koja sigurno u nedilju navečer ne radi. ajmo zvati 981. Pa me oni prerutaju na 988 koji mi daju neki 060 broj. Na te 060 brojeve imam slom živaca. I na tom broju mi se javi žena koja mi potvrdi da je vlak sutra ujutro, ALI da već 14 dana taj vlak kasni po jedan sat i da se ne moram žuriti. ????????? Pitam ja nju dali da ja vjerujem njoj ili voznom redu.
Pa , neznam - kaže. Ja vam samo kažem kako stvari zadnjih 14 dana stoje.
Gospođo, ako ja povjerujem vama pa dođem pola sate kasnije sigurno će me Murphey naguziti. Zato ću ja doći lipo na vrime pa ako vi budete tamo idemo nas dvoje na kavu kad već nije onako kao bi tribalo biti.
Može, kaže gospođa, ja sam tu do 7 ujutro.
Dobro gospođo vidimo se ujutro.
Bog.
Bog.

P.S.
Nagradno pitanje glasi?
Koje veze ime medo s ovim postom.

Nagrada je kava u Zagrebu kad se vratim.

- 22:06 - Komentari (7) - Isprintaj - #

26.02.2005., subota

Par dogodovština i citata ljudi iz zaleđa moga grada.

______
- zna se ko ukući gaće nosi.
______
Majčina reakcija na sinovo izljetanje sa ceste:
Moj sin, popije zeru prikoviše vina pa počula tri reda vinograda.
______
- Oni men velu da sn ja seljak, a menin more tuće ukuću.
______
- A dis ti bije dok san viskijen častije?
______
Šeće vlaj s curom i prilazi mu frend. Oni nešto pričaju i frend primjeti da mu je cura premlada, a ovaj odgovara.
- Dočin ona sidi na vuni, zrila j'.
_______
na pijaci, cura i dečku kupuju pomidore kod vlaja.
- Dajte nam kilo pomidora.
- Evo't, izaberi ranko.
- Ne razumin se u pomidore, dajte mi vi izaberite, molim.
- En t' nedilju, a kakoš se žen'ti kad neznaš pamidore izabrat.
_______
Cure i dečko šeću po gradu i sretnu prijatelja vlaja.
- dobra tij mala.
- pa da, odlična je.
- Gon to ucrkvu.
_______
Gužva u kući, a dite se igra u dvorištu. Prolazi čovik i pita malu što se dogodilo da ima toliko svita kod njih.
- kepa did.
_______
Dva vlaja gledaju pornić.
- ja san uzbuđen.
- vid, ala joj je pička mokra.
_______
- ja ne jeben, ja kurcen ubijn
_______
vlaj priča vlaju o nekidašnjoj jebaljci
- jel ti govorila išta u mirkofon?
_______
otac o svojoj djeci.
kad moj sin jebe, koda ja jeben. Kad mi ćer jebu, koda mene jebu.
_______
vlaja u zagrebu pitaju oće li ići u Zadar u sridu.
- koji ću kurac uzadru u sridu, boje ostat u zagrebu jebavat pike.
_______
intervju na tv-u nakon oluje.
- recite nam dide, kako je to bilo?
- vako. Žen sikira, menin puška. Ja čekan. Živ se nedan. Kad un ono, bog te jeba, s četiri kilometra, istira izkuće vebeeron.
_______
- da joj ja dođen svršila'b ugaćice.
_______
Skinuli janjca s ražnja i jedan ga siječe sjekirom, a drugi se nabili pa gledaju. Lete komadići mesa i kosti okolo.
- maknte se, da vas ne poštrapa.
- eeee, bogda mene vaki geleri svaki dan gađali. - viče jedan.

- 00:54 - Komentari (7) - Isprintaj - #

25.02.2005., petak

Javim kad uspijem.

U 6 sati zvoni sat, ustajem i oblačim trenerku. U mutipraktik bacam 2 jabuke, krušku i naranču. Srknem to i odem na trčanje. Nakon trčanja tuš. U 7 sati zvoni sat i dižu se djeca i žena. Spremam doručak. Svi skupa sjedamo za stol i papamo svježi kruh kojeg sam kupio na povratku s trčanja. Na stolu ima marmelade, nutele, sirnih namaza, đusa i mlika. Laganom šetnjom pratim djecu u vrtić i školu. Kad se vratim doma čeka me vruća kava. Srčem kavu i ćakulam sa ženom. Pa sat vremena divljeg sexa. E onda triba ići nešto raditi. Palimo svaki svoj PC i odradimo što imamo. Odgovaramo na par mailova, nazovemo par brojeva, napišemo novi post. Pa još jedan brzinski sex. Oko podne idemo u grad na ručak sa frendovima pa onda po dicu. Popodne je rezervirano za njih. Igra, zabava i učenje. Jedan dan u kino, drugi dan u kazalište, muzeji, utakmice, pjevanje u zboru, trening. U deset sati navečer trpamo dicu u krevet i ispričamo im priču za laku noć. Onda još jedan nježni večernji sex. Laku noć, ljubavi. Laku noć.

- 00:29 - Komentari (10) - Isprintaj - #

21.02.2005., ponedjeljak

Bosanski dnevnik

Svaki put kad padne snijeg ja se sjetim ove pričice.

Dnevnik bosanca u Kanadi

12. 08.- Uselili smo se u nasu novu kucu u Kanadi. Tako sam uzbudjen.
Ovdje je tako lijepo. Planine su prekrasne. Jedva cekam da ih vidim prekrivene snijegom.

14. 10.- Kanada. To je najljepsa zemlja na svijetu. Lisce je poprimilo sve one divne nijanse zute i narandjaste boje.
Vozio sam kroz prirodu i vidio par jelena. Tako su gracionzni. To su najljepse zivotinje na svijetu. Ovo mora da je Raj. Volim Kanadu.

11. 11.- Dan sjecanja (Kanadski drzavni praznik). Lov na jelene ce uskoro poceti.
Ne mogu da zamislim da netko moze ubiti tako divnu zivotinju. Nadam se da ce uskoro snijeg. Tako je divno.

02. 12.- Nocas je pao prvi snijeg. Ustao sam u jutro i vidio sve prekriveno bijelim pokrivacem.
Izgleda kao najljepsa razglednica. Neopisivo lijepo.
Izasli smo napolje, ocistili stethingyte i prilazni put a onda se grudvali (ja pobijedio).
Kad je prosla ralica morali smo ponovo da ocistimo prilazni put. Koja divna zemlja. Volim Kanadu.

12. 12.- Nocas opet pao snijeg. Opet prosla ralica i zatrpala prilazni put. Ovdje je prekrasno.

19. 12.- Nocas opet snijeg. Nisam mogao izvesti auto da idem na posao.
Ovdje je zaista divno, samo sam malo umoran od lopatanja. Opet jebena ralica.

22. 12.- Ovo bijelo govno opet padalo cijelu noc. Dobio zuljeve od lopatanja a bole me i ledja.
Onaj majmun sa ralicom kao da se krije iza ugla i samo ceka da ja ocistim snijeg ispred prilaznog puta. Supak.

25. 12.- Sretan jebeni i usrani Bozic. Jos malo usranog snijega.
Ako mi ikad padne saka onaj homoseksualac sto vozi ralicu, ubiti cu ga.
jebem im mater sto ne posipaju vise soli po cesti pa da se snijeg brze otopi.

27. 12.- Nocas opet snijeg. Vec tri dana ne izlazim iz kuce osim da ocistim snijeg ispred prilaza kada prodje ralica.
Ne mogu nigdje otici jer se auto zaglavio u brdu snijega ispred ulaza a i hladno je.
Meteorolozi najavljuju da ce pasti novih 30 cm. tog bijelog sranja.

28. 12.- Prognoza je bila losa. Palo pola metra. Ako ovako nastavi nece se otopiti do ljeta.
Ralica se zaglavila pred mojom kucom i taj supak dosao kod mene da mu posudim lopatu jer se njegova slomila.
Rekao sam mu da sam vec sest lopata polomio cisteci ta govna sa mog ulaza koja mi ona stalno nabacuje
i malo je falilo da sam i sedmu slomio na njegovoj glavi.
04. 01.- Najzad sam izasao iz kuce. Otisao sam do prodavaonice da kupim nesto hrane jer smo ostali bez zaliha.
Na povratku sam kolima udario jelena. 3000 $ stete na kolima a moram i na sud radi mrtvog jelena.
Te jebene nemani treba sve pobiti. Svugdje ih ima. Steta sto ih lovci ne pobiše jesenas.

03. 05.- Odvezao se kolima do mehanicara. Nevjerojatno koliko su zahrdjala od jebene soli sto ju posipaju posvuda.

10. 05.- Selim na Floridu.Jebo Kanadu. Ne mogu ni zamisliti kako netko normalan moze zivjeti u toj jebenoj Kanadi.

- 22:35 - Komentari (5) - Isprintaj - #

18.02.2005., petak

Dijete od 30 godina

Krenem nekidan kod frenda na instalaciju servera i aplikacije za novi projekt.
Palim autić i krećem. Ususret mi stiže neki autić i blica. Šogi. Motira - follow me.

9 sati navečer, nigdi nikog i ogromno prazno parkiralište. Oči se svijetle, a zjenice rašire, dlan se lagano znoji. Srce se ubrza. Adrenalin je u uzlaznoj fazi od same pomisli što nas sada čeka. Iz zvučnika se deru Chemical brothersi - GALAVANIZE! (mr.Piton - jel to OK?).

Jedan clio s jedne strane parkinga nasuprot drugog. Udaljenost cca 100 metara. Vozači se gledaju u oči i krevelje. AAAAAAAA
Škripa guma i cliići polete jedan prema drugome. U trenutku kad se mimoilaze, obadva vozača potežu ručne kočnice do kraja, motaju volane i nabijaju gas. Okreti za 180 stupnjeva i opet jedan prema drugome. Ručna, škipa guma, okret. Opet, pa opet, pa opet. Srce lupa, adrenalin je visoko. Gas. Koči, ručna. Nakon par minuta kliići se zaustavljaju, vozači zadovoljno gledaju išarano parkiralište.

- dobro?
- do jaja!!
- di ćeš?
- iden raditi.
- sada?
- jebiga.Di'š ti?
- iden doma.
- Aj bog.
- bog.

- 12:59 - Komentari (3) - Isprintaj - #

15.02.2005., utorak

Još jedna briga

Jebenti, pa ovo nije normalno. Evo, stiga novi autić. Super je. Za 15 minuta sa Ravnica sam doma. Lipo, toplo, deru se zvučnici, ja pivan na sav glas. Osim gušta koji auto pruža, nosi i jednu manu. Jebenti tehnologiju. Svoj stari auto nikad nisam zaključava. U centru grada moj reno 4 je stajao otključan i ZNAO sam da ću ga tamo naći. Par noći je netko bio u njemu na parkiralištu. Klišta, kacavide i papire od auta nije nitko uzeo. Ja sam zabrijao da služi nekoj djevojci i momku kao mjesto za ljubakanje pa sam se veselio kad bi našao siceve u položaju u kojem ih nisam ostavio. A sad je s tim gotovo. Sad samo stisnen botun na ključu i on napravi "pip-pip". Pa se maknen 10 metara od njega i nemogu se sititi jesan li ga zaključa. Pa se ko kreten vraćam i provjeravam. Ali nije to sve. Sada moran izazvati paljenje alarma da čujem kako se glasa moj autić za slučaj da ga neko hoće orobiti. Prije, zvuk auto alarma uopće nisam doživljavao. A sad moram i na to paziti. Svaki put kad čujem alarm morati ću misliti "da li je to moj? Što mu je? Napada li netko moju HRPU lima ili se pokvario?". Jebenti, što to meni treba? Još jedno nepotrebno opterećenje.
Opet tehnologija i napredak tjeraju moj mozak da mislim na nešto o čemu ne želim misliti.
Fuck...

- 23:46 - Komentari (12) - Isprintaj - #

11.02.2005., petak

Lijepa naša Hrvatska

Prije par dana odlučim se ja na kupovinu automobila. Uzmem papire iz firme i pravac auto kuća. Evo ga, Reno clio 1,2 16 v, full oprema.
Dobar dan.
Dobar dan.
Ja kupujem ovaj auto. Tu su papiri.
Kad mogu doći po auto?
Banka će meni faxati da su uplatili i ja te zovem i ti furaš auto. - kaže frajer u autokući.
Sutra zovu iz voklsbanke. Dođite potpisati papire.
Evo me. Pljuc, soma kuna za bilježnika.
Možete li mi reći kad ja preuzeti auto?
Kaže ženskica - Sutra oko 14 sati ide isplata auto kući i mi im faxamo da smo uplatili i vi idete po auto.
Super, baš ste jeboz... ovaj uslužni. - izvučem se na brzinu. Jebemti jezičinu.

Prvo sutra oko 14:30

Zovem ja auto kuću, jeste li dobili fax?
Ne. - kaže frajer
Zovem banku.
Ja sam taj i taj i što je s uplatom?
Samo malo. Ahha. Nažalost ići će uplata tek sutra.
Zašto? - pitam. Zato što bla,bla, račun, bla, prvi put, bla.
Hvala.

I sad ja mislim, ma jebem li ti mater. Zovem opet.
Ja sam taj i taj i dajte mi šefa poslovnice.
Dobar dan.
Dobar dan, direktor poslovnice na telefonu.
Gospodine, shvaćam zašto nije išla uplata, ali zašto mi je djelatnica rekla da će ista ići kad neće.
- Znate, gospodine, nije ona mogla znati da ta autokuća tek počinje raditi s nama i da još nema račun.
U redu, ali zašto onda govori da će biti? Ja sam isplanirao cijeli dan na temenju njenog sutra i sad moram mijenjati svoje planove.
Pa inače je isplata sutradan, ali eto. Ja vam garantiram da će to biti sutra u 14:00. - smirenim glasom me uvjerava direktor poslovnice.
OK.

Drugo sutra - tj danas u 14:30.

Dobar dan.
Dobar dan. Ja sam taj i taj i zovem da vidim dali ste faxali autokući.
Samo malo. Nismo, ići će u ponedjeljak.
- Dajte mi šefa poslovnice.
- Nema ga, na sastanku je.
- Dajte mi zamjenika.
- Evo zamjenica je tu.

Gospođo, prije dva dana ste mi rekli "sutra" pa je ispalo da djelatnica nemože znati da to neće biti sutra. Pa mi je jučer direktor poslovnice rekao da će to biti sutra 100% i garantirao za to i sad mi kažete da će biti tek u ponedjeljak!! WTF?
- Pa znate, pa ovo pa ono. Pa račun, pa novi, pa nismo znali, pa vi ste prvi.
Dajte kad dođe šef neka mi se javi.

Zovem autokuću i kažem frajeru koja je situacija.
On me zove za 10 minuta i kaže da je zvao svog čovika u banci i da je taj novi račun jutros otvoren.

Onda zovem opet poslovnicu i kažem im ono što bi oni trebali znati - račun je ipak otvoren. Žena mi kaže da će me nazvati za 5 minuta. Zove ona i kaže da račun je otvoren, ali da nije otvoren neki kreditni račun i da zato nije išla uplata.
Gospođo - nisam ja nadrkan što nije otvoren račun. To su jebiga ipak spori kompjuteri od par miljona dolara, nego sam nadrkan jer ste mi u srijedu rekli - sutra. Pa ste mi u četvrtak rekli sutra i to mi je rekao direktor poslovnice. Pa mi danas kažete u ponedjeljak. Koju pičku materinu vam trebaju lažna obećanja. Pa niste vi političari.
Prvi put planiram svoj dan na temenju "sutra" šalterske djelatnice. Pa me zajebu. Pa mislim, e je i ti vjeruješ nekoj teti na šalteru koja rinta za par iljada kuna. Idiote. Nije ona odgovorna za svoje izjave.
Drugi put planiram na temelju obećanja direktora poslovnice koji već ima pristojniju plaću i trebao bi biti odgovoran za svoje izjave. Kurac. Ništa.
Gospođo, hvala vam na trudu. Doviđenja.

E, sad idemo na upravu.
Zovem upravu volksbanke.
Dajte mi gospođu Ivanu.
Gospođa Ivana više ne radi u banci. Mogu li vam ja pomoći?
Kako je nema kad na webu piše da ima. Nekužim - ni web nemožete držati ažurnim - mislim u sebi.
Ispričam ja ženi da me ne jebe što još nemam auto nego to da u ovoj jebenoj državi svatko može govoriti i obećavati što god hoće i da za to ne snosi posljedice. Pa čak i u privatnim bankama.
Pita me žena: a kako da vam banka sada pomogne?
Gospođo, neka mi banka posudi auto do ponedjeljka ujutro jer ja imam planove koji se neće ostvariti zbog krivih informacija koje mi je banka dala. E tu žena umre od smiha i krene ljudski, a ne poslovni razgovor
Pita ona: Tko vam je referent?
Ma gospođo draga, nije referent, nego direktor poslovnice. On mi je dao krivu i neprovjerenu informaciju, koju je on dobio od nekoga tko nije gledao da nema jebenog kreditnog računa ili što ja znam što. Ne vjerujem da direktor poslovnice nema uvid u te informacije. I nitko ne snosi posljedice. Samo ja.
Da to je problem, ali nažalost sve što vam ja mogu je uputiti vas na naš odjel za žalbe. - kaže inače vrlo ugodna i prijazna gospođa.
Zbogom gospođo. Ugodan vikend.

Mislim se, ma ne treba meni vaš odjel za žalbe koji vidite samo vi pa se ne napravi nova procedura za slučaj da račun nije otvoren. Imam ja svoj blog di ću ja reći što je bilo. Nadam se da će voklsbank sada napraviti proceduru jer ću im poslati mail sa linkom na blog.

P.S.
Obećala mi je zamjenica poslovnice da će u ponedjeljak ujutro faxati uplatu autokući.
Živi bili pa vidjeli.

- 17:08 - Komentari (14) - Isprintaj - #

09.02.2005., srijeda

Glupe triba mlatit

Odvratno mi je kad čujem da netko tuče ženu, ali, majkemi, ja nebi ima ništa protiv da žena ubije boga u meni da sam glup ko stup. Još bi vikao "Glup sam, kazni me".

Gledam danas one hutersice na TV-u. Ma to su kokoše. I to su oduševljene što su kokoše!?!
- "To je ono što sam tražila cijeli život. Odličan posao."
- "Mi smo kao tim. Kad ja imam PMS onda me moj tim podrži."

Tuke.

Meni se riga. Riga mi se na njih, još više mi se riga na te idiote koji idu tamo.
E stvarno moraš biti papčina, jadnik, bijednik i luzerčina da ideš tamo. Nekužim, tko ide tamo jesti. Pržena krilca??? Ma neš ti spize. Znači nije spiza u pitanju.
Zašto onda ljudi idu tamo? Da bi im curice otplesale veselu američku pjesmicu??? Da bi naslutili guzicu uživo? Da bi popričali sa ženom koja je plačena da priča jer je on jadnik i nema muda uletiti ženi negdi drugdi. I don't get it.

Jedini koji je tu OK je vlasnik hootersa. E, to je manga.
Ne prodaje on hranu negu zabavu i ženske cice. A cica nigdi. To je business. Ima jeben marketnig i jebe mu se za ovakve postove.

Nego pustimo gazdu. Mlatio bi ja to. I muško i žensko. Pljucali bi se krvavi zubi.

Vidio sam nekidan kako izgleda pravi ženski tulum.
Žene sijede za stolom i loču. Okolo šeću frajeri sa šlagom u spreju. Dolaze do stola, našpricaju pišu i onda žene ližu taj šlag. Di je tu distojanstvo?I njegovo i njeno. I don't get the fuckin point.

Otiša je svit u tri krasne pičke materine.

Nego, poslušajte nostalgičnu od TBF-a.

i ove stare melodije bude memorije
čiste nostalgije, neznam šta mi je
Stari s bafama
stara s ogromnom trajnom
sestra i ja cili umazan slajon
I sve je daleko i tajno
al ditetu sve je sjajno
znan ni onda sve nije bilo bajno
al pari mi se puno lipše
i ove kapi kiše ka da šapću
nikad više.

- 22:20 - Komentari (9) - Isprintaj - #

05.02.2005., subota

Genetski lijekovi da ili ne?

Prije 200 godina rodila jedna majka malu djevojčicu. Djevojčica je imala problema sa srcem i kolika god ljubav, želja i volja njene majke da ju spasi bila, malena je nažalost umrla. Majčina ljubav prema toj maloj nije bila ništa manja nego što je naša prema našoj djeci. Samo što se ta ljubav događala prije 200 godina.
Prije 100 godina rodila jedna majka malu djevojčicu. Djevojčica je imala problema sa bubrezima i kolika god ljubav, želja i volja njene majke da ju spasi bila, malena je nažalost umrla. Majčina ljubav prema toj maloj nije bila ništa manja nego što je naša prema našoj djeci. Samo što se ta ljubav događala prije 100 godina.
Geni tih dviju djevojčica kao i geni ostalih milijadri djece koja su kroz stoljeća umrla imali su grešku. Oni su, koliko to god odvratno zvučalo, morali umrijeti.
Ostala djeca sa zdravim genima su rasla i dobijala svoju djecu. Nihova djeca sa zdravim genima bi živjela normalno, a djeca sa oštećenim genima bi umirala.

E, onda u zadnjih 70-80 godina znanost je počela smišljati razne načine da djeca sa oštećenim genima ne umru nego da imaju normalan život. Djeca s oštećenim genima su rasla na lijekovima, transplatacijama, kemoterapijama i što ja znam na čemu i rađali su svoju djecu. Partneri su im bili također osobe sa oštećenim genima. Oni su po prirodnim pravilima morali umrijeti kao djeca, ali im je medicina pomogla.
Međutim što se dogodilo. Djeca koju su rodili nasljedila su oštećene gene. Koje će prenjeti svojoj djeci.
Znate ono kad odete doktoru jer ste u komi zbog raznoraznih stvari, a on počne postavljati dijagnozu pitanjima tipa:
Ima li još netko u rodu npr, šećernu bolest, srčanih problema itd?

Kad smo kod pitanja zdravlja svoje djece ne pitamo za barijere. Nije bitno što će doktori napraviti samo da moje dijete poživi. Stvarno nije, uzmi moje srce i stavi njima, nije me briga, oću da živi. Oću da doživi ljubav, sex, svoju djecu..... Jebe mi se za mene. Dali je to sebično ili već dugo živimo u takvoj civilizaciji pa je normalno da pod svaku cijenu spašavamo živote svoje djece. Sjetimo se onih majki s početka priče. One nisu imale mogućnost da im daju svoje srce, bubreg, srž itd.

Kako bilo da bilo, sjebani smo. Sjebala nas tehnologija. Puno ljudi trenutno ima nasljeđene oštećene gene. Kroz buduće generacije oštećenja će se samo pogoršavati. što prirodno (razmnožavanjem),što od štetnih vanjskih utjecaja (kemikalije, hrana, zračenja itd).

I zato ja jesam za umjetno mijenjanje oštećenih gena.

Jer ćemo se inače pretvoriti u nešto što moj mozak ne može zamisliti.

- 18:20 - Komentari (11) - Isprintaj - #

I sve je super i sve je za pet...

- 11:06 - Komentari (2) - Isprintaj - #

04.02.2005., petak

Ljubav je okrugla!

Ej, ljubice. Neideš mi više na živce. Sad mi fališ. Jedva čekan da dođeš doma. Moram ti nešto pokazati. ;-)

- 19:57 - Komentari (3) - Isprintaj - #

03.02.2005., četvrtak

I to je dio braka.

Vjerovatno mora doći ovaj period kad mi strašno ideš na živce. I ja tebi, vjerovatno. Živcira me boja tvog glasa, tvoj pogled, tvoj pokret. Ali tješim se da je to samo prolazni period. Pa bilo je i prije takvih razdoblja pa su prošli, remember?. Što napraviti da mi neideš na živce? Neznam. Sliježem ramenima. Stvarno nema ozbiljnog razloga. Možda je nešto u zraku. Da li je to zbog vremena, jer nas jebe auto, jer gubimo puno vremena na pizdarije pa smo nezadovoljni pa onda to nezadovoljstvo prebijamo preko naših leđa i mučimo jedno drugo. Čak neznam ni što treba promijeniti. Ni s tvoje ni sa moje strane. Neznam. Ti si sebi baš onakva kakva želiš biti, ja sam sebi isto. Neznam. Proći će. Sigurno. Znam samo da te volim. I da mi trenutno strašno ideš na živce. A nemam razlog za to. Jebiga.

- 14:36 - Komentari (4) - Isprintaj - #

Odosmo u PM

Poješće nas kompjuteri.

Zamislite neku stvar, životinju, ma zamislite što god hoćete i odgovarajte na pitanja koje vam komputer postavi.
Nevjerovatno da mi je od 10 stvari pogodio sve što sam zamislio .

Link je tu pa pogledajte
http://y.20q.net/anon

- 09:07 - Komentari (3) - Isprintaj - #

02.02.2005., srijeda

Ljudi moji, gotovo je. Ma zapravo tek počinje.

Nakon 6 mjeseci rada, planiranja, istraživanja, dizajniranja (ja, dizajner hahaha), programiranja (ja, programer hehehe), unošenja podataka i svih ostalih radnji potrenih za zaključivanje projekta s ponosom objavljujem. Gotovo je. A zapravo sad tek počinje.
Napravio sam stranicu koja će drastično poboljšati kvalitetu hrvatskih hotela. Ili će uzrokovati njihovu stagnaciju na tržištu. Ali o tome ne odlučujem ja nego uprave hrvatskih hotela.
Na adresi www.all-croatian-hotels.com nalaze se svi hoteli koji su obavljeni u brošuri Hrvatske turističke zajednice kao i svi podaci, vezani za hotele, koje je ista zajednica objavila. Moj cilj je da stranica postane mjesto koje će posjetiti svi oni koji se spremaju odsjedati u hrvatskim hotelima. Na stranici se nalazi sustav za ocjenjivanje hotela. Znači, neće više hotelski magageri opisivati svoje hotele najljepšim i najzvučnijim pridjevima koji im padnu napamet već će to činiti ljudi koji su boravili u tim hotelima. Pri tome mogu iznositi svoje mišljenje koje može sadržavati i negativne pridjeve, ovisno o tome kako su zadovoljni smještajem, uslugom itd.
E sad treba popuniti bazu. Stoga vas molim da, ukoliko imate vremena i volje, prosurfate malo po stranici i napišete nešto o hotelima u kojima ste boravili. Pisati možete i na hrvatskom pa ću ja kasnije prevesti.

Svaki prijedlog u vezi sa stranicom je dobrodošao.
http://www.all-croatian-hotels.com

Hvala vam puno

- 10:23 - Komentari (3) - Isprintaj - #

01.02.2005., utorak

Jutros stiglo mailom

Ne mogu vjerovati da smo uspjeli!
Prema onome sto kazu danasnji pravnici i birokrati, svi mi koji smo bili djeca u 30-ima, 40-ima, 50-ima, 60-ima, 70-ima i ranim 80-ima, vjerojatno ne bismo trebali biti zivi.

Nasi djecji kreveti bili su obojeni kricavim bojama na bazi olova.

Nismo imali zastitne poklopce ili brave na bocicama lijekova, vratima i ormaricima, a kada smo se vozili na biciklu, nismo imali kacige.

Kao djeca, vozili smo se u automobilima bez pojaseva i zracnih jastuka.

Pili smo vodu iz cijevi u vrtu, a ne iz boce.
Uzas!

Jeli smo kolace, kruh i margarin i pili gazirana slatka pica, ali nikada nismo bili debeli, jer smo se stalno igrali vani.

Dijelili smo jedno gazirano pice sa cetiri prijatelja, iz jedne boce, i nitko od toga nije umro.

Provodili smo sate gradeci male automobile iz raznoraznih otpadaka i onda se spustali niz brdo, da bismo onda otkrili da smo zaboravili na kocnice. Nakon sto smo se nekoliko puta zabili u grmlje, naucili smo
rijesiti problem.

Otisli smo od kuce ujutro i igrali se cijeli dan, vracali smo se kuci kada bi se upalila ulicna svjetla. Nitko nije mogao s nama razgovarati cijeli dan. Nismo imali mobitel.
Nezamislivo!

Nismo imali Play Station, Nintendo, X-Boxes, video igrice, 99 satelitskih programa na televiziji, filmove na videu, surround sustav, mobilne telefone, kompjutere ili Internet chatove.

Imali smo prijatelje! Izasli smo van iz kuce i nasli ih.

Igrali smo granicara i ponekad bi nas lopta zbilja zaboljela. Padali smo s drveca, znali smo se porezati, slomiti kost ili zub, i zbog tih nesretnih slucajeva nije bilo nikakvih sudskih tuzbi.
To su bili nesretni slucajevi. Nitko nije bio kriv osim nas.

Tukli smo se i udarali jedni druge, dobivali masnice i naucili kako da ih prebolimo. Izmisljali smo igre sa stapovima i teniskim lopticama, i iako nam je bilo receno da ce se to dogoditi, nikome nismo iskopali oko.

Vozili smo se na biciklu ili prosetali do prijateljeve kuce, pokucali ili pozvonili na vrata, ili samo usli i popricali s njim.

Igrale su se razne igre i nisu svi usli u ekipu.
Oni koji nisu, morali su nauciti nositi se s razocaranjem.

Neki ucenici nisu bili pametni kao ostali i nekada su pali razred i morali ga ponavljati.
Uzas !!!!!!!!!

Testovi se nisu prilagodjavali iz bilo kojeg razloga.

Nasi postupci su bili samo nasi.
Posljedice su bile ocekivane.
Sama zamisao da nas roditelji vade iz nevolje ako smo imali problema u skoli ili sa zakonom bila je nezamisliva.
Oni su zapravo podrzavali skolu i zakon. Zamislite to!
Uzas!!!!

Ove generacije su proizvele neke od najboljih preuzimatelja rizika, rjesavatelja problema i izumitelja, IKADA!

Imali smo slobodu, neuspjeh, uspjeh i odgovornost i naucili smo se s time nositi.

Molim Vas da posaljete ovo drugima koji su imali srecu da kao djeca odrastu prije nego sto su pravnici i vlada poceli regulirati nas zivot.

Naravno da nemorate ovo nikome slati mailom

- 14:50 - Komentari (1) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>