Prije 200 godina rodila jedna majka malu djevojčicu. Djevojčica je imala problema sa srcem i kolika god ljubav, želja i volja njene majke da ju spasi bila, malena je nažalost umrla. Majčina ljubav prema toj maloj nije bila ništa manja nego što je naša prema našoj djeci. Samo što se ta ljubav događala prije 200 godina.
Prije 100 godina rodila jedna majka malu djevojčicu. Djevojčica je imala problema sa bubrezima i kolika god ljubav, želja i volja njene majke da ju spasi bila, malena je nažalost umrla. Majčina ljubav prema toj maloj nije bila ništa manja nego što je naša prema našoj djeci. Samo što se ta ljubav događala prije 100 godina.
Geni tih dviju djevojčica kao i geni ostalih milijadri djece koja su kroz stoljeća umrla imali su grešku. Oni su, koliko to god odvratno zvučalo, morali umrijeti.
Ostala djeca sa zdravim genima su rasla i dobijala svoju djecu. Nihova djeca sa zdravim genima bi živjela normalno, a djeca sa oštećenim genima bi umirala.
E, onda u zadnjih 70-80 godina znanost je počela smišljati razne načine da djeca sa oštećenim genima ne umru nego da imaju normalan život. Djeca s oštećenim genima su rasla na lijekovima, transplatacijama, kemoterapijama i što ja znam na čemu i rađali su svoju djecu. Partneri su im bili također osobe sa oštećenim genima. Oni su po prirodnim pravilima morali umrijeti kao djeca, ali im je medicina pomogla.
Međutim što se dogodilo. Djeca koju su rodili nasljedila su oštećene gene. Koje će prenjeti svojoj djeci.
Znate ono kad odete doktoru jer ste u komi zbog raznoraznih stvari, a on počne postavljati dijagnozu pitanjima tipa:
Ima li još netko u rodu npr, šećernu bolest, srčanih problema itd?
Kad smo kod pitanja zdravlja svoje djece ne pitamo za barijere. Nije bitno što će doktori napraviti samo da moje dijete poživi. Stvarno nije, uzmi moje srce i stavi njima, nije me briga, oću da živi. Oću da doživi ljubav, sex, svoju djecu..... Jebe mi se za mene. Dali je to sebično ili već dugo živimo u takvoj civilizaciji pa je normalno da pod svaku cijenu spašavamo živote svoje djece. Sjetimo se onih majki s početka priče. One nisu imale mogućnost da im daju svoje srce, bubreg, srž itd.
Kako bilo da bilo, sjebani smo. Sjebala nas tehnologija. Puno ljudi trenutno ima nasljeđene oštećene gene. Kroz buduće generacije oštećenja će se samo pogoršavati. što prirodno (razmnožavanjem),što od štetnih vanjskih utjecaja (kemikalije, hrana, zračenja itd).
I zato ja jesam za umjetno mijenjanje oštećenih gena.
Jer ćemo se inače pretvoriti u nešto što moj mozak ne može zamisliti.
Post je objavljen 05.02.2005. u 18:20 sati.