Jebenti, pa ovo nije normalno. Evo, stiga novi autić. Super je. Za 15 minuta sa Ravnica sam doma. Lipo, toplo, deru se zvučnici, ja pivan na sav glas. Osim gušta koji auto pruža, nosi i jednu manu. Jebenti tehnologiju. Svoj stari auto nikad nisam zaključava. U centru grada moj reno 4 je stajao otključan i ZNAO sam da ću ga tamo naći. Par noći je netko bio u njemu na parkiralištu. Klišta, kacavide i papire od auta nije nitko uzeo. Ja sam zabrijao da služi nekoj djevojci i momku kao mjesto za ljubakanje pa sam se veselio kad bi našao siceve u položaju u kojem ih nisam ostavio. A sad je s tim gotovo. Sad samo stisnen botun na ključu i on napravi "pip-pip". Pa se maknen 10 metara od njega i nemogu se sititi jesan li ga zaključa. Pa se ko kreten vraćam i provjeravam. Ali nije to sve. Sada moran izazvati paljenje alarma da čujem kako se glasa moj autić za slučaj da ga neko hoće orobiti. Prije, zvuk auto alarma uopće nisam doživljavao. A sad moram i na to paziti. Svaki put kad čujem alarm morati ću misliti "da li je to moj? Što mu je? Napada li netko moju HRPU lima ili se pokvario?". Jebenti, što to meni treba? Još jedno nepotrebno opterećenje.
Opet tehnologija i napredak tjeraju moj mozak da mislim na nešto o čemu ne želim misliti.
Fuck...
Post je objavljen 15.02.2005. u 23:46 sati.