subota, 03.05.2008.
O pobjednicima i gubitnicima
Ode i Aleks... što reći. Farma više neće biti ista. Tko će histerizirati, tko će dramatizirati, tko će držati monologe u šekspirijanskoj maniri i što je najvažnije, tko će se od jutra do mraka, po vremenu i nevremenu, prešetavati u vrućim hlačicama?
Ivana je pobijedila junački. Na znanju bi joj mogao pozavidjeti i kakav ozbiljniji farmer . Aleks je, s druge strane, digla ruke. Valjda je rekla sve što je imala za reć i pokazala sve što je imala za pokazat. A toga nije bilo baš previše.
Moram priznati da, untoč tome što mi je Ivana od prvog momenta išla na jetrica i slezenu, moram joj iskazati dužno poštovanje. Žena se ne predaje, ne odustaje, bila je sluškinja masu puta, uglavnom je nitko ne podnosi, ali ona stoički gura dalje, uvjerena da će pobijediti. Malo me podsjeća na Bandića, Busha, Rojsa i takvu ekipu, kojima je omjer inteligencije i bezrazložne samouvjerenosti veći od Mt. Everesta. Što su gluplji, što rade više sranja, to su više uvjereni da su najljepši, najpametniji, bogomdane veličine na kojima se narod mora usrdno zahvaljivati i svijeće paliti.
S druge strane, inteligentni, mudri i produhovljeni ljudi čuče negdje u kutu i zabrinuto kimaju glavom. Pri tom ne mislim da je Aleks dio ove ekipe, daleko od toga. Ona i ja dijelimo samo jednu zajedničku stvar s njima - gubitnici smo i ne radimo ništa.
Zato se iskreno veselim novoj generaciji Y, koja je za razliku od mojih Xera, bitno bahatija i samouvjerenija. I koja ima dovoljno muda da promijeni svijet. Ili barem pljune Bushu u čelo.
- 09:23 -
