Štorije mačka, maške i Gandalfa beloga od Kojotice
utorak, 17.11.2020.
Motivacija
|
Ono što mene muči otkako je počelo ovo sranje je naći motivaciju za dalje i nadu da će biti bolje. U svim normalnom teškim situacijama možeš reći nešto tipa : "sutra je novi dan" ili "sve je prošlo, pa će i ovo". Prvo ne pomaže nimalo. Novi dan(ov)i su isti kao i oni prije, ništa se u njima neć promijeniti, počinju nezadrživim porivom za povraćanjem i mogu ići samo na gore od onog prethodnog. A ovo pak sa prolaženjem...To je druga priča. U teškim vremenima razvila sam jednu taktiku koje se držim kada god treba nešto, što nam se čini nemoguće ili pak vremenski beskonačno, privesti kraju. Ja to zovem matematička motivacija. Skočim u bazen i počnem plivati i mislim si : uf, kako ću isplivati mojih 60 staza? I onda kad otplivam prvu rečem sama sebi : otplivala sam jednu šezdesetinu, samo još 59 puta toliko i gotova sam. Kad otplivam dvije, samo još 29 puta ovako. Kriza bude oko 17., glupi neki broj, teško je razumjeti njegove razlomke ali već 18 je blizu od 20 a onda sam već otplivala jednu trećinu i sad nema smisla odustati jer je blizu polovica. Na poslu sam razvila sličnu taktiku. Kad je toliko posla da ne znam što bi i kako, napišem sve što treba obaviti. Neke zadaće i podijelim u dijelove, tako da ih izgleda više. I onda krenem čistiti listu. Što obavim, markiram onim žutim flomasterom ili pak žutom bojom u excelu ako je tabela napisana na kompu, recimo sadržaj projekta. Obično prvo obavim one zadaće koje se lakše obave da lista bude što žuća. I tako idem dalje. Jednom je sve žuto. Onda dolazi novo ali ovo je gotovo. Onda ima tih nekih situacija kada treba proći točno još neko odredjeno vrijeme. Najgore je bilo kad smo vratili kartice i plaćali dug u ratama. Tada sam napravila tabelu. Još toliko rata do kraja. Još toliko mjeseci do kraja. Još toliko dana do kraja. Pa mi ni to nije bilo dosta nego sam računala i koliki postotak od vremena je prošao i koliki postotak još moramo proći. I stisni guzicu dok ne dodje do kraja. To smanjivanje broja dana radi čuda. Koji yoga učitelji, koje imbecilne mantre, koji "bit će bolje" bez pokrića? Samo matematika, čista matematika je rješenje za motivaciju. Ali ovo sada ruši taj koncept žutog flomastera i postotka do kraja. Što god radila, kraj se samo premjesti na neki drugi datum, koji čak nije niti približno definiran. Vrijeme se produžuje. Sati postaju dani, dani mjeseci a mjeseci godine. A u svemu tome sam nemaš nikakvog utjecaja na bojanje tabele. Sve skupa gubi smisao. Ustati ili odustati, svejedno je. P.S. Sjećanje na neko sad već davno svršeno vrijeme kada nije sve bilo tako sivo jer si smio s nekim otić na pivo. ********* Eksluzivni dodatak, samo za one koji nisu odustali nakon motivacijskog kursa za skakače bungee jumpinga bez špage. "Otkako su uveli ovaj lockdown i maske po glavnim ulicama i trgovima sve je navalilo u šumu. Ne mogu više u miru čekati Crvenkapicu da naleti na putu do bakice. Svuda, po cijeloj šumi sve puno tih budala, neki i po šumi maske nose. Ubrzo će počet policija pisat kazne i po mojim stazama. A bakica...Zakračunala se u samoizolaciju, pa kad pokucam na vrata i tvrdim da sam Crvenkapica a stara vikne : "Drago dijete, ostavi ti samo košaricu pred vratima!". Ako ovo potraje krepat ću od gladi. A lovac od nejebice." (Vuk iz Crvenkapice) "Tješi me jedino to da ni moje zle polusestre ne mogu na zabavu u dvorac." (Pepeljuga čisteći prašinu) "Grinch je obični pikzibner. Htio je ukrasti Božić a ni to mu nije uspjelo. Ja ću vam zato ukrasti Božić, Novu godinu, Tri kralja, Duhove, Tijelove, Uskrs, Urlaub i Prvi maj." (Angela Merkel u razgovoru s predstavnicima vlasnika hotela, restorana, birtija, kafića, kozmetičkih i pedikerskih salona, salona za tetovažu, fitness centara, bazena, sauna, kina, kazališta, zabavnih parkova, božićnih štandova...) "Da Ahil nije imao petu, kad tad bi najebao od corone." (Homer u neformalnom razgovoru) "Sjedi tako Puškin kod kuće u karanteni i razmišlja: - Dobro, ja sam, dakle, pozitivan. Gogolj je takodjer pozitivan, a Dostojevski je, pokoj mu duši, u karanteni. Pa kako će se, bogamu, sve to završiti?! Tu se sve i završilo." (Danil Haarms iz samoizolacije) "Znaš što bi reko doktor Arslanagić? - Od sad pa nadalje i ubuduće bit ćeš tu gdje jesi." (Nadrealisti) "Slijedeće godine u ovo vrijeme bit ćemo doma ko i sad." (Del Boy Trotter) |
- 09:30 - Komentari (0) - Isprintaj - #
|
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Književne anegdote Daniila Harmsa: Jednom se Gogolj preobukao u Puškina, došao Puškinu i pozvonio. Puškin mu je otvorio vrata i povikao: - Vidi, Arina Rodionova, ja sam došao!" Sjedi tako Puškin kod kuće i razmišlja: - Dobro, ja sam, dakle, genij. Gogolj je takodjer genij, a i Dostojevski je, pokoj mu duši, genij. Pa kako će se, bogamu, sve to završiti?! Tu se sve i završilo. |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||